Piše: Nihad Kreševljaković
Ne znam koliko se ljudi sjeća momenta kada su Steven Van Zandt, gitarista Bruce Springsteenovog E Street Banda i producent Arthur Baker osnovali „Artists United Against Apartheid“ (Umjetnici ujedinjeni protiv aparthejda). Legendarna pjesma Sun City bila je 1985. godine muzička deklaracija „rokera i repera ujedinjenih i snažnih sa željom da progovore o Južnoj Africi, jer im se ne sviđa šta se tamo događa“.
U pozivu protiv južnoafričkog aparthejda i rasističke politike rekli su kako je “vrijeme za pravdu i istinu“, te da „svi kažemo da tamo nećemo svirati…“
U pjesmi se ukratko objašnjava “neprihvatljivo stanje u kome se nalaze naša crna braća i sestre, gdje se ljudi razdvajaju, gdje 23 miliona ljudi nema pravo glasa”. Posebno važan dio pjesme bio je onaj u kojem se opisuje stav Vlade koja govori „da čini sve što može“ i plan „konstruktivnog angažmana“ Ronalda Reagana.
Otkazivanje koncerata
„Dok ljudi umiru i gube nadu“ takav plan u pjesmi se opisuje samo kao vic. Pozivajući se na odgovornost i na to da je pogrešno negirati ono što je jasno cijelom svijetu, Umjetnici ujedinjeni protiv aparthejda se pitaju: „Zašto smo uvijek na pogrešnoj strani?”
Zbog kritike Ronalda Reagana pjesma nije baš dobila veliki medijski prostor u SAD-u, a u Južnoj Africi bila je zabranjena.
Drugačije je bilo u Australiji, Kanadi,Velikoj Britaniji i širom svijeta, gdje je Sun City postao hit i himna boraca za ljudska prava.
Pozivu da snime pjesmu odazvale su se velike muzičke zvijezde tog vremena, pa su se među njima našli Miles Davis, Bruce Springsteen, Peter Gabriel, Lou Reed,The Fat Boys, Ringo Starr, Bono Vox i U2, Keith Richards, Bob Dylan, Joey Ramone… Njima su se pridružili i drugi, uključujući grupe „The Dead Kennedys“ i „Public Image Ltd“, javno izjavljujući da neće nastupati u Južnoj Africi.
U tekstu „Sviraj muziku, a ne politiku“ Shmuel Rosner je za The Jewish Journal napisao kako “Izraelci mogu računati samo na nekoliko svjetski poznatih muzičara, kao što su Madonna zbog poznatog Kabbalah centra, Leonard Cohen i drugi stari Jevreji”.
Po uzoru na „Umjetnike ujedinjene protiv aparthejda“ baziran je koncept globalnog pokreta BDS-a (Boycott, Divestment, Sanctions), odnosno kampanja za umjetnički, kulturni i akademski bojkot Izraela.
Kampanji su se odazvali umjetnici iz cijelog svijeta, među kojim su muzičari, pisci, reditelji… U Irskoj je pokrenuta zasebna „Palestinsko-irska kampanja kulturnog bojkota Izraela“ (IPSC).
U svojoj izjavi za The Irish Times direktor IPSC-a Raymond Dean izjavio je „da će umjetnici otkazati svoje gostovanje u Izraelu, te da se ovo ne može prekinuti ni zaustaviti sve do kraja okupacije Palestine, demontiranja ili barem zaustavljanja izgradnje naselja i sve dok Izrael ne bude pregovarao dobre volje s Palestincima“. Mnogi umjetnici širom svijeta su se odazvali pozivu.
Među onima koji su otkazali svoje nastupe ili na druge načine izrazili svoj protest protiv izraelske politike su: Roger Waters, Brian Eno, Elvis Costello, Annie Lennox, Gill Scott-Heron, Carlos Santana, The Pixies, Massive Attack, Klaxons i Gorillaz Sound System, Coldplay, Eric Clapton, Leftfield, Lhasa de Sela, Natacha Atlas, Jello Biafra, Zakir Hussain.
Često odluke zavise od pojedinaca u muzičkim grupama, pa su tako ove godine, u sastavu bez Kim Deal, The Pixies održali koncert u Tel Avivu.
Britanski bend Faithless, odnosno David Randall i grupa muzičara pod imenom „One World“ snimili su pjesmu „Freedom For Palestine“, izražavajući podršku BDS pokretu. Pored nabrojanih, tu su i druge javne ličnosti: Eduardo Galeano, Arundhati Roy, John Berger, Mahmoud Darwish, Vanessa Redgrave, Alan Rickman, Ken Loach, Mike Leigh, Jean-Luc Godard, Naomi Klein, Tariq Ali, Meg Ryan, Danny Glover, Harry Belafonte, The Yes Man, Howard Zinn, Richard Falk, Noam Chomsky, Stephane Hessel, Henning Mankell, Huwaida Arraf, Hassan Ghani, te dobitnici Nobelove nagrade za mir Mairead Maguire i Adolfo Perez Esquivel.
U samom Izraelu velika grupa glumaca odbila je igrati na okupiranim teritorijama, a podržalo ih je blizu 150 drugih intelektualaca i umjetnika, među kojima su i Neve Gordon, Gideon Levy, Amos Oz, Zeev Sternhell i drugi.
Prilikom suludog napada na humanitarni konvoj za Gazu Etgar Keret, poznati izraelski pisac i reditelj, izjavio je: „Duboko suosjećam sa žrtvama i njihovim obiteljima, ali suosjećam i sa izraelskim vojnicima, tim nesretnim mladim ljudima koje je Vlada prisilila na nešto tako sramotno.“
U kampanji BDS-a protiv izraelskog aparthejda vanredno je aktivan legendarni muzičar i jedan od osnivača grupe Pink Floyd Roger Waters, koji često upućuje javne pozive svojim kolegama tražeći od njih da odustanu od nastupa u Izraelu. Jedan od onih koje je uspio ubijediti da odustane od odlaska je i Stevie Wonder.
Savjesni i nesavjesni umjetnici
Watersovi stavovi o politici Izraela su jasni i nedvosmisleni. Naravno, njegov angažman je sa druge strane oštro kritiziran, uključujući i optužbe za antisemitizam. Centar Simon Wiesenthal optužio ga je za raspirivanje mržnje prema Jevrejima i „nacističke i sovjetske propagande“.
Waters je odgovorio na optužbe zgražanjem, podsjećajući na to da je njegov otac poginuo u borbi protiv nacista, a da njegovo djelovanje nije usmjereno protiv Jevreja, niti generalno Izraelaca, već akcija Izraelaca protiv Palestinaca.
Alice Walker, dobitnica Pulicerove nagrade, apelirala je u julu prošle godine na pop-zvijezdu Aliciu Keys da otkaže koncert u Tel Avivu. U pismu koje je Walker uputila pjevačici Keys izraelski sistem opisan je kao „okrutan, nepravedan i zao“, te kao „uzrok mnogih nesreća u našem svijetu punom patnji“. Činjenica da se Alicia Keys nije odazvala ovom pozivu je u Izraelu i među onima koji podržavaju Izrael doživljena kao velika pobjeda.
Iste godine The Anti-Defamation League (ADL) i Centar Simon Wiesenthal obrušili su se vrlo oštro na Alice Walker i njenu knjigu „The Cushion in the Road” (The New Press, 2013), u kojoj je optužuju za izražavanje „antijevrejskih ideja“, te zbog njene usporedbe Izraela i nacističke Njemačke.
Dolazak Alicie Keys Izraelci su doživjeli kao pobjedu protiv kampanje BDS-a. BDS već desetak godinama vrši snažan pritisak na sve muzičare da bojkotuju Izrael. Među umjetnicima koji su odbili podržati bojkot su i Paul McCartney, Gene Simmons, pjevač grupe Kiss, Lady Gaga, Depeche Mode, Elton John, Metallica, Justin Bieber, The Rolling Stones, Leonard Cohen, Madonna, Bob Dylan, Rihana…
Prilikom nastupa u Izraelu Johny Rotten je svojom rasističkom izjavom zgrozio Punkere protiv aparthejda rekavši: „Ako Elvis-fucking-Costello želi otkazati koncert zbog iznenadne suosjećajnosti sa Palestincima – to je njegova stvar, ali ja imam jedno pravilo: dok ne vidim jednu arapsku zemlju, muslimansku zemlju, sa demokracijom, neću razumjeti kako iko ima problem sa načinom kako su oni tretirani.”
Ipak, saradnja sa Izraelcima sve je manje popularna referenca za umjetnike. Holivudska glumica Scarlett Johansson bila je prisiljena prekinuti saradnju sa međunarodnom humanitarnom organizacijom “Oxfam” zbog reklame koju je snimila za izraelsku tvornicu SodaStream, a koja svoja gazirana pića proizvodi u izraelskom naselju na palestinskom području Zapadne obale.
Većina onih koji su nastupili pred Izraelcima pokušala je dati neki izgovor. Madonna je na koncertu 2012. godine apelirala za mir na Bliskom istoku i u svijetu. Insistirala je na tome da na njen koncert budu pozvani i članovi palestinskih nevladinih organizacija, od kojih su neki pristali doći. Slično tome, Leonard Cohen je 2009. godine održao “Koncert za pomirenje, toleranciju i mir“, od kojeg je profit od blizu dva miliona dolara donirao novoosnovanoj organizaciji kojom zajedno upravljaju Izraelci i Palestinci.
Svoju posjetu Izraelu pokušala je racionalizirati i kultna američka pjesnikinja Joy Harjo, a članovi grupe “Red Hot Chili Peppers” su se, unatoč pritisku, odlučili da 2012. ipak održe koncert u znak sjećanja na svog gitaristu Hillela Slovaka, Izraelca koji je umro od predoziranja.
Poseban problem za pobornike bojkota u njihovom slučaju bilo je i mjesto održavanja koncerta u Tel Avivu, podsjećajući na to da je Hayarkon Park mjesto na kome se nalazilo palestinsko selo Jarisha, koje je 1948. etnički očišćeno. Kao odgovor na nastup poznata libanska grupa “Mashrou’ Leila” otkazala je zajednički nastup sa „Peppersima“ u Bejrutu iste godine.
U tekstu „Sviraj muziku, a ne politiku“ Shmuel Rosner je za The Jewish Journal napisao kako „Izraelci mogu računati samo na nekoliko svjetski poznatih muzičara, kao što su Madonna zbog poznatog Kabbalah centra, Leonard Cohen i drugi stari Jevreji“. Nije bio siguran da li Bob Dylan spada u „stare Jevreje“, ali je naglasio da su i nabrojani apologetični kada je u pitanju dolazak u Izrael.
S druge strane, pobornici bojkota jasni su u tome da ne postoji opcija bojkota „50 posto” ili „75 posto“. Na listi nesavjesnih umjetnika za pobornike BDS-a posebno mjesto pripada Eltonu Johnu, zato što njegovo opravdanje da je „umjetnost iznad politike“ smatraju licemjernim i pokazateljem „etičke korumpiranosti“, te podsjećajući na to da je on jedan od onih koji je u doba južnoafričkog apartejda nastupao u Sun Cityiju.
Intenzivirane kritike
Jedan od najvećih uspjeha kampanje BDS bio je otkazivanje posjete Stephena Hawkinga, koji se jasno i nedvosmisleno usprotivio izraelskoj politici, uspoređujući je sa južnoafričkim aprathejdom i naglašavajući kako se takva politika ne smije nastaviti.
Napadi na Gazu i slike ubijene djece otvaraju sve oštriju debatu o odnosu prema pitanju Palestine i Izraela među holivudskim zvijezdama, a mediji prenose njihove statuse sa društvenih mreža.
“Komičar” Bill Maher je objavio neukusnu usporedbu Hamasa sa “ludom ženom koja se otima, pokušavajući da vas ubije, a koju samo možete uhvatiti i držati za zglobove prije nego je udarite“. John Stewart privukao je pažnju kritikom napada na Gazu, te je ismijao napade svakog pokušaja da se kritizira Izrael. Krajnje neduhoviti Sean Hannity je u emisiju pozvao Marka Levina, gdje su zajedno kritizirali Stewarta. Nakon Seanovog katastrofalnog intervjua u kome Palestincu nije dao da dođe do riječi, na njega se sručio Brand Russell i u dva navrata ga potpuno demolirao. Empatiju prema Gazi izrazili su i Selena Gomez, Mia Farrow, John Cusack, Rob Schneider i Rosie O’Donnell.
Pismo koje je uputila skupina španskih umjetnika i umjetnica, uključujući Penelope Cruz i Javiera Bardema, također je skrenulo pažnju javnosti na genocid koji izraelska politika provodi u Gazi, ali je istovremeno izazvalo reakcije pojedinih holivudskih producenata. Oni su jasno dali do znanja da bi ovaj par mogao naići na probleme kada je u pitanju njihova budućnost u svijetu Hollywooda.
Jasno je da su se početkom novog stoljeća intenzivirale kritike kada je u pitanju izraelska politika. S obzirom na poznate ličnosti koje bojažljivo počinju zauzimati stav suprotan stavu političara, ali i medija u zemljama iz kojih dolaze, moglo bi se očekivati da se trenutna slika počne polahko mijenjati.
Na to su bez dileme utjecale pojave kao što su globalni pokret za bojkot BDS, društvene mreže, novi mediji, ali, prije svega, izraelska politika i njena beskrupuloznost.
Izvor: Al Jazeera