Ako je nekome urušavanje socijalističkog sustava na ovim prostorima došlo kao kec na desetku onda su to banke. Posebno one manje, austrijske, u koje se početkom devedesetih godina masovno slijevao novac iz ratom poharanih jugoslavenskih država koje su one potom ulagale natrag, kupujući za male pare vrijednosti stvarane desetljećima. Bile su to u širim razmjerima male financijske institucije skromnog kapitala da bi dotokom svježeg novca prerasle usko austrijsko tržište s oštrim prodorom na „oslobođeni“ jugoistok Europe.
Bilo je devedesetih svega, pa i sprege naših kriminalaca na položajima s vodećim ljudima pojedinih banaka koji su vrlo brzo prihvatili način poslovanja tih godina. Vodili su se i neki procesi zbog malverzacija s nekretninama i turističkim zemljištem u Hrvatskoj, ali u principu sve skupa je završilo po onoj da je vuk na kraju ipak pojeo magare.
Uz poslovne investicije, banke su svoj interes vrlo brzo pronašle i među građanima koji su tek kretali u potrošačko društvo. Uz kredite i prekoračenja na karticama koje su omogućavali po daleko višim kamatnim stopama nego u matičnim državama, banke su ponudile i jedan izrazito – kako se to voli reći – toksičan financijski proizvod. Radi se, naravno, o švicarskim francima. U zapadnim državama kredite u toj valuti niste mogli dobiti ili bi bili davani uz znatna ograničenja. Međutim, znali su gdje mogu. Naravno, u tranzicijskim državama u kojima su regulatori slabi, a financijski nepismeni građani željni novca ma kakav on bio, kamoli jeftin kao što je bio „švicarac“.
Nezabilježen slučaj
Kao što znamo, došla je kriza, a u krizi su zlato i franak najbolji odgovori za čuvanje novca, tečaj traženog „švicarca“ otišao je u nebo, baš kao i kamate po kojima je prodavan. Dužnici su se našli u problemu, jer je rata kredita rasla i dvostruko. Stvar je zapravo jasna – teško je plaću dobivati u konvertibilnim markama, kunama ili dinarima, svejedno, a plaćati kredit u francima. Banke su se na sve to malo obazirale. Ljudi su pucali, aktivirale su se hipoteke, brojni stanovi i kuće prešli su u vlasništvo banaka. Onda se ipak nešto pokrenulo pa su hrabriji suci počeli donositi odluke u korist dužnika. Aktivirala se najuspješnija udruga potrošača u Hrvatskoj – udruga Franak, koja je upornim radom stvar pomaknula s mrtve točke.
Napomena o autorskim pravimaPreuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: “Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.”
Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.
Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.
Banke su cijelo vrijeme pritiskale i njihovo vodstvo i sudove, tvrdeći kroz svoje medije i kupljene novinare, kao i sklone im sveučilišne profesore, da ne mogu one biti odgovorne za tuđe neodgovorno ponašanje i nezajažljivost građana prema novcu kao i da će propasti ako im se naloži konverzija kredita u euro ili pak vraćanje novca. Ipak, malo po malo, slučaj je došao do Vrhovnog suda čime se omogućilo dužnicima da kroz pojedinačne tužbe dođu do preplaćenog novca, što u velikom broju slučajeva i uspijeva.
E sad dolazimo do u Hrvatskoj dosad nezabilježenog događaja. Portal Index.hr prije koji dan objavio je tekst u kojem je potvrđeno sve ono o čemu se uglavnom kuloarski šuškalo. Jedna od banaka, radi se o Raiffeisen banci, poslala je PR agencijama pozivni natječaj u kojem traži onu koja bi trebala vršiti pritisak na sudove, posebno Ustavni sud koji će idućih mjeseci donijeti odluku u ovom sporu, kako bi suci bili naklonjeni bankama, a ne dužnicima.
Unatoč pokušaju istih onih dušobrižnika preko kojih i inače plasiraju svoje statove, kao i Hrvatske udruge banaka koja je relativizirala Indexovu objavu, priča je pukla toliko da se natrag više nije moglo pa je predsjednik Uprave Raiffeisena u Hrvatskoj Michael Müller na vlastiti zahtjev odstupio s dužnosti zbog negativne percepcije javnosti oko pozivnog natječaja.
„Svjestan sam snažnog negativnog dojma koji je nastao oko Raiffeisen banke i njezinog menadžmenta te naglašavam kako predmetni dokument ni na koji način ne odražava namjeru menadžmenta Banke. Kao profesionalni menadžer, odlučio sam odstupiti sa svoje pozicije kako bih spriječio daljnju reputacijsku štetu banci“, poručio je Müller napuštajući dužnost.
Posljednja linija odbrane
Međutim, njegov etičan čin ipak ne bi smio zasjeniti činjenicu da se u oglasu koji je RBA priredio našla i rečenica na engleskom jeziku „Putting the pressure on the Constitutional and other Croatian courts” koja bez ikakve sumnje jasno izražava želju vodećih ljudi u Raiffeisenu koji su se očito toliko razbahatili da nisu ni pomislili da bi mogli imati problema zbog ovoga.
Javili su se odmah iz udruge Franak tražeći da se cijeli slučaj ispita, a guverner Hrvatske narodne banke Boris Vujčić, po lošem običaju tog regulatora, najavio je da će HNB napraviti nadzor u Raiffeisen banci kao da to već odavno nije trebao napraviti, jer mu je jedna od osnovnih zadaća upravo kontrola poslovanja banaka, a ne čekanje medijskih objava i razotkrivanje sive zone u njihovim „komunikacijskim djelatnostima“ koje su – u ovom slučaju – u Hrvatskoj nezakonite.
„Sudovi su nam ostali posljednja linija obrane od lopova, i vjerujem da će se tijekom prve polovice 2020. razriješiti sve preostale pravne dileme u slučaju ‘franak’, nakon čega se nadam općoj mobilizaciji svih opljačkanih građana prema sudovima u cilju ostvarenja vraćanja novca, ukupno banke moraju vratiti oko 25 milijardi kuna (preko tri milijarde eura) opljačkanih kamata i opljačkanog rasta tečaja franka“, kazao je zastupnik Goran Aleksić, koji je do saborskih klupa došao upravo preko udruge Franak.
Čeka nas zanimljivo proljeće.
Izvor: Al Jazeera