Ubistvo dječaka Smaje i naša savjest

Vijest koja je zaledila i šokirala ne samo ljude u Sarajevu već su i ljudi u regiji bili konsternirani

Piše: Muhamed Velić

Ovih smo dana okupirani vijestima iz Ukrajine, naša je pozornost na Krimu i ruskom iskrcavanju, budno pratimo i vijesti iz drugih dijelova svijeta, iz Sirije i Egipta, pratimo i bh. proteste, osobito ove u Sarajevu koji gube smisao i počinju nervirati građane zbog dugotrajnih blokada saobraćajnica i rezignirani smo, jer svijet u kojem živimo, zapravo, gubi svoj pravi smisao.

I sve su to bile top teme i nevjerovatne vijesti dok nismo čuli stravičnu vijest o brutalnom ubistvu četverogodišnjeg dječaka Smaje Ćesira iz Hadžića kod Sarajeva. To je vijest koja dolazi iz našeg najbližeg komšiluka, zapravo, to je u našoj kući. Vijest koja je zaledila i šokirala ne samo ljude u Sarajevu već su i ljudi u regiji bili konsternirani.

Reinkarnacija dr. Josefa Mengele

Vjerovatno, priča je sada već dobro poznata. Nesavjesna, monstruozna majka i kriminogeni očuh, zajedno s drugim članovima porodice, dedom i nenom (“udruženi zločinački poduhvat”) već duže vrijeme su mučki zlostavljali malog Smaju dok na kraju mali dječak, od zadobijenih rana i neviđenog mučenja, nije umro. Izgladnjivanje, udaranje, lomljenje ruke, lupanje po glavi, šaketanje u prsa, priklještivanje spolnog organa, gašenje cigareta po tijelu, itd. – kao da opisujemo metode u fašističkom konc-logoru! Čista reinkarnacija dr. Josefa Mengele. No, on bi monstrumima iz Hadžića, možda, i pozavidio!

Ali, ovo nije opis scene iz nekog filma niti iz konc-logora, ovo se dogodilo u realnom životu i civilizacijskom vremenu, kazat ću, na znanje i očigled civiliziranih ljudi. Da, doista, pitanje je: Da li smo civilizirani ljudi, ako se već ovakve stvari događaju u kontinuitetu? Sada je to bio mali Smajo, jučer je to bila silovana djevojčica u Zenici, prekjučer je to bio Denis Mrnjavac, a sutra može biti bilo ko?! Bilo koje nevino i nezaštićeno biće. A koje je u našoj odgovornosti.

U islamskom učenju postoji predaja u kojoj se kaže da kada Bog hoće da iskuša neke ljude, onda meleku smrti naredi da im uzme unutrašnje organe (džigere, jetru). Onda melek smrti ode i tim ljudima uzme malodobno dijete. Ako ti ljudi budu bili svjesni iskušenja koje pred njih postavlja uzvišeni Bog, onda ih On posebno nagradi.

Ali, kako pojasniti situaciju u kojoj roditelj ubije svoje dijete?! I to ne uradi u naletu, u trenu, nego to radi planski i smišljeno duže vrijeme. Kako shvatiti situaciju koja je trajala, a ljudi su to znali i vidjeli?! I zakon je to tolerirao i nije reagirao! To sve ukazuje na to da smo izgubili osjećaj normalnosti i odgovornosti za druge, za slabe i nezaštićene, ukratko, za djecu. Tako će onda biti da je uzvišeni Bog svima nama uzeo unutrašnje organe pa zato ne osjećamo i ne vidimo.

Ostaje na koncu pitanje, arhetipsko pitanje, na koje će teolozi, sociolozi, pravnici, pjesnici i filozofi pokušati dati odgovor i dosegnuti mu smisao: Zbog čega je krivo malo dijete pa da mu njegovi najbliži i najodgovorniji za njega monstruoznu smrtnu kaznu prirede? Koja je njegova krivica zbog koje je umoren?

Pronaći i demaskirati

A dok se odgovor ne nađe i smisao ne pojavi, a nikada se neće pojaviti, jer odgovora, zapravo, nema, civilizacijski se ljudi trebaju probuditi i pogledati u zone svoje odgovornosti, pa da se ukaže na ovakve i slične stvari. A ima ih. Uvijek ih ima. I takve stvari same o sebi neće pričati. Mi ih moramo pronaći i demaskirati. I takve ljude, počinitelje, prije svega. Tek tada ćemo imati pravo reći da osjećamo bol u stomaku i da nas duša boli.

Mali Smajo, ako ništa, kao razlog naše slabosti, nezainteresiranosti i uspavanosti izgubio je svoju bitku, ali barem sada zaslužuje jednu ulicu u Sarajevu. To njemu ne treba, svakako je džennetska (rajska) ptica, ali treba nama, koji ostajemo, kao opomena, kao podsjetnik, kao stalni budilnik.

Pa i da svaka ulica dobije ime po ubijenom četverogodišnjem dječaku Smaji Ćesiru – ne bi bilo mnogo.

Zato, Smajo, oprosti nam i halali!

Izvor: Al Jazeera