U vremenu zla stajali su na strani dobra

Sarajevska Vijećnica u bojama zastave Italije (Fena)

Slika Sarajevske Vijećnice i Starog mosta u Mostaru u bojama zastave Republike Italije naišle su na oduševljenje italijanske javnosti koja usljed posljedica širenja korona virusa proživljava najteže trenutke u svojoj novijoj historiji. Poruke su to građana Bosne i Hercegovini dragim prijateljima u Italiji da istinski suosjećaju njihovu patanju i da su uz njih u ovim izuzetno teškim trenucima.

Solidarnost i briga za trenutnim stanjem u Italiji nije slučajna jer Bosanci i Hercegovci nisu zaboravili šta su ova zemlja i njen narod uradili za njih tokom rata u Bosni i Hercegovini, ali i nakon njega. Činjenica da je bh. izbjeglicama omogućeno međusobno organiziranje kroz bošnjačke i bh. klubove i udruženja, učenje bosanskog jezika, obrazovanje i ravnopravno konkurisanje na tržištu rada dovoljno govori o susretljivosti italijanskih domaćina. Posljednji primjer prijateljskog odnosa i tolerancije Italijana prema bh. zajednici je podrška osnivanju Islamske zajednice Bošnjaka u Italiji krajem prošle godine.

Prije nekoliko mjeseci imao sam priliku razgovarati sa jednim izuzetno uspješnim Sarajlijom, Nerminom Fazlagićem, koji trenutno živi i radi u Veroni, gradu koji je izuzetno pogođen stanjem uzrokovanim širenjem korona virusa. Kako kaže, deset naučenih stranih jezika, diplome na elitnom univerzitetu koju posjeduju on i njegova supruga, također bh. izbjeglica i sigurnost u svakom pogledu koju posjeduju, plod su odnosa italijanskih vlasti prema bosanskim izbjeglicama tokom devedesetih godina prošlog stoljeća. Naravno, Nerminova priča je samo jedan od primjera odnosa italijanskih domaćina prema bosanskim izbjeglicama.

Podrška afirmiranju bh. fudbala

Osim što je Italija nesebično ugostila hiljade bosanskohercegovačkih izbjeglica koji su danas ugledni članovi italijanskog društva, možda je i značajnija podrška afirmiranju bosanskohercegovačkom fudbalu. Početkom rata, domaći fudbal je doživio krah, a kako je rat uzimao maha sve je postalo izvjesnije da ukoliko ne bude podrške „izvana“ prijeti potpuni pad ovog sporta u profesionalnim okvirima. Italijani, višestruki svjetski fudbalski prvaci osjetili su potrebu da pomognu prijateljima u nevolji, što su kontinuirano činili u narednim godinama. Nisu to morali, nije im to niko naredio, već su osjećali potrebu da u vremenu zla budu na strani dobra!  

Prvi sportski kolektiv koji je osjetio gostoprimstvo i toplinu Italijana bio je Fudbalski klub Sarajevo, koje je tada ratne 1994. godine bilo gost italijanskoj Parmi. Da je to bio samo jedan u nizu „džentlmenskih“ poteza italijanskih prijatelja govori i skoro zaboravljeni gest Fudbalskog saveza Italije iz 1996. godine kada je stadion Renato Dall’ Ara u Bologni ustupljen fudbalskoj reprezentaciji Bosne i Hercegovine za odigravanje kvalifikacionog meča za odlazak na Svjetsko prvenstvo protiv Hrvatske. Naime, usljed kompliciranih političkih i sigurnosnih odnosa, Bosna i Hercegovina nije dobila „zeleno svjetlo“ za domaćinstvo pomenute utakmice u Sarajevu, pa je alternativa morala biti nađena u što kraćem vremenskom periodu.

„Tadašnjem predsjedniku Fudbalskog saveza Italije Antoniu Matarreseu i predsjedniku FIFA-e Seppu Blatteru ova država i savez trebaju podići spomenik za sve što su učinili za nas“, naveo je u jednoj od izjava za medije prvi predsjednik Fudbalskog saveza Bosne i Hercegovine Jusuf Pušina, prisjećajući se koliko su Italijani kontinuirano radili na promoviranju bosanskohercegovačkog fudbala svjetskoj javnosti ratnih i poslijeratnih godina. Vrhunac podrške „fudbalskoj Bosni i Hercegovini“ Italijani su iskazali dolaskom u Sarajevo, početkom novembra 1996. godine kako bi odigrali prijateljski meč sa domaćinom Bosnom i Hercegovinom. Italijani, tada svjetski prvaci, prihvatili su da gostuju na Koševu kako bi na taj način pomogli promociji fudbalske reprezentacije Bosne i Hercegovine u svijetu. Bitno je napomenuti da su Italijani velikodušno snosili sve troškove pomenutog susreta koji je odigran pred 40.000 ljudi, a profit od istog je ostao Bosni i Hercegovini!

UNICEF-ovi najloni i italijanski pokloni…

Sjećam se da su stariji pričali kako su na Koševu tada istrčali u najjačem sastavu predvođeni Maldinijem, Toldom, Baggiom, Zolom, Ravaneliem, Chiesom i ostalim zvijezdama, čije smo fotografije mi „dobrinjski dječaci“ godinama poslije tog meča ljubomorno čuvali kada bi ih „dobili“ u nekom od paketića poznatih Panini sličica. Upravo su pomenute sličice, igračke, pisma, ali i razni odjevni predmeti iz Italije pristizali u Bosnu i Hercegovinu kao znak pažnje namijenjen djeci koja su gotovo četiri godine provela u izolaciji.

Svako ko se sjeća UNICEF-ovih najlona koji su mijenjali staklo na našim prozorima zna koliko su ovakvi pokloni bili značajan stimulans za buduće pobjede koje smo morali ostvariti u vremenu koje je bilo pred nama. Pomagali su Italijani i putem raznih finansijskih donacija, učestvovanjem u mirovnoj misiji, podrškom bh. turizmu itd.

Italija je bila tu za Bosnu i Hercegovinu u vrijeme opsade, izolacije, straha, smrti i iščekivanja. Italijanski narod je pažljivo pratio informacije o patnji Bosne i Hercegovine i trudio se kako pronaći način da im olakša teške dane.  Stoga, više od dvije hiljade preminulih Italijana uslijed širenja korona virusa nikoga u Bosni i Hercegovini ne može i ne smije ostaviti ravnodušnim. Informacije iz Milana, Bergama, Verone, danas pratimo kao što su  i oni nekada pažljivo slušali o stradanju Sarajeva, Mostara, Srebrenice, Bihaća… Do novih italijanskih šetnji Baščaršijom i onih bosanskih Colosseumom…

Cari amici italiani, siamo con voi!

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera