U susret 59. MESS-u: Poziv na novi početak

"Predstava 'Sjećaš li se Doli Bel?' govori o neminovnom odrastanju te ogoljivanju utopističkog društvenog sistema u koji su mnogi slijepo vjerovali", piše autor (MESS)

Pedeset deveti Međunarodni teatarski festival MESS, koji počinje 28. septembra u Sarajevu, otkriva fluidnost života u savremenom svijetu. Program Festivala estetska je i etička refleksija svih idejnih i intimnih tjeskoba i intenzivne neizvjesnosti čovjeka danas.

Fluidnim životom bavimo se u onom obliku u kojem ga je definirao sociolog Sygmunt Bauman (1925–2017). Zapravo, on je samo otkrio i riječima uobličio ono što običan čovjek osjeća u formi svakodnevnog pritiska u grudima, a koji liječi dubokim uzdasima.

To rastakanje (fluidnost) svega što je čvrsto, trajno, stabilno unosi u čovjeka nemir, nesigurnost, fragmentaciju i dezorijentiranost. Takvi smo idealan plijen onih koji se najbolje snalaze u kretanjima kapitala; onih što nam otkupe dušu da bi nam njene komadiće ponovo preprodavali za mnogo veće pare. Kolektivno smo pristali na to da se kvalitet života mjeri po onome kako žive najmoćniji, a ne najslabiji u društvu.

Tržište, kao i društvene mreže, prodaje nam lažnu individualnost, koja za posljedicu ima lažnu solidarnost i narušavanje međuljudskih odnosa. Čin, riječ, misao zamjenjeni su klikom na link na kojem piše “Like”.

Agresivnost prema drugačijima

Povrh svega, u vremenu u kojem živimo različitost se u očima nebrojenih demagoga doživljava kao kazna, a ne kao dar. Za to im je neophodna atmosfera straha, ispunjena agresivnošću prema drugačijima.

Strah je virus koji su raširili među ljudima. U njihovoj ideji svijeta nema prostora ni za raznolikost ni za pluralizam, a sloboda se počinje smatrati luksuzom koji se trampi za sigurnost koju nam za nju nude.

Umjesto komunikacije takvi nam nude galamu jer sve što je sofisticirano, kompleksno, intelektualno, pa i lijepo oni doživljavaju kao opasnost. Za dijalog u današnjem vremenu nema mjesta. Postoji samo “ili si za ili si protiv”. Mediji ne služe za informiranje nego su sami sebi svrha. Odatle prava poplava lažnih vijesti. Razmjena mišljenja takvima je dosadna. Gledanost je jedino mjerilo uspjeha. Gledanost ne raste ako se ponašate normalno ili pristojno.

Ovogodišnji MESS poziva na novi početak i razmjenu mišljenja s umjetnicima i umjetnicama koji nam dolaze iz različitih dijelova svijeta.

Priča o destrukciji i novom početku

Iz Mađarske nam dolazi priča s margine društva. gdje je nepravda nepisani zakon, u kojoj likovi žive imitaciju života, života ukorijenjenih navika. koje su daleko od političke situacije datog trenutka. Iz Belgije stiže plesna trupa. Troje od njih imaju Downov sindrom i ne ustežu se od kršenja normi, pa čak i tabua.

Čistačice, imigrantice u Atini, pokušavaju oslikati i redefinirati stereotipe u predstavi Čisti grad. Iz New Yorka stiže predstava koja se, kroz svjedočanstva ljudi različitih društvenih zajednica širom svijeta, bavi temom smrti i pokazuje kako nas gubitak ponekad može gurnuti ka promjeni – saznanju da se trebamo nastaviti boriti.

Zajedno s gostima iz Francuske, svjedočimo uništenju jednog lijepog kredenca, priči o destrukciji, ali i nadi o nekom novom početku. Predstava iz Njemačke zasnovana je na istraživanju provedenom u Bosni i Hercegovini te kroz osobne priče prikazuje političke diskurse na polju konflikta između nacionalizma i demokratije, tražeći alternative za novu budućnost.

Prošlogodišnji pobjednici MESS-a testiraju tijelo primjenom principa termodinamike – od savitljivosti gimnastike do prolaznosti inercije. Polazna tačka za taj komad jest bilježnica Franceske Pennini iz djetinjstva, u kojoj je zabilježila desetke koreografija.

Iz Crne Gore, u režiji Mađara iz Vojvodine, stiže predstava po bestseleru ekonomsko-političke literature – Kapital Karla Marxa. Pod palicom hrvatskog režisera, u srbijanskoj predstavi dolaze nam s pitanjem Zašto je poludio gospodin R? i zašto ga mi, koji ne živimo u Zapadnoj Njemačkoj početkom sedamdesetih, tako dobro razumijemo?

Iskrena bol prve ljubavi

Slovenski pozorišni režiser u predstavi Eichmann u Jerusalemu, koja dolazi iz Hrvatske, istražuje koliko nam prijeti opasnost od ponovnog pojavljivanja zla. Bosnu i Hercegovinu predstavljaju dvije predstave. Ima li snage, zajedničke volje izboriti se za plemenitije društvo, ustati protiv terora nad ljudima, ljudskom slobodom i, naravno, slobodom duha, iz koje se, na kraju krajeva, stvara i umjetnost i slobodno društvo – pitanja su koja se vrte u Kavkaskom krugu kredom, koji je, po jednom od najintrigantnijih Brechtovih komada, režirao najintrigantniji režiser iz Hrvatske, inače Italijan.

Drugu predstavu iz Bosne i Hercegovine, po tekstu iz kojeg je nastao filmski klasik Sjećaš li se Doli Bel?, režirao je poznati srbijanski režiser. To je priča o iskrenoj boli prve ljubavi, neminovnom odrastanju te ogoljivanju jednog utopističkog društvenog sistema u koji su mnogi slijepo vjerovali i u koji su se, nažalost, razočarali.

“Naći formu koja će opisati nered – to je posao umjetnika”, napisao je Samuel Beckett.

Dobro došli na novi početak, 59. festival MESS!

Izvor: Al Jazeera