U kakvoj su vezi kuće od blata i priznavanje Kosova?

Bez obzira na početni šok praćen prijetnjama plasiranim sa Facebook profila, LALA festival je održan proteklog vikenda (Ustupljeno Al Jazeeri)

Nijedan fundamentalizam nije dobar, pa ni pravoslavni. Slučaj koji bi bio na ivici apsurda da nije zabrinjavajući pokazatelj koliko proces retradicionalizacije srpskog društva, započet devedesetih, ima nesagledivo štetne posledice, desio se u pitomom vojvođanskom selu Mošorinu. Povod: organizacija LALA earth-land festivala.

Ideja o festivalu je inicirana od strane dece iz vrtića “Plavi čuperak” iz Mošorina koja su prošle godine u oktobru, nakon posete mošorinskom Centru za zemljanu arhitekturu, poželela da i u vrtiću imaju kućicu od zemlje. Program festivala je obuhvatio radionice, performanse i predstave, sa ciljem da deci u seoskoj sredini ponudi kvalitetne događaje, a deci iz gradova i stručnim licima koja rade sa decom približi mogućnosti rada sa prirodnim materijalima i u urbanim sredinama.

Apsurd se ogleda u tome što je od strane tradicionalista napadnuta žena koja je život posvetila očuvanju tradicije – konkretno, tradicionalnih tehnika gradnje prirodnim materijalima. Reč je o arhitektici iz Novog Sada, Dragani Kojičić, koja zajedno sa svojim suprugom Bojanom, istoričarem umetnosti, poslednjih deset godina u Mošorinu razvija i gradi Centar za zemljanu arhitekturu. Kroz predavanja i praktične radionice Dragana je ne samo otrgla od zaborava stare tehnike, već ih je i unapredila tako da se prilikom gradnje ekoloških kuća na bilo kojim, klimatski specifičnim, geografskim prostorima ostvare najbolji efekti za život u njima. 

Napomena o autorskim pravima

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: “Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.”

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Zabrinjavajuće je to što se čuvari vrednosti tradicionalnog srpskog društva – po njima podrazumevajuće pravoslavnog, služe manipulacijom i izvrtanjem činjenica, vađenjem informacija iz njihovog konteksta i upotrebom na način koji izaziva nelagodu kod roditelja i raspiruje nacionalističke strasti.

Prvo se festivalom LALA bavio fejsbuk profil “Задужбина Мошорина – цивилни сектор”, koji je nakon nekoliko dana promenio ime “НВО – цивилни сектор”, u da bi u trenutku pisanja ovog teksta njegov naziv bio “Ђорђе Шорошевић Нво”. Postovima koji su objavljivani na tom profilu započela je hajka na porodicu Kojičić i na sve članove udruženja, trenere LALA festivala i fondacije koje nas podržavaju. Međutim, junak koji stoji iza tog profila se nikada nije predstavio te ne zaslužuje ni da se njime bavim. 

Zatim se na društvenim mrežama video-porukom oglasila Nina Stojanović, mlada žena koja se predstavila kao novinarka i predsednica humanitarne organizacije “Stub kralja Stefana” koja se bavi “očuvanjem interesa naše južne pokrajine”. Samouvereno je objasnila da se video-porukom obraća i onima koji su upućeni, ali i onima koji “na žalost, nisu upućeni u temu i gde naši mediji greše i ne trude se da približe dovoljno narodu o čemu se tu radi”.

U čemu je, po Nini Stojanović, problem kada govorimo o LALA earth-land festivalu? Svo vreme se služeći neodređenim zamenicama (“tamo neki projekat”, “tamo neko blato”, “organizovala to nešto”), želeći time da obezvredi ono čime se bavi bračni par Kojičić, Nina Stojanović smatra da je na delu izdaja srpskog naroda kroz priznavanje nezavisnog Kosova od strane Centra za zemljanu arhitekturu.

‘Kršenje Ustava Srbije’

Smešno? Pa jeste.

Uvredljivo? I to jeste, pogotovo što država Srbija u administrativnom smislu ima odnos sa Kosovom kao i sa svakom drugom nezavisnom državom.

Međutim, ta činjenica Nini Stojanović ne predstavlja problem, ali pokušaj saradnje na očuvanju jednog dela tradicije sa naših prostora, da; čak toliki problem da u video-poruci poručuje da je” pokušajem saradnje sa kosovskim ministarstvom na projektu očuvanja kuća od zemlje svesno prekršen Ustav Republike Srbije i da su povređena osećanja njenih građana”. Dragana Kojičić kaže:

“Ja Kosovo volim, ali Kosovo ne mogu da spasim. Ono što mogu jeste da pokušam da spasim kuće od zemlje na Kosovu. Ako je moj greh taj propali pokušaj saradnje sa Ministarstvom kulture Kosova da ih obučimo da nam čuvaju kuće, onda ga javno i sa ponosom nosim.”

Prozivku za kršenje zakona kroz nepoštovanje Ustava Srbije, Dragana Kojičić smatra licemernom i dodaje:

“Zar da mi o nepoštovanju Ustava govore oni koji ga izvrću prema sopstvenim potrebama, a koji, skriveni od očiju javnosti, rade mnogo gore stvari? Oni koji se diče onim što radim kada im tako odgovara, a razapnu me kada im je potreban krivac da skrenu pažnju sa sopstvenog, a ispraznog busanja u ‘srpske grudi’?”

‘Agresivna, prozapadna politika NVO’

Nina Stojanović dalje smatra problematičnim što festival sponzorišu “Soroševska organizacija Fond za otvoreno društvo Srbija”, zatim “Žene u crnom” čija se “glavešina Staša Zajević u medijima mogla videti kao promoter navodnog genocida u Srebrenici”, Fondacija Jelene Šantić iza koje stoje “neke organizacije, da kažem Evropska unija, ne znam, neke američke organizacije, Švajcarska, da ih ne imenujem svaku…”.

Stojanović zaključuje da, pošto ta “agresivna, prozapadna politika NVO” ne može da “prođe” u prestonici Srbije, onda su se “prebacili na selo i to je vrlo opasan momenat, kada oni kreću udarac na manje sredine”.

Smešno i dalje? Pa, jeste, ali je s druge strane i opasno jer zbog plasiranja ovakvih teorija u malim sredinama, gde ljudi nemaju toliko mogućnosti da dođu do više informacija, neko može i da nastrada – ni kriv, ni dužan.

Ono što nikako nije smešno je optužba Nine Stojanović da zbog najavljene body paint radionice za decu, na obali Tise, u prisustvu roditelja i vaspitača, ovaj festival proglasi “promocijom pedofilije”.

Neolitska kuća

Bez obzira na početni šok praćen pretnjama plasiranim sa fejsbuk profila, LALA festival je održan proteklog vikenda u dvorištu Centra za zemljanu arhitekturu, svega nedelju dana kasnije od prvobitno planiranog termina.

Bila sam na festivalu od petka ujutru do nedelje uveče; po ceo dan sam snimala kamerom. U radionicama su učestvovali i mladi ljudi, i stariji, i deca predškolskog i školskog uzrasta koja su iz drugih gradova došla sa svojim roditeljima. Uz smeh i volju za učenjem ozidan je tradicionalni kokošinjac od ćerpiča, napravljena je neolitska kuća od pletera i blata sa trščanim krovom.

Mali i veliki prsti su preplitali vinovu lozu praveći tradicionalne košnice. Oni malo stariji su učestvovali u pravljenju scenografije i maski od prirodnih materijala. Jedan omalterisani zid je nakon radionice crtanja murala zablistao pričom o slojevima vojvođanske zemlje. Najmanja deca su se satima igrala u pesku.

Sve se dešavalo na otvorenom. Spremana su vegetarijanska jela, pili smo bunarsku vodu sa matičnjakom i mentom ubranom iz permakulturne bašte, jeli kolače…

Na žalost, dece iz Mošorina nije bilo, zahvaljujući jednom fejsbuk profilu i ostrašćenosti Nine Stojanović. Ali zato će biti film u kojem će se, između ostalog, čuti kamerom zabeleženi odgovori meštana sa kojima sam razgovarala u centru sela. Obećala sam im da ću napisati da Mošorin “nije takav” i da je Dragana “njihova”:

“Nisam ja ovde u Mošorinu jedini gost – svi smo mi gosti koji su pozajmili ovaj komad zemlje i ovo parče neba od naše dece. A osim zakonske koju potražujemo, postoje još dve pravde: ona na kraju puta koja nas sve čeka, i kosmička, kojoj niko od nas ništa ne može, a koja sve lepo posloži kada dođe vreme”, poručuje Dragana Kojičić.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera