U Hrvatskoj ne uspijevaju ni masoni

Glavni državni tužilac Hrvatske Dražen Jelenić, član jednog od masonskih udruženja (Hrvoje Jelavi? / PIxsell)

Slavko Kvaternik, Dido Kvaternik, Mile Budak, Andrija Štampar, Grga Novak, Antun Barac, Josip Horvat, Ivan Meštrović, pa – kažu oni skloni teorijama zavjere – čak i sam Josip Broz Tito. Imena su to samo nekih koji su, što službeno što navodno, bili članovi masonskih udruženja. Navukli bi crne halje, izvodili tajne obrede, pili krv i djevicama oduzimali nevinost, a sve kao dio mističnog obreda koji je bio tek uvod u kasnije određivanje sudbine svijeta.

Masoni! Puna ti usta od tih „masnih“ riječi! Tajnovita skupina bogatih i moćnih muškaraca koji nevidljivim nitima upravljaju vašim životima, a da vi blage veze nemate da to rade. Pozdravljaju se tajnim znakovima. Rukuju se na poseban način. Nazivaju se slobodnim zidarima. Zazivaju Velikog Arhitekta, kreatora svega što postoji. I tako dalje, i tako dalje. Sve puko bulažnjenje idealno za ljubitelje teorija zavjere i priče o gušterima koji vladaju svijetom.

Aureola mističnosti

Istina je, kao i obično kad govorimo o našim prostorima, sasvim drugačija. Masoni su na Zapadu samo jedno u nizu sličnih udruženja koje od rotarijanaca, ionsa ili templara dijeli tek tajni obred što im je i osiguralo aureolu mističnosti koja privlači zainteresirane, ali i daje povoda zlonamjernima za izmišljanje različitih priča. Masoni u svijetu imaju i dane otvorenih vrata, kada se slobodno mogu razgledati njihovi hramovi i to uz vodstvo nekog od članova. Nema, dakle, tu neke osobite priče. Dapače, čak se može reći i da su u stagnaciji, s obzirom da se njihov broj zadnjih nekoliko desetaka godina prepolovio.

U Hrvatskoj su, međutim, čak i takvi postali tema tjedna nakon što se poslije njihove međusobne svađe otkrilo da je glavni državni tužilac Dražen Jelenić član jednog od masonskih udruženja. Tko bi znao što se uistinu dogodilo? Sigurno je da u pitanju nisu velike tajne svemira, nego bi se prije reklo da se radi o novcu i to ne nekoj osobitoj svoti i, naravno, politici, odnosno našim starim zabavama na relaciji Hrvati-Srbi.

Jelenić se prije dvije godine pridružio jednoj od tri hrvatske lože. Kaže da mu je imponiralo da ga zovu da postane njihov član. E sad, tu je ložu u Hrvatskoj osnovao tip koji se zove Zoran Vojnić Tunić koji se „inficirao“ masonstvom u Novom Sadu tako da je na početku Loža „Ban Josip Jelačić“ Orijent Zagreb bila pod ingerencijom Velikog Orijenta Srbije. Ipak, i kao takva uspjela je zaživjeti mada je odmah na početku dolazilo do sukoba među članovima, s obzirom da je među njima bilo i onih kojima se nije sviđalo biti podložan Srbiji. Negdje u vrijeme kad je Nikica Gabrić, a on je poznati oftalmolog i „skidač mrene“, kako ga podrugljivo znaju nazivati, preuzeo titulu Velikog majstora od financijski ne dovoljno moćnog Vojnića Tunića, i promijenio ime u Veliki Orijent Hrvatske, naš je državni odvjetnik, zajedno s još 27-oro braće, digao sidro i osnovao novu udrugu, napustio hrvatsku masonsku strukturu i stavio se pod kapu rumunjskih slobodnih zidara.

Napomena o autorskim pravima

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: “Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.”

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Zašto baš rumunjskih, tko bi ga znao! Tu su se, kao u nekom scenariju za američki niskobudžetni film, našli i zli novinari iz slabo čitanog desničarskog tjednika 7Dnevno koji su zadržali manire iz devedesetih godina i spomenutom oftalmologu pokušali dati ponudu koju ovaj nije mogao odbiti: ili će u serijalu objaviti tekstove o njemu i njegovoj loži ili će on zakupiti oglasni prostor kod njih za cca. 30 tisuća eura. Nemojte pitati otkud im materijali za tekst, uključujući i popis članova s fotografijama. Ako ste pomislili da je to rezultat dubokog investigativnog rada, grdno ste se prevarili. Dali su im ga sami masoni, jer je jedan od žurnalista njihov član pa je bilo predviđeno da od njih napravi prvi broj internog časopisa Loža, ali umjesto da prelomi luksuzni magazin za članove, on ih je iskoristio za ucjenu.

Histerija prema masonima

Usprkos očekivanjima, Veliki Majstor nije se dao uplašiti pa je sve skupa prijavio policiji koja je mjesec i pol prisluškivala ucjenjivače da bi ih nakon što su objavili nekoliko tekstova protiv Velikog Orijenta prošli vikend i priveli, ali samo na jedan dan što je Gabriću bio znak da u tome ima prste i državni tužitelj koji se – tako je on tumačio – ili bojao da i njega ucjene javnom objavom da je mason ili je jednostavno želio pomoći posrnulom bratu novinaru. Kako bilo, par dana nakon izašao je novi broj tjednika Nacional (sve vuče na to da za objavu nisu zaslužni žurnalisti, nego bi to prije mogao biti ljuti oftalmolog) s detaljnom pričom o Jeleniću čime je njegova karijera naglo prekinuta, ali imat će o čemu pričati unucima.

Uz ovu slatku priču, u Hrvatskoj se – kao i obično – pojavila i histerija prema masonima. Iz vladajuće stranke odmah su reagirali tražeći da Jelenić sam da ostavku. Nemaju oni načelno ništa protiv masona, nego im smeta što je njihov član i Jelenić, dotadašnji miljenik vlasti, pa je ispalo da su se članovi te organizacije – a u Hrvatskoj ih je oko osamsto – na društvenoj ljestvici našli negdje uz Srbe. Dakle, na samom dnu. Da se, primjerice, radi o Opus Deiju, ništa javnijoj organizaciji Katoličke crkve, situacija bi sasvim sigurno bila drukčija. Tajno udruženi katolici ovdje su poželjni, ali masonerija baš i ne. Ali, takva je ova država. S jedne strane se tvrdi da masoni drmaju svijetom, a s druge u Hrvatskoj se ne uspijevaju ni pošteno sastaviti, kamoli sazidati svijet po svojoj mjeri.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera