Tupost prava i nemilost od gospodara

Ljudska prava su vječito na klackalici, jer ovise od kooperativnosti i nastojanja drugih (EPA)

Ljudska prava trebaju biti sveta poput Jevanđelja svaki ubogi dan, a ne samo za 10. decembar. Nažalost i ljudska i građanska prava se i danas kao i kroz historiju diskriminišu, jer jadna nikada ne mogu da uteknu od ružnog iskustva kroz praksu, to je prokletstvo idealizma njihove profesije.

Ljudska prava su i dalje složen problem današnje moderne demokratije. To ružno iskustvo moraju prevazići, moraju se i ona pročistiti od samoljublja i lažne uljuljkane sigurnosti, ako hoće građanina i građanke iskreno da osvoje, a ne samo teorijom da čovjeka zarobe.

Trebaju i prava doći pameti, a ne da očajno sakrivaju svoje lice, trebaju odlučnije krenuti u boj, ako hoće da opstanu. Nema bježanja unatrag, jer to nije sigurnost.

Trebaju se i ona osloboditi od trovanja svakodnevnog života, tek tada će i ona imati više sreće, jer ona sama moraju biti mahnita, luda, strasna kako bi svima bila uvjerljiva. Jer, samo takva prava će oduševljeno narod pozdravljati i tako preobraženim će klicati.

Zar nije sramota

Onog momenta kada su se prava počela oratorstvom veličati, poražena su u startu u samoj akciji, takva su i sebe i izdala i prevarila. 

Takva su jadna pala u očaj, od tada su izgubljena. Pobjegla su od zla i imućnijeg neprijatelja. Jer, na ovaj dan svi oni koji su izgubili svoje najmilije u proteklom ratu, ne trebaju ćutnjom da se zadovoljavaju.

Ne treba ni u očaj da padne žena koja godinama radi isti posao kao i muški kolega, koja je i sposobna i iskusna, ali ipak dobija manju plaću, jer je žena.

Ne treba ni otac dvoje samohrane djece da bude zatvoren samo zato što je pisanjem kritizirao režim vlasti u tzv. postojećoj državi. O, ljudi zar nije sramota, da fizički hendikepirana osoba ne može prisustvovati kulturnim događajima u pozorištu iz tamo nekih praktičnih razloga?

Zar djevojke trebaju strahovati od genitalnog sakaćenja, još uvijek u nekim zemljama. Nema tu opravdanja. Sve je to kršenje ljudskih prava, zbog nesluha, straha i nemilosti od gospodara.

Jer, takva prava ne trebaju da kleče pred njihovim nogama. Ona trebaju da vjeruju u sebe, sopstvenim očima.

Marginaliziranje povelja nije demokratija

Opće poznato je da korijeni ideje o ljudskim pravima sežu još iz vremena stare Grčke. Ljepota leži u tome što su ih tada otkrili.

Jer, ljudski um je bogatiji od trenutka kad je postao svjestan izvjesnih osnovnih prava koje bi vlasti i danas trebale poštovati. Mnoge kulture i civilizacije su na svoj način dale doprinos u izgradnji demokratije i ljudskih prava.

Mnogi se sjete imena Džona Loka, jer njegovo ime se veže za zapadnu školu prirodnog prava, bio je to dobar primjer prosvjetiteljskog filozofa 18. stoljeća.

Ali, svi se uplaše od spomena jednog impresivnog dokumenta, kao da u njemu vide protivnika. Marginalizovanje Medinske povelje je greška, to lakoumni moraju što prije da shvate, da ih prošlost ne bi proganjala, jer s razlogom se ovaj dokument smatra prvim pisanim državnim ustavom u historiji čovječanstva.

On sam predstavlja vojni i politički savez ljudi i zajednica različitih religija. Obavezujući savez koji je bio zasnovan na toleranciji i uvažavanju u različitosti.

Član 13. ove povelje kao da nas obavezuje i upozorava da nikad ne zaboravimo nepravednike i zločince, na one koji krše prava, na one koji narušavaju red i mir. Jer, prećutkivanje važnosti jednog dokumenta u odnosu na druge povelje, nije poštovanje u izučavanju historije.

Samopoštovanje je ključ i za pravednost

Pravednost nas tjera na razmišljanje, da li je vrijedna divljenja? Da li je nama postala čudna i daleka? Ili smo mi pobjegli od nje, kao od prikaze? Ili smo mi sami postali nemoćni i preplašeni? Mi, ako hoćemo da budemo zdravo društvo, ne trebamo nikada odustati od dobra, jer to je zapravo odgovornost građanina.

To je načelo pravednosti da vodi računa i o dobru drugoga. Jer, kada javno i priznamo načelo pravednosti imat ćemo podršku i čovjekovom samopoštovanju.

Ljudska prava su vječito na klackalici, jer ovise od kooperativnosti i nastojanja drugih. Eh, kada bi se građanstvo opet u borbi za dobro zagrlilo i ljudska prava u BiH bi bila vrijedna svakog truda i realizacije.

Ohrabrena bi bila demokratskim duhom svoje kampanje. Još su kod nas ljudska prava na ispitu, još uvijek na stručnom usavršavanju.

Čekaju ozakonjenu akciju idealnog opunomoćenika zbog neoglašenog zajedničkog interesa vlasnika, radnika i mušterija.

Izvor: Al Jazeera