Treći val kafe zapljusnuo Berlin

Ta naša zaraza kafom da se popije ne na brzaka, nego malo da se isćeifi veća je od hrane, a vezuje se i za druženje, piše autorica (Getty Images)

Piše: Krešimir Dujmović

Mogli bismo reći da stanovnici Berlina unazad nekoliko godina otkrivaju toplu vodu, no izraziti ćemo se malo preciznije. Otkrivaju kavu.

I to ne bilo kakvu, već spravljenu kroz umijeće profesionalnih barista, ljudi kojima je životno zvanje napraviti vam bogomdani espresso i koji će svoj talenat svako malo testirati na natjecanjima u pripremanju gurmanske kave, kakva se sada organiziraju i u njemačkoj metropoli.

Grad jeftine pive i još jeftinijeg kebaba postaje tako i grad visokokvalitetne kave što je i očekivano za kozmopolitsku auru Berlina.

Gurmanski proizvod

Naime, tzv. Third wave coffee pokorio je gradove poput New Yorka ili Sydneya, a stvar se svodi na tretiranje kave kao gurmanskog proizvoda u redu vina, sira ili čokolade.

Naziva se i ‘java revolucija’, gdje su uzgajivači kave direktno povezani sa trgovcima i prerađivačima.

Potonji su nerijetko i vlasnici specijaliziranih kafića, koji nude vlastite mješavine kave, kakvih je u Berlinu već nekoliko.

Poanta je, slikovito rečeno, da svako zrno ima svoj transparentni pedigre, tj. da je kupljeno od provjerenog i kvalitetnog uzgajivača.

Nijemci su definitivno veliki kavopije. Štoviše, filtrirana kava, koja se poput čaja konzumira u većim količinama, izumljena je u Berlinu pred otprilike 100 godina.

No, za shvaćanje kave kao delikatese, Berlinu su bili potrebni stranci. Kao, uostalom, i za većinu kulturoloških fenomena koji spadaju pod kategoriju luksuza i hedonističke uzvišenosti.

Germanski mentalitet je prije svega utemeljen na kalvinističkim idealima skromnosti, štedljivosti, racionalnosti i korisnosti.

Malo bi u njemačkoj središnjici bilo i od mode, i od gastronomije, i od umjetničke scene, da grad ne preplavljuje bujica stranca sa boravišnom dozvolom.

Nedavno održano natjecanje u spravljanju najbolje kave, a koje je organiziralo Berlinsko društvo kave, demonstriralo je gorenavedeni fenomen kroz činjenicu da su sva trojica sudaca u komisiji bili stranci.

Kao da se radi sommelierima, suci su naslijepo kušali kavu, vrteći je u usnoj šupljini prije nego što su je ispljunuli.

“Pobjednika zapravo odlučuje manji broj grešaka”, kaže Cory Andreen, koji su hvali naslovom svjetskog šampiona u kušanju kave.

“Najlakši način da se definira kvalitetna kava je da ima svoje porijeklo u kvalitetnom uzgoju. Ako već na tom prvom koraku ima zanimljiv okus, čitav posao oko ostatka obrade je što je moguće manje iznevjeriti taj okus”, riječi su svjetskog kofeinskog prvaka.

Pitanje stila

Berlin se pretvara u meku gurmasnkog pristupa hrani i piću, što je tijesno povezano sa visokom svješću o organski uzgojenim namirnicama.

Elitnije četvrti poput Prenzlauerberga prepune su specijaliziranih restorana i trgovina hranom, berlinskim blogovima haraju recepti i lekcije kuhanja.

Drugim riječima, kultura ića i pića postaje daleko više pitanje stila, nego gašenja apetita.

Naravno, standardnim ovisnicima o kavi ova će priča možda zvučati pretenciozno i pretjerano. Još ako kažemo da zrno uzgojeno od eko farmera u direktnoj prodaji ima oko šest puta veću cijenu, mogli bi pomisliti da gutljaj takve kave zahtijeva nevjerovatnu količnu snobizma i ekvivalentnu dubinu džepa. Krivo.

Gurmanska kava u Berlinu ima tek neznantno, ili nikako veću cijenu od one regularne u manje ambicioznim kafićima.

Razlika je jedino u tome da znamo kako je naš novac otišao najzaslužnijima za okus koji imamo u ustima. 

Kava nikada ne bi smjela biti dovoljno dobra. Napitak čija je vrijednost isključivo hedonistička mora biti uvijek najbolji mogući, inače nema smisla.

I umjesto da budemo zahvalni što nam u kafiću nisu poslužili kavu iz već jednom procijeđene ručke, pouka iz Berlina glasi da se moramo malo razmaziti.

Ukoliko vas nanese put prema Berlinu, ne propustite to učiniti. Evo par kafića koji će vam pri tome znalački asistirati: Five Elephant, Bonanza Coffee, Double Eye.

Izvor: Al Jazeera