Piše: Edin Ikanović
Mart je u Bratuncu, kao što je svugdje u Bosni i Hercegovini. Dok gledam kako građani širom gradova, onoga što zovemo Federacija, ustaju i bune se protiv godina nepravde, u entitetu u kojem živim, ne čujem mnogo glasnog zviždanja, a kamoli pobune.
Moje ime je Edin Ikanović, iz sela Pobuđe sam, kod Bratunca. Vratio sam se nakon svega i jedino što mi je ostalo je gola borba da napravim nešto bolje od one realnosti koju živim danas.
Raduje me vidjeti mlade ljude u Sarajevu kako se okupljaju, nezaposlene koji imaju priliku konačno reći šta misle o ovim godinama prevare, intelektualce koji konačno imaju prostor da ponude neku drugu priču od one koja nam se servira od rata do danas.
Znam da je sve to jedna velika igra divova, u kojoj se sve na kraju završava na glasačkim mjestima, gdje odlučuje većina, ali sve nešto mislim da će ono što se događalo početkom februara, barem malo natjerati ljude da promisle, da glasaju pametnije, drugačije.
Na margini, na granici
Opet žalim, žalim što svi ti ljudi ne žive istu stvarnost kao mi u Bratuncu, koji nikako da dobace do onih problema koji tište provinciju, zajednicu na margini, na granici.
Čekam taj dan kada će ljudi, koji sebe vole zvati građanima, Bosancima i Hercegovcima, početi više zalaziti na gradove pored puta, shvatati sve te dublje posljedice progona, stradanja, velike praznine i tišine koja se nadvija nad istočnom Bosnom.
Vjerujem da će tada razmisliti i spoznati da nijedna promjena u našoj zemlji ne može doći, ukoliko ta promjena ne obuhvati cijeli njen prostor. Borba za socijalna prava mora biti borba od Drine do Une, koja istovremeno mora spoznati realnosti diskriminisanih grupa, manjine, onih čiji se glasovi ne čuju – ne zbog toga kako su glasali, već zbog toga što nisu ni imali priliku da preglasaju one političke strukture koje su bile nosioci programa njihovog progona i nestanka.
Mart je u Bratuncu.
U gradu punom mojih prijatelja susrećem se s ljudima, pričamo o nečemu boljem za sve. Čekamo ljeto da se ispune ulice, da dođu Bratunčani što danas žive od Kanade do Švicarske.
A meni na vrata stižu pozivi od policije. Neko im je, kažu, potvrdio da planiram organizovati nekakve proteste po Srebrenici.
Zapalim cigaretu i pogledam u nebo. Tišina je u Pobuđu. Protesti su daleko od Drine. Protesti su daleko od nas. Još jedna nada nam stoji. Izbori su u oktobru.
Izvor: Al Jazeera