Oglasi

Tiha krađa koja traje godinama

Maslac sam, evo, platio 4,75 KM, a tamo na cijeni piše da košta 3,80. Napolitanka po cjenovniku košta 0,95, a plaćam je 1,30 KM.
Kasirka je uzela račun i krenula od proizvoda do proizvoda da provjeri da li je sve baš onako kako sam rekaoIzet Perivz/Al Jazeera

Opet mi je pukao film. Ovaj put bio sam toliko ljut da mi nije bilo teško ponovo se obuti i vratiti se u prodavnicu. Djevojka koja radi na kasi, ista ona kojoj sam i prije nekih petnaestak dana uručio reklamaciju, čim me ugledala kako ponovo ulazim, znala je o čemu je riječ. Mudro je šutjela dok sam iz cekera vadio jogurt od 1,5 kg „Inmer“ iz Gradačca, „Dukatov“ maslac od 250 grama i čokoladnu napolitanku „Kostelin“.

Strpljenje i mudrost mlade prodavačice koja je samo šutjela dok sam joj ljutito govorio kako imam reklamaciju i kako se ova prevara konstantno ponavlja, smirili su i mene. Tako sam, dok sam izvadio sva tri proizvoda, već govorio normalnim glasom. Objasnio sam joj, sad sasvim bez bijesa, kako, evo, na računu jogurt košta 2,80, a na crvenoj cijeni na rafama s kojom se naglašava da je proizvod na sniženju, stoji 2,25 KM (1,1 euro). Maslac sam, evo, platio 4,75, a tamo na cijeni piše da košta 3,80. Napolitanka po cjenovniku košta 0,95, a plaćamo je 1,30 KM.

Kad sam završio, uzela je račun i krenula od proizvoda do proizvoda da provjeri da li je sve baš onako kako sam rekao, mada je znala da je tako, jer ne dešava se ovo prvi put. Uvjerivši se u istinitost mojih navoda, otišla je kod šefice da pita šta joj je činiti, mada je prije petnaestak dana, kada se desila ista stvar, sama odmah uradila ono što će mi ponuditi kada se vrati od šefice, koja, uzgred budi rečeno, nije našla za shodno ni da se pokaže. Ponudila mi je da mi vrati razliku, odnosno da kupim proizvode po cijenama istaknutim ispod proizvoda.

Vjernost mušterija

Prošli put sam je pitao ko će namiriti razliku ako prihvatim njenu ponudu, a ona mi je dogovorila da ne vodim brigu. Rekao sam joj da ne želim da ona plati iz svog džepa jer nemam ništa protiv nje i strašno mi je neugodno što sam bio prinuđen da joj vratim proizvod. Na to mi je odgovorila da ona neće platiti. Iako mi ništa nije bilo jasno, prihvatio sam i njenu ponudu i njeno izvinjenje. Ovaj put nisam, ni ponudu ni izvinjenje. Uzeo sam vraćeni novac i izjurio napolje.

Moram napomenuti da ima tačno deset godina kako živim preko puta ove samoposluge, koju je „Konzum“ preuzeo prije nekoliko godina i, pošto u blizini nema pekare, gotovo svako jutro kupujem ovdje hljeb. Uz hljeb se uvijek kupi mlijeko, neko voće, sok ili neki proizvod koji je na akciji, tako da svakog dana ovdje potrošim oko 10 KM (pet eura). Ustvari, ova samoposluga i opstaje zahvaljujući komšiluku iz okolnih zgrada koji svakodnevno ulazi po hljeb.

Ali, ta vjernost redovnih mušterija kao da ništa ne znači onima koji rukovode ovom firmom. Kako je „Konzum“ preuzeo ovu radnju dešava se isto, stotine puta čovjek je bio u situaciji da se cijena ispod artikla ne slaže sa onom u računaru. Naravno, nikad se nije desilo da je ona u računaru niža od one ispod artikla. Neće, valjda, sami sebe zakidati, kako kaže jedan komšija.

Manipulacija cijenama

Pošto ova samoposluga svima služi kao granap, što znači da gotovo niko ne kupuje na kolica, kako se to kaže, nije teško uočiti kako se redovno dešava nesrazmjer između istaknutih cijena i onih u računaru po kojima se plaća. Ali, ljudi jednostavno neće da „prave problem za sitnicu“, tako da se rijetko dešava da vratimo proizvod ili da ukažemo osoblju na nesrazmjer. Tek, s vremena na vrijeme, ali rijetko, nekom pukne film, vrati proizvod, izlije svoj bijes i ode kući s mišlju da će od sada oni koji tjeraju radnice da to čine konačno prestati. Ali, ne prestaju, već godinama. Umjesto toga, svako malo mijenjaju radnike, ove prebacuju u neke druge radnje, a otamo dovode ovdje druge radnike.

Izgleda da to nije samo slučaj u ovoj samoposluzi. Evo, prije godinu dana u Hrvatskoj portali su pisali da je upravo manipulacija sa cijenamama najčešća prevara u samopsolugama, marketima i supermarketima ove regionalne firme. Evo, i na nekim forumima u BiH ljudi se žale na takvu vrstu tihe pljačke i iznose svoja iskustva.

Sve ovo može značiti samo jedno: riječ je o politici kuće. Očito je da se ne radi o izdvojenom slučaju, greški radnika ili računara. Ovo je konstantna pojava, tiha krađa koja traje, u ovom, izloženom slučaju, već godinama.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera

Oglasi