Ideologija, sama po sebi, kada se uvuče u jednu naciju, vrlo teško postaje predmet kritike, jer je ljudi, pogotovo ako su joj bili izloženi od rane mladosti prosto prihvataju, bez mnogo preispitivanja.
Prije par dana, negdje je prikazivana reportaža. Mlada djevojka stoji ispod statue bivšeg i pokojnog predsjednika Sjeverne Koreje i kaže „ovdje dolazim da preispitam neke svoje odluke, jer vjerujem da nas predsjednik i dalje čuva“.
E, sada bi to bilo poprilično smiješno da mi, Bosanci i Hercegovci, nismo do prije par godina isto tako hodočastili u Kumrovec, kuću rođenja „našeg drugog Tita“, pjevušeći pjesmice njemu u čast. I svi smo imali nekog svog partizanskog „kumira“ da ga volimo i poštujemo.
Kada sam sticajem okolnosti, saznala da pas Rex nije možda nije ni postojao, a kamoli spasio život drugu Titu, bila sam strahovito tužna i ljuta. Tužna jer možda nije ni postojalo nešto o čemu su mi pričali kao djetetu, a ljuta jer mi niko nije rekao!
Pas Rex je postojao bez preispitivanja!
Činjenice da je drug bio među deset najvećih masovnih ubica u svijetu sopstvenog naroda (prema listu Times), da je država koju je on vodio imala desetine hiljada političkih zatvorenika, da smo u vrijeme „demokratije“ mogli da „prespavamo noć na klupi“ ili dobijemo stan od države, „neosporno je bio bolji“, prema pojedinim mišljenjima. „Titin vakat“ i bajke o jedinstvu, samo su precrtale beznadno Goli otok, logor za sve političke neistomišljenike. Sve dok nije došao rat. Bratstvo i jedinstvo istopilo se pod vrelinom gelera i granata. Danas je dan pobjede nad fašizmom i nacizmom.
„Ujedinjena Europa“ i sav svijet slave, dok samo povremeno neko spomene da ni fašizam, ni nacizam nisu nestali. Da su preživjeli u ideologijama, političkim partijama, da se prilagođavaju prema pojednim skupinama i da niko ništa ne radi da to spriječi.
Kroz pobjedu Emanuela Makrona u Francuskoj, posmatrali smo izbore ne zbog Makrona, koliko Le Penove, koja se ponosi svojom ultradesnom politikom i koja je mogla da bude „iznenađenje“ kao Trump, a Francuska u tom slučaju naginjala svom Bregzitu. U Njemačkoj se više i ne reaguje na „Pegidu“, klasični oblik diskriminacije prema muslimanima, ali i prema drugim nacijama. Apsolutno cijeli svijet je ostao skoro indiferentan kada je Trump u „svom zakonu“ zabranio ulaz u USA stanovnicima sedam muslimanski većinskih država. U rečenici da sprječava „ulazak potencijalnih terorista“ u Ameriku, izjednačio je sve muslimane pod „teroristi“.
Svijet se globalno promijenio u posljednjih par decenija.
Gdje je ostala BiH?
BiH je u međuprostoru. Nismo ni lijevo ni desno. Klasično, mi samo čekamo koja će sila prevladati i uzeti nas pod skute.
Stotine godina, skoro milenij, kako su se Slaveni doselili na Balkan, mi imamo stranog supervizora ili stranu vlast. Od Bosne kao države, ostalo je zapis Kulina bana i stećci. Ostatak vremena ovuda su se motale strane vojske. Bilo je tu malo hrvatske čizme, srpske, osmanlijske, Vatikana, Velike Srbije, jugoslovenstva…
Sada kada imamo „demokratiju“, imamo i visokog predstavnika Europske unije. Da nas čuva od nas samih. A bilo je vremena i kada je kapetan Husein beg Gradaščević i velikom Osmanskom carstvu rekao NE. No, to smo potisnuli na kraj udžbenika iz istorije/povijesti, a ponegdje i izbacili.
I tako, otkako smo postali imuni na režime, 1991. godine, nemamo ni demokratije, niti smo svjesni nacionalnog identiteta i samo čekamo jedan od –izama, pa da se prikačimo na još jedan voz floskula koji će nas odvesti negdje gdje pas Rex i dalje postoji.
Izvor: Al Jazeera