Posljednjih dana svi kao da smo jedva čekamo kraj 2016. godine, koju smo uglavnom komentarisali riječima – ne ponovila se.
I bila je, što kažu pogubna za mnoge poznate ličnosti, ljude koji su nam svojom pojavom uljepšali ili uveseljavali živote. Sa estradne na nebesku scenz preselili su Prince, Dawid Bowie, George Michael, Alan Rickman, Leonard Cohen, Glenn Frey… a naša regija je ostala bez legendarnog Dragana Nikolića, Bate Živojinovića, Milorada Mandića i najmlađeg među njima Marinka Madžgalja.
Umro je i slavni Željovac Josip Bukal i nekada najbolji fudbaler svijeta Johan Cruyff. I Umberto Eco, Ljupka Dimitrovska, Lola Novaković, Zsa Zsa Gabor, treći čovjek u svemiru John Glenn i najveći ikada – Muhammad Ali. Pred kraj godine je otišao nekima obožavani, a nekima omraženi Fidel Castro. I to sigurno nije konačan broj. Vjerovatno sam mnoge i zaboravio napisati.
Ali, da li je 2016. godina bila zaista tako crna kao što izgleda na prvi pogled? Ako bi gledali lošu stranu, uključujući ratove, bila je loša, Ali ništa gora od nekih prethodnih samo što su ratovi malo „prošetali“. Kroz čitavu ljudsku istoriju pohlepa ili ideologija je izazivala ratove.
Ali ja bih pokušao da se prisjetim dobrih stvari u 2016. i poželim da nam se te dobre stvari ponove i u budućim godinama.
Olimpijske igre i medalje
Nakon 2,7 milijardi kilometara i pet godina putovanja, NASA-ina sonda Juno je stigla u orbitu Jupitera, ozonska rupa iznad Zemlje sa kojom nas godinama plaše, počela je da se smanjuje, otkriveni su gravitacijski valovi, ogromna galaksija koja orbitira oko našeg Mliječnog puta, predstavljena je metoda cjepiva protiv svih vrsta rakova (nadam se da će biti uspješna), hrvatski naučnici su otkrili novu strukturu važnu za diobu stanica, prvi put u istoriji jedna žena se kandidovala i ušla u najuži izbor za američkog predsjednika, a igrica Pokemon Go je zaludila cijeli svijet jedno vrijeme.
Da se ja ipak vratim nama. U Bosni i Hercegovini najveći uspjeh su (po običaju) osvojili reprezentativci u sjedećoj odbojci (drugo mjesto na Paraolimpijskim igrama), Davis Cup reprezentacija BiH ušla u A skupinu, Damir Džumhur pobijedio velikog Rafu Nadala, fudbaleri su osvojili Kirin kup u Japanu, ženski fudbalski klub SFK 2000 Sarajevo se plasirao u grupnu fazu Lige prvaka, imali smo najviše sportista ikada na Olimpijskim igrama, Ivona Ćavar je osvojila bronzanu medalju na Svjetskom prvenstvu u karateu, košarkaški juniori su osvojili šesto mjesto na Evropskom prvenstvu, slijepi momak Mustafa Mehić istrčao polumaraton u Sarajevu.
Bh. susjedi i komšije, Hrvatska i Srbija, kao i Slovenija (koja nam nije ni susjed ni komšija), su imali rekordnu godinu na Olimpijskim igrama – Hrvatska pet zlatnih, tri srebrne i dvije bronzane medalje; Srbija dvije zlatne, četiri srebrne i dvije bronzane; Slovenija jednu zlatnu, dvije srebrne i jednu bronzanu. Prvu medalju na Olimpijskim igrama osvojilo je i Kosovo i to odmah zlatnu. Sjajnim crnogorskim vaterpolistima je nedostatak sportske sreće opet uskratio medalju. Slovenac Peter Prevc obara rekorde u skijaškim skokovima, većinu godine Novak Đoković je proveo kao prvi teniser svijeta, a Đorđe Ogrizović, osamnaestogodišnji učenik gimnazije u Beogradu je proglašen najboljim mladim naučnikom na svijetu.
Meni je ostala posebno u sjećanju podrška Sarajlija i ostalih bh. građana nogometnoj reprezentaciji Hrvatske na Evropskom prvenstvu.
Kad već nije bilo nas na EP-u, bilo je predivno gledati kako bodrimo naše susjede.
Grandiozni doček Nove
Mi u Sarajevu smo imali nešto kraći decembarski maglovito-smogovski period nego 2015. godine. Imamo i najveći doček Nove godine do sada, najveći broj turista u ovom periodu, a naši vladajući kraj godine završavaju sa ekstremnim uspjehom, jer su preveli svih 3.000 pitanja iz aplikacije za članstvo u Evropskoj uniji na naš jezik. Ili na tri naša jezika.
I kad se nekako sve sabere i oduzme, možda 2016. i nije bila toliko loša.
Ko zna, ali moramo se nadati da će ova koja nam je došla biti bolja.
Izvor: Al Jazeera