Strah od klovna sa buljavim očima

Biti klaun nije baš ozbiljan posao, premda neki uspijevaju i tako preživjeti (Reuters)

Piše: Goran Borković

Građani s pamćenjem tek malo boljim od onoga koje im uporno pokušavaju nametnuti tabloidni mediji, lako će se prisjetiti ovog ljeta, kada je pola Hrvatske – a ni u Bosni i Hercegovini nije bilo puno drukčije – tragalo za Pokemonima. Ta su se već zaboravljena mitska bića iz Nintendove igrice točno usred ljeta uselila u naš život. Nisu mobitelima mahala samo djeca u želji da pohvataju što je moguće više toga „nečega“, nego su se u igricu uključili i odrasli.

Mahalo se iPhoneovima, Samsunzima, LG-ima…, samo da se dokopa bodova koji vode… Kamo ono? E toga se nitko više ne sjeća. Niti je koga briga.

Usputno sam pitao sina koliko ih je ulovio ovaj mjesec.

Odgovorio mi je vrlo začuđeno: „Koga?“

„Pa Pokemona“, odgovorim znatiželjno.

„A to! Pa koga više briga za to!“, rekao je nezainteresirano.

I stvarno. Od cijele halabuke od lipnja do rujna ostalo je veliko ništa. A sjetite se, neki su baš u BiH zalutali u minsko polje u potrazi za virtualnim stvorenjem koje im je nedostajalo u zbirci.

Jedino dobro u toj histeriji bilo je što su i najtvrdokorniji igrači kompjuterskih igara izašli iz kuće, sjeli na bicikl, otišli u šumu ili park i – mahali.

Klaunomanija

Stara priča, reći ćete. I bit ćete u pravu. Ponavlja se sve češće. Obično masovna histerija krene viralno preko društvenih mreža, potraje koji tjedan, a onda naprasno nestane, baš kao što se i pojavila.

Slično je sada i s klaunovima koji maskirani u halje drečavih boja s buljavim očima i prevelikim nosom plaše djecu, umjesto da ih zabavljaju.

Biti klaun nije baš ozbiljan posao, premda neki uspijevaju i tako preživjeti. Jedva. Valjda su zato kao tužni pajaci prepoznati i u književnosti. I ne samo  kao takvi. Jedan od zadnjih koji ih je načinio jezivima bio je majstor pisanja komercijalnih hororaca Stephen King. Upravo po predlošku njegove knjige Ono s početka 1990-ih snimljena je i vrlo gledana serija.

Nakon toga krenula je „klaunomanija“ o kojoj ovdje pišemo. Teško je odrediti je li počelo u SAD-u ili Velikoj Britaniji, ali to je za ovu priču nebitno. Prije nekoliko godina počeli su se pojavljivati i vidno uznemiravati stanovništvo. Donosimo svjedočanstvo iz Northamptona u Engleskoj iz 2013. godine: „Stajao je pokraj ceste s balonima odjeven kao klaun Pennywise iz Kingove knjige. Bilo je jezivo.“

Uzalud su se javljali potencijalni producenti koji su tvrdili da su tako željeli promovirati neki budući dokumentarac o dogodovštinama lokalnoga klauna. Priča je otišla predaleko i lokalno stanovništvo već se samoorganiziralo te krenulo u lov na maskiranoga koji je, eto, samo stajao pokraj ceste.

Slične situacije ponavljaju se već nekoliko godina, a kulminirale su posljednjih nekoliko mjeseci. Nakon SAD-a i Velike Britanije, klaunovi, odnosno, „ono“, s tigli su najprije do Slovenije, pa koji tjedan poslije i Hrvatske.

Policijska istraga

Jesu li uistinu i stigli? Hm, na to je teško  odgovoriti jer je pravo pitanje tko ih je i gdje vidio i što su točno radili. Postoji nekoliko svjedočanstava iz Slunja, Osijeka, Dubrovnika i još nekih gradova. Sve redom anonimnih. Jedini slučaj da su pronađeni zbio se u Dubrovniku. Dvojica 14-godišnjaka maskirala su se kraj osnovne škole. S obzirom da nisu izbezumljeno trčali okolo za djecom naoružani palicama, veći problem će im biti roditelji od policije ili socijalnih službi.

Mediji su i prije ovog „otkrića“ digli strku. Krenulo je na portalima, a ubrzo su se uključile i dnevne novine. Prvi su iskreno zabrinuti zbog pojave kostimiranih klaunova koji navodno trče za djecom, dok drugi problemu pristupaju fenomenološki nastojeći proniknuti u tajne iskeženih lica skrivenih pod kilogramima pudera.

Objavljene su i fotografije za koje je prvi revniji klinac odmah utvrdio da nisu iz Kuzminca, pokraj  Mihovljana, kako se tvrdilo, nego su snimljene prošli mjesec u američkoj državi Zapadna Virginija, iz koje je priča i potekla.

Ali uzalud sve! Klaunovi ubojice su u Hrvatskoj i valja noću izbjegavati mračne ulice i groblja. Djecu ne treba puštati van, a ako se vraćaju sama iz škole – obavezno treba ići po njih. Po mogućnosti automobilom. Starijima i ženama preporuča se slično.

Mislite li da pretjerujemo? Pa Englezi su se opet samoorganizirali, ali budući da klauna nisu uspjeli pronaći, u pomoć su pozvali policiju. Ovi su sa psima pretražili šumu, ali rezultata opet nije bilo. Tražila je i hrvatska policija po Tenji, ali klaunovi su opet nestali u vidu magle, iz koje su i izašli.

Histerija je svakako tu. Da je nema, ne bi se u četvrtak oglasilo i Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske reagirajući na dojavu o pojavi klaunova koji su trčali za djecom. Policija, kao u nekom lošem filmu, smiruje svekoliko pučanstvo i obećava da će provjeriti svaku dojavu. Bile su dvije pokraj Osijeka, dodali su, ali je nakon istrage utvrđeno da nema ničega.

Ako ipak mislite da ima, uvijek možete nazvati 192, pa da uniformirana lica napokon zarade plaću. Ako ništa, barem ćete biti sigurni jer je možda i teorija potpisanog novinara kako je samo riječ o lošoj (ili dobroj?) reklami za igrani film Ono po Kingu (mada se i on pravda da nije tako), čija se premijera očekuje iduće godine, pogrešna. U tom vam slučaju ni policija neće pomoći, jer lako bi se moglo dogoditi da netko sve ovo što se valja Facebookom shvati ozbiljno i umisli da je Pennywise.

Izvor: Al Jazeera