Stradanja i patnje starih ljudi u Gazi

Masovna stradanja civila u Gazi (Al Jazeera)

Piše: Muhammad Omran 

GAZA – Na pločniku ispred bolnice Khan Younis (jug Pojasa Gaze) sjedi sedamdesetšestogodišnja Fatima Mahmoud Qadih. Noge i ruke su joj izranjavane, a po licu i odjeći se vide tragovi krvi. Jedva se uspijeva pomjeriti s mjesta, ne samo zbog godina nego i zbog bolova i rana koje je dobila kada joj se kuća urušila nakon granatiranja.

Još ne može da se pribere. Ne zna kako je uspjela izbjeći smrt, niti šta je bilo s njenim unucima. Oni su se od izraelskih granata sklonili u naninu kuću u kvartu Khuza'a u istočnom dijelu Khan Younisa, ali je i ona granatirana.  

Zvukovi granata

Fatima kaže da se za cijelog života nije nagledala užasa koliko u posljednjih nekoliko dana u Khuza'i. Danima je bila sama u kući i slušala zvuke granate. Zvala je da joj se pomogne. Medicinsko osoblje je više puta pokušavalo doći do nje, ali im je to pošlo za rukom tek kasnije.

Naš razgovor Fatima prekida pitanjem: „Šta smo im uradili? Sjedili smo u svojoj kući. Nemamo oružja, niti bilo kakve veze sa snagama otpora… Oni žele da nas unište i to je sve… “

U blizini, medicinsko osoblje priprema Zaynab Abu Tayr (više od 80 godina) za transport u drugu bolnicu zbog težine ozlijeda. Nije u stanju govoriti, ima unutrašnje povrede i lomove različitih dijelova tijela. Pokušali smo razgovarati s njom. Uspjela je tek stresti glavom i tako izraziti srdžbu zbog onoga kroz šta prolaze stanovnici Gaze.

Unuk Ali Abu Tayr joj lice prekriva lice maramom, a iz očiju mu krenuše suze. Zaplakaše i ostala njena djeca i unuci koji su se okupili oko vozila hitne pomoći.

„Pokušao sam je spasiti. Savjetovao sam joj da napusti kuću. No, ona se kreće veoma sporo i zbog toga nije uspjela pobjeći od granate“, veli Ali.

Zatim dodaje: “Ko će odgovarati za ovo? Samo Bog zna da li će preživjeti ili će se pridružiti ostalim mučenicima.“

Teške povrede

Fatima i Zaynab nisu najgore prošle. Hitna pomoć nije uspjela doći do osamdesetogodišnjeg Sulaymana Qadiha, koji je usljed granatiranja dobio teške povrede. Iskravario je zajedno sa sinom Akramom. 

Walid Qadih, Sulaymanov rođak, kaže da je porodica više puta zvala Crveni križ i Crveni polumjesec i molila da se spase članovi porodice koji su zatrpani u ruševinama u Khuza'i, ali uzalud. Na kraju su na kuću pale granate i sravnile je sa zemljom.

Među desetinama poginulih i povrijeđenih u bolnicama Nasir i Al-Urubbi u Khan Younisu veliki je broj starih i iznemoglih osoba, koje nisu bile u stanju kretati se ili dovoljno brzo napustiti domove kako bi izbjegle bombardiranje i granatiranje.

Izvor: Al Jazeera