Osjećaju li drugi ljudi kako dani prolaze kao mi? O, tata! Mi brojimo svaki sat, minutu i sekundu. Stotinu dana je prošlo otkako su te odveli od nas, sa lisicama na rukama i iscrpljenog. Bez obzira koliko si naporno radio i koliko malo spavao, zvao si nas svaki dan da provjeriš kako smo. Više nema tih poziva.
Milioni Egipćana žive u inostranstvu kako bi zaradili platu i osigurali pristojan život svojim porodicama. Jedan od njih je moj otac Mahmoud Hussein. Nikada se nije navikao na duga izbivanja iz domovine i odvajanja od porodice. Pa ipak, nosio se sa životom u inozemstvu i bio je zadovoljan čestim posjetama svojoj velikoj porodici o kojoj se brine.
Međutim, njegova posljednja posjeta Egiptu je bila drugačija. Ovoga puta je dočekan sa lisicama na rukama umjesto u porodičnom zagrljaju, i spavao je u mračnoj zatvorskoj ćeliji umjesto u toplom krevetu među brižnom porodicom. Oduvijek nosi epitet „duše“ porodice jer je oživi kada se svi, stari i mladi, oko njega okupe.
Dugogodišnja karijera
Mahmoud Hussein je egipatski novinar koji radi u medijima više od 29 godina. Tokom tih godina, prenosio je glasove Egipćana, izvještavao o njihovim sretnim i tužnim trenucima, o njihovim potrebama i kreativnim projektima. A kada su se mase pobunile, nije čekao ni trenutka želeći da prenese glas svoje domovine cijelom svijetu.
Hussein je karijeru započeo radeći za egipatski list Al-Ahram, potom je radio na radiju, a zatim na televiziji, u informativnom sektoru. Kasnije je radio na raznim arapskim televizijama dok se nakon izvjesnog vremena nije pridružio Al Jazeeri.
Svi znaju da on tamo radi i njegov rad dokazuje koliko je njegov nastup profesionalan. Da su ljudi koji su ga zadržali u pritvoru ukucali njegovo ime u Google, saznali bi kako je častan i profesionalan čovjek. Shvatili bi da moj otac nikada nije rekao ni jednu riječ koja šteti interesima njegove domovine.
Da prouče historiju njegovog života, ne bi našli ništa drugo osim dobrih djela i vrlina. „Tvoja poruka su tvoji maniri i principi, a dokaz o tome je tvoj rad“ – rečenica koju je moj otac uvijek ponavljao kako bi ojačao temelje našeg razmišljanja.
Vodio nas je u stare kafiće da bismo upoznali drevne i vječne korijene egipatskog duha.
Mahmoud Hussein je dobar otac i prijatelj. Podsticao nas je da proučavamo sveti Kur'an, a u isto vrijeme nas je vodio u pozorište i puštao nam muziku da bi nahranio naše duše umjetnošću i melodijama.
Objašnjavao nam je različite vrste umjetnosti i muzike dok i sami nismo postali vješti da prepoznamo izvrsne umjetničke vrste.
Donosio nam je razne knjige, poeziju, književnost, filozofiju, historiju i upoznao nas s jezicima da bismo mogli upiti što je moguće više informacija.
Vodio nas je u stare kafiće da bismo upoznali drevne i vječne korijene egipatskog duha. Također nas je uključio u svaki razvoj koji je u toku u našoj državi kako nikada ne bismo zaostajali.
Otac nas je naučio kako da se suočimo sa izazovima i nastavimo dalje. I dalje nas inspiriše da ustrajemo. Ali ne možemo shvatiti zašto je naš otac u pritvoru već 100 dana na osnovu lažnih optužbi. Ne postoji razlog za to koji bih mogla objasniti mlađoj braći i sestrama.
Zašto moramo slobodne dane provoditi stojeći u dugim redovima na velikoj hladnoći ili žezi čekajući da ga posjetimo u zatvoru? Zašto su nam potrebne dozvole za susret s njim ili samo da čujemo njegov glas dok nas transportuju u tijesnom vozilu? Za to nas nikada nije pripremao!
Zahra Mahmoud Husssein je kćerka novinara Al Jazeere Mahmouda Husseina, koji je u pritvoru. Studira masovne komunikacije i novinarstvo.
Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.
Izvor: Al Jazeera