Šta je 27. juli akterima kulture sjećanja?

Iako živimo u vremenima gdje su zbog politike i narativi o Drugom svjetskom ratu izmijenjeni, ipak neki ljudi još dolaze na mjesta da ponovno obnove sjećanja (Reuters)

Opet je 27. juli.

Hoće li proći mimo nas, tek onako, kao i svaki drugi dan kojim se vučemo do onog narednog?

Ili ćemo se sjetiti.

Možda je nekima simbolika 27. jula nebitna i vjerovatno i ne budi nikakva sjećanja. Jer, oni su ionako sluđeni od novih ideologija. Njima su i nerazumljivi antifašisti koji imaju još blizak odnos sa vrijednostima iz prošlosti. Logično je što takvi i ne razumiju njihovo djelovanje. Njima je ionako već odavno postao neznanstven Dan ustanka naroda i narodnosti Bosne i Hercegovine. Ne zaluđuju se oni reliktima preživjelih partizanskih mitova.

Proslavljanje 78. godišnjice jednog ustanka njima je nerazumljivo. Dok se oni tako iščuđuju, antifašisti se još inatlijski živo sjećaju nečega što drugi zaboravljaju. Tako šovinizmu i nacionalizmu vanvremenski još prkose, jer oni ne mogu i neće da zaborave fašiste i domaće izdajnike.

Akteri kulture sjećanja će i danas slati poruke.

Reprizne komemoracije

I dok jedni danas spavaju, drugi idu reprizno na komemoracije, da još jednom slušaju poruke branitelja mira, suživota i tolerancije. Idu da još jednom promoviraju sjećanje, da nezaglupe.

Zna se dobro ko su ti akteri – to su nevladine i nestranačke organizacije, Savez antifašista i boraca narodnooslobodilačkog rata u Bosni i Hercegovini. Oni šalju poruke najviše sebi samima i onima koji više nisu već odavno među živima. Takvo je realno stanje, jer se drugi oglušuju na ono što ima smisla. Kao da su izraslina nemogućeg zajedništva, jer su osuđeni da djeluju među onima kojima je besmislena i država. Tako i organizacije ABNOR-a djeluju na čuda koja se kreću ukliještena. Čuda, koja pokušavaju da pridobiju naklonost onih koji su još kolebljivi. Te organizacije imaju volje, a to garantuje njihovo postojane. Njih srećom, nacionalizam još nije ubio. Ovi akteri kulture sjećanja će i u budućnosti promovisati vrijednosti suživota i življenja jednog duhom dragog i neprežaljenog vremena.

Ukratko zbog prisjećanja, zašto se obilježava Dan ustanka naroda Bosne i Hercegovine?

Dan ustanka se obilježava na godišnjicu oružane akcije koju su 27. jula 1941. godine izveli gerilski odredi Bosanske krajine. Oni su tada, za vrijeme Drugog svjetskog rata, uz pomoć seljana iz okolnih mjesta, napali i zauzeli Drvar i Bosansko Grahovo, uništili žandarmerijske stanice Oštrelj, Manastir Rmanj, Potoke, Grkovice i razbili nekoliko manjih odreda ustaša, žandarma i domobrana koji su pokušali da prodru u Drvar.

Titova pećina kao podsjetnik

Početkom mjeseca avgusta narodni ustanak će dobiti masovnije razmjere i proširiti se na istočnu Bosnu i Hercegovinu. Razlog tajnog formiranja ustaničkih odreda bilo je sve masovnije i učestalije ubijanje civila. Pošto je ustaška vlast naslutila da se nešto događa ona je činila sve da ih u tome osujeti, 23. jula proslijedila je ogromnu količinu poziva uglednijim ljudima Drvara i okolnih sela, čija je dužnost bila da im se jave. Većina radnika je zbog straha od hapšenja i napustila tvornice. Patrole su već 24. jula uhapsile oko 30 ljudi, otjerali ih u Kulen Vakuf i pobili. I pored svih tih događaja u Drvaru i okolnim selima bilo je formirano devet gerilskih jedinica sa oko 800 boraca. Tokom 27. jula za vrijeme ustanka u borbama za Drvar i Oštrelj poginulo je 14 boraca.

U oslobođenom Drvaru bila je i formirana prva brigada Narodno oslobodilačke vojske. Do kraja Drugog svjetskog rata Drvar je i ostao važno partizansko uporište. Upravo su iz njega i formirani prvi organi vlasti u BiH iz kojih se razvio ZAVNOBIH. I danas na antifašističko djelovanje podsjeća Titova pećina.

Iako živimo u vremenima gdje su i narativi o Drugom svjetskom ratu izmijenjeni, zbog politike, ipak neki ljudi još dolaze na mjesta da ponovno obnove sjećanja.

Zato će ovaj, kao i svaki naredni 27. juli, normalnom građanstvu podjednako i dalje bit bitan, baš  kao i 25. novembar. Jer, on sjećanjem i održava želju svoje vizije i želje boljeg, drugačijeg i   prosperitetnijeg bosanskohercegovačkog društva.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera