Pitanje svih pitanja je – gdje su pare. Građani moraju stalno to da postavljaju, pogotovo u Bosni i Hercegovini koja je i u ekonomskom smislu podjeljena po feudima, begovatima i pašalucima, pa u vezi s tim – njima upravljaju lokalni velikaši koji nikome ne polažu račune. Što je, recimo, taj ‘jedan kamen spoticanja’ između pozicije i opozicije u bh. entitetu Rebublika Srpska (revizorski izvještaj).
Gledano u cjelini, problem je nenamjensko iliti neodgovorno trošenje novca poreskih obveznika i onih koji će to uskoro postati. Što je krivično djelo za koje još niko nije završio u zatvoru. Najbolji primjer za to je podatak da je, po osnovu akciza na naftu i kroz registraciju vozila u BiH, proteklih deset godina, prema procjenama (jer zvaničnih podataka nema?), prikupljeno 2,5 milijarde eura.
Sad, nije teško izračunati da se za taj novac moglo izgraditi više od 500 kilometara autoputa jer je novac – kojeg su platili građani, za to namijenjen. Ko ima pravo, ali i hrabrosti, nenamjenski trošiti ‘osnovnu supstancu rasta i razvoja’ jedne države? U situaciji kada, recimo, susjedna Hrvatska ima 1.300 kilometara autoputa, Srbija 800, a Bosna i Hercegovina manje od 200 kilometara (bosanski paradoks je da svi izgrađeni putem kredita).
‘Državna tajna’
Svakom ko razmišlja, jasno je gdje su te otišle pare, ali i da za to nema nikakvog opravdanja, niti zakonskog uporišta. Kupovati socijalni mir novcem onih, zbog kojih se taj socijalni mir kupuje, ne samo da je licemjerno, već je vrijeđanje inteligencije svih slobodomislećih ljudi. Pogotovo, što se ovdje ne radi o tome, već se kupuju glasovi, izbori, funkcionerska i direktorska mjesta, ali i luksuz, odnosno, privilegije vladajuće kaste. Za koje javnost nema pravo znati.
Ako neko avionom ili helikopterom, kojeg su kupili poreski obveznici, privatno putuje na godišnji odmor i tome slično, to ne može biti ‘državna tajna’. Javnost mora znati… I ako se neko, bahat ili bezosjećajan (kakva je većina političara), upusti u takvu vrstu zloupotrebe, onda on/ona to mora platiti iz svog džepa. Isto je i za avionskim kartama za prvi razred koje su tri puta skuplje od onih drugog razreda. Jer, sve su to novci od akciza i registracije vozila koje plaćaju građani.
E, sad bi oni htjeli nove (dodatne) akcize na naftne derivate (0,8 eurocenti po litru) i kriju se iza MMF-a (kojem se, uzgred rečeno, treba što prije zahvaliti i zaključiti aranžman jer bi, za BiH, bilo dovoljno da poštuje svoje zakone i odgovorno troši javni novac). S licemjernim obrazloženjem da hitno trebaju novac za izgradnju autoputeva. Pa, imali su sredstva, ne znam zašto nisu izgradili. Kako je moguće da su ih nenamjenski potrošili za nešto drugo, a da javnost nije na to reagovala?
To je najveća boljka bosanskohercegovačkog društva – prvo, nema ‘javnosti i transparentnosti’ u radu državnih institucija i funkcionera, i drugo, nema reakcije kontrolora i nebrojenih nevladinih organizacija koje ne obavljaju kvalitetno posao za koji su osnovane, a Boga mi i plaćene. Na kraju, nema ni pritiska građana, koji bi za svaku nepravilnost morali doći pred bh. institucije i zahtijevati njihovu transparenost i javnost rada. Naprosto iz razloga jer je u pitanju narodni novac i sudbina.
Pozitivan primjer je organizacija ‘ReStart’, iz entiteta Republika Srpska koja, konačno, postavlja prava pitanja i vrši jedini mogući pritisak (jedini jezik koji razumiju bahati političari)… Potpuno je jasno da, ako neko plati za, recimo, registraciju automobila Škoda 1,4 (što je mala kubikaža) 250 eura, taj treba znati kuda ide njegov novac. I mora sudjelovati u toj raspodjeli.
Milion registrovanih vozila
To je veoma važno jer se radi o ogromnom novcu sa kojim se (tako, po zakonu, treba i mora biti) finansira izgradnja puteva i autoputeva. Nije nevažan podatak da je, u 2016. godini, registrovano blizu milion vozila (990.753). Od toga u entitetu Federacija BiH 607.462, u bh. entitetu Republika Srpska 351.754, a u Distriktu Brčko 31.514. Pokušajte izračunati koliko je to novca i dodajte (još) akcize na naftne derivate. Da se normalnom čovjeku zavrti u glavi, ali našim političarima je ništa posebno. Mogli bi oni i tri puta više potrošiti, a da se ne zna kuda je otišlo.
Zar to nije zabrinjavajuće? Da li je moguće da građani ne znaju koja su njihova prava, kada (već) znaju koje su im obaveze. Šta sve moraju plaćati? Možda je to jedan od uzroka (koji je isto tako zabrinjavajući) da je u BiH više od 72 odsto, registriranih vozila, starije od 15 godina, a više od 90 odsto starije od 12 godina. Pa, sad razmislite.
Država ne postoji zbog političara, već zbog građana…Njihovog standarda i kvaliteta života.
P.S. Govorilo se za vrijeme socijalizma da je tadašnji predsjednik Vlade BiH Đuro Pucar Stari prilikom nekog razgovora o gradnji puteva, kazao: “Šta će Bosni asfalitrani putevi, ona ima konje.” Puno je istine bilo tada u toj izjavi, a ima je i danas, samo je pitanje ko su danas konji.
Izvor: Al Jazeera