Solidarnost građana na djelu, mržnja na socijalnim mrežama

U ovoj nesreći stradali su Makedonci, Albanci i Turci (EPA)

U Makedoniji su zastave na pola koplja zbog dvodnevne žalosti. U srijedu, 13. 02. 2019 godine desila se velika tragedija. U teškoj saobraćajnoj nesreći na autoputu Skoplje – Tetovo život je izgubilo 14 ljudi, kada je autobus iz, za sada, nepoznatih razloga skrenuo sa puta desetak kilomatara nakon Skoplja, probio bankine ka suprotnom smjeru i strovalio se u jarak preko starog puta.

Na licu mjesta su izašli da pomognu lokalni žitelji albanskog sela Laskarci i građani koji su autima prolazili pored mjesta tragedije, odvodivši u bolnice one koje su mogli da izvuku van autobusa. Službe hitne pomoći javnih i privatnih zdravstvenih ustanova Skoplja su se ubrzo našle na licu mjesta, kao i policija i vatrogasci koji su vadili tijela zaglavljenih u prevrnutom autobusu. 

Makedonska javnost je bila u šoku. Svi su isčekivali broj žrtava, kao i identitet istih. Familije poginulih i povrijeđenih su pristizale ispred Gradske bolnice, Kliničkog centra i Urgentnog centra, čekajući informacije o svojim bliskima. Mnogi građani su osjetili veliku potrebu da se solidariziraju sa familijama žrtvama. Osim onih koji su ih prevozili, drugi su nudili smještaj ovim familijama u Skoplju, oslobađajući sobe i stanove u blizini bolnica.

Tragedija koja je ujedinila građane

Neki su izašli da utješe ove familije dok si čekali informacije o stanju svojih bliskih, dok su neki brinuli o njima noseći im hranu, čaj i kahvu u toku noći. Još jednom, građani Makedonije su u svom realnom svijetu i životu pokazali visok stepen solidarnosti i humanosti. Tragedija je ujedinila građane, ne obazirući se na etnički i vjerski identitet nastradalih. Autobus je prevozio putnike iz Skoplja za Gostivar, također multietnički grad. Većina ih je bila integrisana u društvu, odnosno, radili su ili studirali u Skoplju. Među žrtvama su jedna mlada majka asistentica na fakultetu informatike, četvoro studenata, sin od poslanika u makedonskom parlamentu, rukovodioc Sektora za saobraćaj Grada Skoplja i zaposleni u državnoj administraciji.

Nažalost, dok su se neki na Facebooku i Twiteru pitali kojeg su etnikuma nastradali, stanovnici sela Laskarci su vadili ljude iz olupina prevrnutog autobusa ne pitajući ko je ko i ko je šta.

Ali, ta manjina sa monstruoznim komentarima punih govora mržnje na socijalnim mrežama je dodatno potresla javnost u virtualnom svijetu i težila ka tome da baci u sjenu solidarnost građana. U ranim satima nesreće kada se nije znao identitet stradalih i povrijeđenih, a nije ni bio upitan jer je ljudska tragedija u pitanju, neki ljudi vođeni etničkom netrpeljivošću i predrasudama, kao i frustracijama o promjeni imena, požurili su napisati komentare gdje se očito raduju tuđoj nesreći, misleći da su nastradali samo Albanci, jer je Gostivar grad na zapadu Makedonije u kome su makedonski, albanski i turski jezik zvanični.

Za vrijeme konflikta 2001 godine, grad nije bio zahvaćen ratom, jer su se u tom gradu komšije poštovale i štitile, bez razlike na različitost jezika, etnikuma i religija. U Gostivaru je ljudskost bila iznad svega. To je multietnički grad, grad najukusnijih ćevapa i bureka, najslađe baklave i sladoleda, tradicionalnih čaja i kahve, ali ne i za ljude koji nikada nisu kročili u tom gradu. 

Sankcionisati govor mržnje

Neki od komentara su pisani sa lažnih profila, ili od običnih građana, a na žalost bilo je takvih komentara i sa strane nekih javnih ličnosti. 

Profesorica Filozofskog fakulteta u Skoplju, Biljana Vankovska je napisala status na svom Facebook profilu: “Kakva tragedija i ironija: Karpalak!” Karpalak je mjesto na istom autoputu, udaljeno 12km od mjesta nesreće, na kojem je za vrijeme konflikta 2001 godine u zasjedi UÇK-a poginulo 10 rezervista Armije Republike Makedonije. 

Ovaj komentar je duboko uznemirio i razbjesnio makedonsku javnost, bez razlike na etničku pripadnost, pa su se građani opet ujedinili, ali ovoga puta na socijalnim mrežama, oštro uzvrativši sa kritikama i tražeći od MUP-a da sankcioniše ovaj govor mržnje. Također su tražili i da Univerzitet Kiril i Metodij pokrene disciplinski postupak protiv profesorice. Ona je obrisala svoj status, a u slijedećem komentaru je objašnjavala kako se ne radi o govoru mržnje, niti o radovanju tuđoj muci, već da joj je akcenat bio na tome da je htjela da sporedi obe tragedije.

Također je bilo i takvih koji su relativizirali njenu krivnju, govoreći o tome kako su Albanci pogrešno razumjeli ono što je htjela reći. Da se ne radi o pogrešnom razumjevanju, dokaz su reakcije institucija, a i to da u tom govoru mržnje ona nije bila jedina. Vrlo dobro su je razumjeli i pripadnici desnice i nacionalisti, šireći njen status i komentarišući još gore stvari:

“Trebali su nastradati i djeca premijera Zorana Zaeva”, “Nadam se da su SDSM-ovci i Albanci” i još gore stvari. Ovo nije prvi put da se javne ličnosti raduju tuđoj nesreći i iskazuju govor mržnje. Takve statuse mržnje smo čitali i od “novinara” Milenko Nedelkovski ovog ljeta kada su veliki požari u Grčkoj uzeli na stotine života. Protiv njega je MUP pokrenuo postupak za govor mržnje, ali to ga nije spriječilo da opet sada napiše status kojeg je javnost osudila za govor mržnje, a u kome je stajalo da “Bog je velik. On uspori, ali ne zaboravi”.

Stradali ljudi

Nikola Jankulovski, rektor skopskog Univerziteta Kiril i Metodij se javno ogradio od izjave njegove kolegice i profesorice: “Od etičkih razloga osjećam dužnost da se ogradim od te izjave. Kao čovjek oštro osuđujem sve izjave koje aludiraju na netrpeljivost i netoleranciju i stvaraju osjećaj mržnje.” Ministar unutrašnjih poslova Oliver Spasovski je izjavio da je MUP podnio 5 prijava za govor mržnje u Tužilaštvima u Skoplju, Kumanovu i Strumici.

U ovoj nesreći stradali su Makedonci, Albanci i Turci, stradali su naši sugrađani i sugrađanke, stradali su ljudi! 

Svaki govor mržnje, radovanja tuđoj nesreći i politiziranje ljudske tragedije treba biti sankcionisano. Govor mržnje je bol za porodice nastradalih i bol za cijelo društvo. Iskreno se nadam da će rigorozne mjere sudskih organa doprinijeti shvatanju da govor mržnje ne spada u slobodu govora i da moramo svi naučiti tu važnu lekciju, bez razlike jesmo li političari, profesori, novinari ili obični građani. 

Izvor: Al Jazeera