„No progress was made“, odnosno „nije postignut nikakav napredak“ stoji na sedam mjesta u najvažnijim zaključcima o Izvještaju o napretku Bosne i Hercegovine u priključivanju Evropskoj uniji za 2020. Kad jednu frazu od četiri riječi ponovite sedam puta u tekstu od nekih hiljadu i dvije stotine riječi to već postaje neprijatno za čitanje, ali čini se da vlastima u Bosni i Hercegovini nije nimalo neprijatno što riječi „no progress was made“ čine preko dva posto teksta o njihovom radu u zadnjih godinu dana.
Ovaj izraz se nalazi u dijelovima zaključaka koji se tiču unaprijeđenja izbornog zakonodavstva, osiguranja profesionalne i depolitizirane javne uprave, poboljšanja rada pravosuđa, borbe protiv korupcije i organiziranog kriminala, garantovanja slobode izražavanja, kao i drugih polja gdje je potrebno usvojiti evropsku pravnu stečevinu. Ukratko, Evropska komisija je zaključila kako je Bosna i Hercegovina imala još jednu godinu koju su pojeli političari i konstatovala potpuni zakon na našem evropskom putu.
No, naše političke elite su odlučne da nastave progres na evropskom putu čim se dijagnostikuju uzroci zastoja, i nije prošla ni sedmica dana od objave Izvještaja Evropske komisije a Parlament BiH je donio konkretnu mjeru u tom pravcu. Naime, objavljena je nabavka tri službena vozila za potrebe članova dva kolegija ove institucije u ukupnoj vrijednosti od oko 170,000 eura, odnosno oko 110,000 konvertibilnih maraka po jednom vozilu.
Apsolutno odlijepljeni od stvarnosti
Navodno, jednom od članova ili članica kolegija se u nekoliko navrata vozilo pokvarilo tako da je ova nabavka bila neminovna. Nije poznato zašto su se zbog kvara jednog naručila tri vozila ali je u svakom slučaju nabavka potpuno opravdana jer kako da se napreduje na evropskom putu kada se zbog kvarljive limuzine ne može pouzdati ni na sigurno kretanje od tačke A do tačke B po ovim bosanskim putevima? Putevima čija je izgradnja takođe u zastoju bez obzira na potrošene milijarde od akciza na gorivo koje su ovi isti parlamentarci potrošili bez kontrole.
Napomena o autorskim pravimaPreuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: “Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.”
Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.
Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.
U doba pandemije koja hiljade ljudi ostavlja bez osnovnih sredstava za život i gasi radna mjesta na osnovu kojih se puni budžet od kojih ti parlamentarci žive, nabavljati skupocjene automobile neopravdano napuhanih karakteristika i paketa opreme ravno je najvećoj bestidnosti. Da biste izdvojili 55,000 eura za automobil samo zato jer se onaj prošli znao pokvariti, morate biti apsolutno odlijepljeni od stvarnosti u zemlji u kojoj je prosječna starost automobila 16 godina a pedeset i pet posto registrovanih vozila je već punoljetno.
Osim toga, statistike osiguravajućih kuća i auto-moto saveza kazuju kako je osamdeset posto vozila na našim cestama, a sedamdeset posto njih ne zadovoljava niti EURO 4 standard emisije ispušnih plinova. Za novog „Golfa“ prosječan građanin Bosne i Hercegovine treba raditi 42 mjeseca. Takvog istog „Golfa“ prosječan Nijemac zaradi za devet mjeseci, Norvežanin za šest, dok ga Islanđanin može kupiti sa pet prosječnih plata.
Borjana, Nebojša i Nikola nemaju pojma gdje žive
Građani ove zemlje ove svoje automobile odavno ne nazivaju onim klišeom „limeni ljubimci“ nego „proklete krntije kojima stalno treba neki dio“, imaju traume od onog mjeseca kad im ističe registracija, rizikuju štedeći na zimskim gumama, i kad im stane auto obično zovnu komšiju da ih došlepa do kakvog majstora koji će za najmanje novca osposobiti vozilo do idućeg kvara. Ljudi koji se odluče za kupovinu novog auta od 55,000 eura zato što je onaj kojeg imaju stao na putu ne žive u Bosni i Hercegovini, odnosno žive ako se zovu Borjana Krišto, Nebojša Radmanović i Nikola Špirić i aute kupuju novcem raje koja je sretna kad im godina prođe bez novog povećanja dadžbina.
Borjana, Nebojša i Nikola nemaju pojma da žive u zemlji gdje vozila javnog prijevoza koja koriste brojni njihovi građani svako malo staju zbog starosti i kvarova ali im niko ne nabavlja nove autobuse i tramvaje. Borjanu, Nebojšu i Nikolu ne zanima previše šta bi na njihovu nabavku rekli vatrogasci iz neke lokalne zajednice čije je vozilo staro 30 godina i ne može ugasiti nikakav ozbiljniji požar. Ne dotiče ih puno ni što većina manjih općina ima kamione za odvoz smeća koji svako malo stanu i ugroze živote i zdravlje ljudi. Ne uzrujava ih previše ni to što brojni domovi zdravlja i centri za socijalni rad za svoju motorizovanost mogu zahvaliti jedino donacijama međunarodnih organizacija i nekih ambasada koje za naše građane imaju više osjetljivosti nego vlasti koje ti isti građani biraju.
Na pitanje je li moralno u vrijeme pandemije korona-virusa i teških posljedica koje ova pandemija ostavlja na zdravstvo i privredu Bosne i Hercegovine nabavljati ovako skupocjene automobile, prva zamjenica predsjedavajućeg Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH Borjana Krišto je odgovorila pitanjem: „Prije svega, šta je danas moralno? Šta vi tumačite pod tim što je moralno?“ I u pravu je gospođa Krišto barem u jednom. Za nju i njene kolege granica moralnog odavno ne postoji.
I zato, može se nabaviti stotine skupocjenih auta i na njih dati stotine hiljada eura ali dok god ovu državu vode ljudi poput Borjane, Nebojše i Nikole, sve što možemo očekivati je još najmanje sedam godina sa po sedam „no progress was made“ iz Brisela.
Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.
Izvor: Al Jazeera