Sjećate li se Džemala Bijedića?

U utorak, 18. januara 1977. godine u 10 h i 45 minuta u avionskoj nesreći izgubio je život Džemal Bijedić (Wikipedia)

Na današnji dan prije četrdeset godina u jednom trenu zaustavljena je stvaralačka energija bosanskohercegovačkog nekonformiste i antidogmate. U utorak ,18. januara 1977. godine u 10 h i 45 minuta u avionskoj nesreći izgubio je život Džemal Bijedić. Pored njega stradala je njegova supruga Razija, njegov bliski saradnik Smajo Hrle, posada aviona koju su sačinjavali kapetan Stevan Leka, drugi pilot Murat Hanić i aviomehaničar Ilija Jevdžanović, vozač predsjednika Zijo Alikadić i Anđelka Muzička.

Tog kobnog datuma, u jutro, Džemal je zajedno sa istaknutim ličnostima jugoslovenskog političkog vrha, ispratio Josipa Broza Tita koji je krenuo u posjet Libiji. Na pisti u Batajnici, dok je ulazio u avion kojim je trebao krenuti u Sarajevo na sjednicu CKSK BiH, pozdravljao se sa saradnicima, prijateljima, ne sluteći da je to zapravo oproštaj. Njegov avion nije sletio na sarajevski aerodrom, jer na tom putu prepriječilo se brdo Inač iznad Kreševa.

Džemal Bijedić nije bio rob svog vremena, niti rob prošlosti.

Skica Džemine biografije

Džemal Bijedić je rođen 22. aprila 1917. godine u Mostaru, u Bajatovoj ulici kraj Sahat kule. Potjecao je iz trgovačke porodice. Oca je izgubio kao jednogodišnje dijete. U rodnom gradu završio je osnovnu školu, potom i gimnaziju. I već tada, u gimnazijskim danima Džemal je pokazao ljudske osobine; energičnost, darovitost, stvaralački duh. Po završetku gimnazije 1937. odlazi na studije prava u Beograd. Ovaj grad ga je nadahnuo ljevičarskim idejama, koje će kasnije opredijeliti njegov cjelokupni život. Bio je učesnik studentskih i radničkih demonstracija, aktivan član bosanskohercegovačke studentske omladine i član kulturno-prosvjetnog društva „Petar Kočić“.

Za vrijeme raspusta često je posjećivao Mostar. Zajedno sa prijateljima, studentima, obilazio bi sela i druge hercegovačke gradove, aktivan je bio u sekcijama Radničkog doma, u slobodno vrijeme pomagao je učenicima. Godine 1939. postaje član KPJ. Jedan je od organizatora velikih demonstracija avgusta i septembra 1940. godine. Izlagao se raznim opasnostima, jer je surađivao sa istaknutim partijskim aktivistima: Mustafom Pašićem, Ismetom Šarićem i dr. Vlasti Banovine Hrvatske raspisale su policijske potjernice za mostarskim komunistima, među kojima je bio i Džemal.

Ni ustaška proganjanja, ni hapšenja, vješanje i strijeljanje Slobodana Vukovića, nisu ga obeshrabrili. Sa odvažnošću je preuzeo dužnost sekretara Mjesnog komiteta Komunističke partije Jugoslavije za Mostar. Poslije je prebačen za Sarajevo. Poznat je bio po ilegalnom imenu Crni ili Dugonja. Pri kraju rata susreće svoju ljubav Raziju Ferhatbegović iz Rogatice. Tiha, odmjerena i odvažna olako je osvojila Džemalovo srce. Ubrzo mu je postala supruga i ostat će vjerna saputnica do kraja njihova života.

Džemalova politička karijera

Za svog života prošao je dugu političku karijeru. Iz Drugog svjetskog rata je izašao kao oficir OZNA-e.

Oslobođena BiH, Džemi je bila daljnji izazov. Jedno vrijeme je radio u Ministarstvu unutrašnjih poslova BiH kao pomoćnik ministra (1946.-1948.), a potom je imenovan za generalnog sekretara Vlade (1948.-1949.). Poslije se Džemal puno angažirao u Upravi za agitaciju i propagandu CKKPBiH, kratko vrijeme je bio pomoćnik predsjednika Komiteta za zakonodavstvo i izgradnju narodne vlasti Vlade FNRJ u Beogradu, a zatim se vratio u Mostar. Aktivno je politički djelovao, najprije kao predsjednik Oblasnog komiteta komunističke partije BiH za Hercegovinu (1950.-1952.), a potom i kao predsjednik Narodnog sreza Mostar (1955.-1958.). Od 1953. do 1955. bio je sekretar Glavnog odbora SSRN BiH.

U Sarajevo se vraća 1963. godine. U Republičkoj skupštini je bio prvo predsjednik Republičkog vijeća i potpredsjednik Skupštine, da bi 12. maja 1967. godine bio izabran za predsjednika Skupštine SR BiH. Džemal je zaslužan za obnovu Bosanske krajine nakon zemljotresa 1969. godine. Jer, kao predsjednik Skupštine, učinio je sve da BiH pomogne ovom kraju.

Na prijedlog Josipa Broza Tita izabran je 30. jula 1971. za predsjednika Saveznog izvršnog vijeća. Tu dužnost obavljao je u dva mandata, uložio je napore za stabilizaciju privrede. Borio se za veći izvoz i svođenje uvoza na razumniju mjeru, za ispravljanje platnog debalansa u odnosima sa inostranstvom.Tokom svoje političke aktivnosti Džemal je dao doprinos stvaranju narodne vlasti i donošenju dva jugoslovenska poslijeratna ustava, ali i njihovih amandmanskih izmjena.

Jugoslavija u vremenu Bijedićeve vladavine i nakon nje

Iako se naokolo pričalo da je zemlja u krizi, u vrijeme Džemalove vlade, Jugoslavija je još bila stabilna zemlja. Godine 1976., Jugoslavija je imala platni suficit od 330 miliona dolara, devizne rezerve od blizu 3 milijarde dolara, stopu rasta industrijske proizvodnje od 3 posto. Nakon Bijedićeve vladavine neko čudno prokletstvo se okomilo na ekonomiju. Vanjski dug zemlje je drastično porastao, osjetila se naftna kriza, Jugoslavija se suočila sa vožnjom par-nepar, nedostatkom brašna, ulja i ostalih namirnica.

Džemal je dao ogroman lični doprinos uspjehu jugoslovenske spoljne politike, izgradnji pokreta nesvrstanosti i međunarodnom ugledu ne samo Jugoslavije, već i Republike BiH. Bio je veliki svjetski putnik. U sjećanju svojih sugovornika, šefova država, vlada i partija ostao je kao druželjubiv čovjek. Znao se i naljutiti, ali i praštati. Osjetljiv je bio prema nepravdi. Za njega se može reći da je bio uporan, strpljiv, istrajan, u kontaktima neposredan, hrabar i beskompromisan, zato je stekao ljubav i poštovanje.

Nesreća ili zavjera?

Dugo vremena postoje sumnje o uzrocima pada aviona i pogibije Džemala Bijedića. Postoje različite priče o teoriji zavjere. Sve one su odraz vremena. Vjerovatno će ih biti i u budućnosti? Jer, radilo se o predsjedniku savezne vlade, dakle vodećoj ličnosti u državi. Ono što je interesantno što niko od tadašnjih vlasti nije ni posumnjao u izvještaj komisije. Pri Saveznom komitetu za saobraćaj i veze formirana je posebna komisija za ispitivanje uzroka udesa aviona. Na kraju tog izvještaja komisija je zaključila kako je izravni uzrok udara aviona u greben planine Inač brzina aviona.

Greben u koji je avion udario visok je 1366,3 metra, što je 280 metara niže od minimalno propisane visine za taj sektor u proceduri za prilaz i slijetanje na aerodrom u Sarajevo. Komisija je zaključila da je do udara aviona u prepreku došlo zbog nepreciznog izvršavanja zalaznog zaokreta po mjestu i visini, udaljavanje aviona od radio-fara KG više nego što je procedurom propisano. Ovaj udes je posljedica direktnih propusta posade u održavanju propisanih elemenata leta, osim izravnog uzroka za udes, komisija je zaključila kako su na ovaj udes utjecali i drugi brojni faktori. Navodi se loša organizacija vazduhoplovne službe SIV-a za ovakve specijalne zadatke, što se vidi iz činjenice da je sastav posade izmijenjen na prvobitno predviđeni. Logično je da se može i posumnjati o verziji nesreće sadržanoj u zvaničnom izvještaju komisije i o njoj će se vjerovatno i u budućnosti raspravljati.

JNA ili Jovanka Broz

Postoji dosta različitih izvora o teorijama zavjere. Izdvajam neke. Jedni tvrde da je visinomjer aviona prije njegovog polijetanja s Batajničkog aerodroma bio namjerno naštiman tako da je pokazivalo veću visinu od stvarne. Dovoljno je to bilo za nesreću, bez obzira na maglu i brzinu. Jer, avion je zbog toga napravio zaokret iznad radio-fara na Crepoljskom na 20 m nižoj visini od dozvoljene i to može biti razlog za udar na vrh brda Inač.

Neki opet misle da Džemala Bijedića neki krugovi u Beogradu i u JNA nisu podnosili i da su htjeli da ga se riješe, jer su vidjeli u njemu Titovog nasljednika. Prema mišljenju Bahrudina Bijedića, Džemal je „ubijen, jer je mnogo znao“. Smatra da je Jugoslovenska narodna armija jedan od organizatora njegova ubistva, a odbacuje tezu da iza zavjere stoji Jovanka Broz.

Priča o Džemalu Bijediću traje, a tako će očito biti i ubuduće…

Jednom, kada napuste svoje fotelje, koliko će trajati priča o današnjim političarima?

Izvor: Al Jazeera