Na današnji dan 19. februara 1984. godine svečano su zatvorene 14. zimske olimpijske igre u Sarajevu. Mojoj, a i starijim generacijama ostao u sjećanju refren “Lijepo je bilo u Sarajevu, doviđenja u Kalgariju”.
Već su mnogi prije mene pisali o Sarajevskoj olimpijadi, Vučku, Zdravku Čoliću, bureku i Jureku, ja ću pisati o, već zaboravljenim sarajevskim gradonačelnicima. Da li su mlađe generacije čule za imena Dane Maljković, Anto Sučić, Emerik Blum i Uglješa Uzelac? Ova četiri čovjeka bili su gradonačelnici Sarajeva u periodu od 1973. do 1985. godine. Već u kratkom mandatu Dane Maljkovića, zaljubljenika u skijanje, rodila se ideja o kandidaturi Sarajeva za domaćina 14. zimskih olimpijskih igara.
Projekt Vazduh, voda, tlo
Sarajevo je moralo riješiti mnoge probleme. Godine 1968. zabilježeno je da Sarajevo 100 dana nije vidjelo sunce. Grad smješten u kotlini bio je prekriven gustim, teškim oblacima dima, smoga i čađi. Međutim, odlučeno je raditi na projektu Vazduh, voda, tlo.
Anto Sučić će ostati zapamćen po izgradnji gasnog prstena oko Sarajeva, kako bi čvrsta goriva Sarajlije zamijenile gasom. Postavljena je nova vodovodna mreža, a i započeli su radovi na izgradnji gradskog autoputa za kretanje tranzitnih vozila.
Ovi projekti zahtijevali su velika novčana sredstva, a ona opet kredit Međunaradne banke za obnovu i razvoj iz Vašingtona koja je odobrila kredit od 72 miliona dolara sa rokom otplate od 20 godina, te kamatnom stopom od 6,5 posto. Inflacija je ovaj projekat učinila skupljim, ali je gradonačelnik rekao: “Možda se ovaj projekat čini skupim, ali nije. Sarajevo nije imalo dovoljno pitke vode, vodovodna mreža građena je u tursko doba, kanalizacija je zastarjela. Sve je u Sarajevu postalo tijesno.” Ipak najveći zalogaj tek slijedi –Zimska olimpijada 1984.
Dana 31.10.1977. list Oslobođenje na naslovnoj stranici donosi krupan naslov “Krenula kandidatura Sarajeva“.
Predstavljanje Sarajeva
Godine 1978. u Atini sarajevski gradonačelnik imao je težak i odgovoran zadatak predstaviti Sarajevo i donijeti mu Olimpijadu. Ostaje zapisano da je Sučić rekao: “Želim je radi naše djece, djece naše zemlje, djece ovog našeg Svijeta. Neka njima bude bolje i ljepše nego nama.“ Sarajevo je dobilo Olimpijadu.
Emerik Blum, gradonačelnik Sarajeva, nastavlja radove. Počela je rekonstrukcija starih trgovina u najprometnijoj baščaršijskoj ulici Sarači. Trgovine su trebale ponovo dobiti izgled iz one davne 1875. godine prije velikog požara.
Raspisan je konkurs za prijem na školovanje 250 novih kandidata za turističke vodiče u Sarajevu.
Taksisti Sarajeva sjedaju u školske klupe kako bi što spremnije dočekali Olimpijadu. U toku nastave taksisti su dopunili znanje o znamenitostima grada i okoline, te su usavršavali znanje najmanje jednog stranog jezika. U Saobraćajnom školskom centru školovalo se 800 sarajevskih taksista.
Gradsko saobraćajno preduzeće organizovalo je promociju saobraćajnog sistema koji će funkcionisati za vrijeme Olimpijade, a Željeznica je utvrdila olimpijski red vožnje.
Novu olimpijsku dvoranu- Zetru otvara predsjednik Međunarodnog olimpijskog komiteta Samaran, a tim povodom Politika ekspres piše: “Zetra je već danas magična riječ.” Oslobođenje objavljuje intervju sa Samaranom koji na pitanje da li je Sarajevo ispunilo njegova očekivanja odgovara: „Da, bez oklijevanja mogu reći da je vrlo rijetka pojava da jedan olimpijski grad otvori i posljednji objekat više od godinu dana prije Igara kojim će biti domaćin.“
Emerik Blum 1983. godine predaje ostatak organizacije svom nasljedniku Uglješi Uzelcu. Kada izgovorim ime – Uglješa Uzelac odmah vidim postolje na stadionu Koševo na kojem stoji i maše iz sve snage Olimpijskom zastavom.
Razaranje grada
Ostatak znate, 49 zemalja učesnica, 1.272 sportaša, smještenih u novosagrađeno naselje na Mojmilu, dok su novinari koristili novosagrađeno naselje na Dobrinji. 7.825 akreditovanih novinara i tehničkog osoblja. Turisti iz cijelog svijeta bili su u Sarajevu, a najprodavaniji suvenir bio je Vučko…
Huan Antonio Samaran je rekao da su Sarajevske olimpijske igre bile najbolje ogranizovane Igre do tada i oprostio se od Sarajeva riječima: “Doviđenja drago Sarajevo.” Ja sam još dugo nosila plavi Rašica džemper koji je bio dio olimpijske uniforme mojih roditelja.
Niko nije niti slutio da će samo osam godina od Olimpijade svi sagrađeni objekti, za potrebe Igara, biti uništeni. U nadi da će neko primijetiti snagu razaranja i ubijanja jednog grada 1993. godine u uništenoj dvorani Zetra, u kojoj je održana svečana ceremonija zatvaranja 14. zimskih olimpijskih igara, grupa muzičara nazvanim Bosnia Band Aid snima muzički spot pod nazivom Help Bosnia now…
Voljela bih, 33 godine nakon završetka Sarajevske olimpijade, napisati nešto što bi zračilo optimizmom. Kako da optimizmom ispunim ovaj tekst kada već godinama sarajevski gradonačelnici najavljuju popravak Trebevićke žičare? Tri sarajevska gradonačenika, uključujići tek imenovanog, najavila su njen popravak. Ne znam šta bi za današnje Sarajevo rekli Anto Šučić, Emerik Blum i Ugljuša Uzelac, a možda mi je i bolje da ne znam.
Ipak, lijepo je bilo u Sarajevu, a mogli bi komotno zapjevati i Help Bosia now, samo ne znam kome…
Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.
Izvor: Al Jazeera