Samo budi pozitivan/na: Tiranija pozitivnog mišljenja

Ne možemo biti pozitivni, ako sebi ne priznamo da smo i negativni, piše autorica (Reuters)

-Imate li historiju mentalnih bolesti u porodici?

-Ne, ali imam strica koji vjeruje u moć pozitivnog mišljenja.

Ovaj dijalog, citat iz jednog sitcoma, ridikulizira koncept onoga što nazivamo pozitivnim razmišljanjem. Međutim, ovakava je ironija rijetka, pozitivno se mišljenje uglavnom adorizira, a njegova moć precjenjuje.

Zadnjih decenija self-help knjige pozitivnih afirmacija su među bestselerima, a svjedočimo pravoj navali različitih life coucheva, internet gurua i motivacijskih govornika koji nam, u nekoliko koraka, nude „recept za sreću“. Dovoljno je da usvojimo njihove savjete pa da nam se drastično promijeni život i postanemo sretni. A ako nam to pak ne uspije, sigurno je do nas, samo se trebamo potruditi i uvidjeti gdje smo pogriješili.

I u ovom posljednjem koronaperiodu nerijetko smo nailazili na savjete kako da budemo pozitivni i iskoristimo pandemiju na najbolji mogući način: čitati, meditirati, vrtlariti, posvetiti se sebi, naučiti neku novu vještinu ili strani jezik. Na stranu pozitivni učinci koje je ovo moglo polučiti, valja istaći da takve preporuke mogu biti i kontraproduktivne. Naročito kod ljudi kojima nije uspijevalo da budu „pozitivni“ niti da iskoriste izolaciju na najbolji način, za razliku od ostalih „nadljudi“.

Koncept pozitivnog razmišljanja zapravo se izrodio iz pozitivne psihologije, koja sama po sebi ima naučno uporište, ali je uslijed globalne popularizacije pojednostavljen i banaliziran. Tako da danas nećemo puno pogriješiti ako ga ilustriramo onim poznatim Coelhovim citatom na koji se unutar ovog korpusa često i referira: „Ako nešto dovoljno jako želiš, cijeli Univerzum se urodi da ti pomogne“.

Dobro raspoloženje kao imperativ

Filozofija pozitivnog razmišljanja se, manje-više, svodi na to da um ispunimo samo pozitivnim sadržajima, a sve negativno ignoriramo ili zanemarimo, pa će sve biti u redu. Dovoljna je pozitivna samoafirmacija, da govorimo sebi da smo najljepši, najpametniji, najuspješniji, najsigurniji i onda ćemo stvarno takvi postati. Samo moramo biti pozitivni i izbjegavati negativne ljude jer loše utječu na nas.

Vremenom su se pozitivni pojedinci generalno počeli više vrednovati od negativnih (prigodno nazvanih hejterima), a u nekim radnim organizacijama dobro raspoloženje i stalno smješkanje zaposlenicima se predstavljaju kao imperativ i kriterij pri radnoj evaluaciji.

Napomena o autorskim pravima

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: “Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.”

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Problem je što ništa od ovog ne vrijedi ako nije autentično, tj. ako ljudi stvarno ne osjećaju potrebu da se smiješe, a prisila pozitivnog razmišljanja može biti i opasna. Ako ljudi vjeruju da će se situacija promijeniti samo zato što oni to žele, trenutno će im biti lakše, ali će im dugoročno postati teže.

Ignorisanje anksioznosti, straha i drugih negativnih emocija te njihovo brisanje pozitivnim ne znači da te emocije magično nestaju, nego ih samo privremeno tjeramo iz svijesti da bi se poslije vratile u još gorem obliku. Umjesto toga trebamo ih prihvatiti, shvatiti šta nam poručuju te ih „preraditi“. Jer negativne emocije su prirodna reakcija na stvari koje nam se dešavaju i njihovo ignorisanje nas može skupo koštati. Kada nam se desi nešto ružno, prirodno je da budemo ljuti ili da plačemo, a ne da sebe uvjeravamo da se ništa od toga nije desilo.

Negativne emocije su prirodne

Zamislite neku osobu koja je terminalno bolesna i ljudi joj govore da samo treba pozitivno razmišljati pa će bolest proći te ona sama povjeruje u to. Nakon nekog vremena osoba umre, a da se prije toga, jer nije vjerovala da će se to desiti iako su joj npr. medicinski nalazi govorili suprotno, nije pomirila s neumitnim i učinila da joj taj zadnji period prođe na najbolji mogući način. Oprostila se sa sebi najdražim ljudima, završila stvari koje je trebala završiti itd. jer bi joj na taj način ta zadnja faza sigurno prošla kvalitetnije.

Ovo ne znači da treba odustati od nade, te se predati očaju i depresiji, nego znači da treba realno razmišljati u odnosu na ono što se može očekivati, a ne zanositi se lažnom nadom.

Ovo je ekstreman primjer, ali ovakvo pozitivno razmišljanje nam može otežati bilo koji segment života. Uzmimo naprimjer studenticu koja se sprema za ispit i unaprijed sebi govori da će ga sigurno položiti te vizualizira da je položila ispit – vizualizacija ispunjenog cilja se često navodi kao metoda pozitivnog razmišljanja. Ali ona sama po sebi može prevariti naš mozak i uvjeriti ga da smo ispit već položili, tj ispunili cilj. Samim tim će se mozak nikako ili manje truditi da uradi ono što bi osiguralo uspjeh – u ovom slučaju za ispit se uči pa bi potencijalno padanje predstavljalo još veći šok. Istraživanja navode da su puno manje šanse da nešto uradimo u realnosti ako smo često zamišljali da smo to uradili, ili smo to uradili u virtuali.

Naravno, ne želim ovim tekstom poručiti da ne trebamo biti pozitivni, baš naprotiv: ali vjerujem da ne možemo biti takvi ako sebi ne priznamo da smo i negativni!

Nažalost, živimo u svijetu u kojem se stvari neće desiti samo zato što mi to želimo, koliko god to željeli, jer život tako ne funkcioniše. Umjesto toga, doživljavamo neuspjehe i frustracije pa je sasvim prirodno i logično da budemo negativni i osjećamo negativne emocije. A njih se ne možemo riješiti nekakvim čarobnim pozitivnim mišljenjem, već prihvatanjem i svjesnim mijenjanjem. Stoga, neće pomoći nikakav univerzum, već ćemo prvenstveno pomoći sami sebi.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera