Šaketanje, nova naučna disciplina na Tuzlanskom univerzitetu

Situacija na Univerzitetu eskalirala je u onom trenutku kad je rektor, prvi put, odbio izvršiti nalog iz vrha stranke (Al Jazeera)

Sve u što političari u Bosni i Hercegovini umiješaju svoje pohlepne prste, u nastojanju da ovladaju svim segmentima društva, završi se teškim podjelama ili sukobima. Tako je bilo i na Univerzitetu u Tuzli kad je prije nekoliko dana došlo do fizičkog obračuna (tuče) između v. d. dekana Mašinskog fakulteta Denijala Sprečića i prorektora za nastavu i studentska pitanja Bahrije Šarića, koji je nakon toga završio u bolnici.

Incident se desio u prošlu nedjelju, na sastanku organiziranom na inicijativu Bege Gutića, predsjednika Vlade Tuzlanskog kantona, i Mirsada Kukića, glavnog šefa kantonalnog odbora SDA, a u zgradi RGGF-a (Rudarsko-građevinsko-geološkog fakulteta), vjerovatno s idejom da se “disciplinira” rektor Samir Nurić, koga su sami postavili da izvršava njihove zahtjeve. Ali, izgleda da se rektor “oteo kontroli”.

Priča je tipična za ove prostore, pa čak i za neka druga vremena (akteri se mijenjaju, fabula uvijek ostaje ista), jer je, s jedne strane, zagarantirana autonomija univerziteta, a, sa druge, to je odlično mjesto za “uhljebljivanje” neuspješnih direktora ili stranačkih aktivista kojima treba “platiti” partijsku privrženost i aktivizam.

Rektor odbio izvršavati naloge stranke

Agonija je počela još u junu 2016. godine, kada je na prijedlog Vlade Tuzlanskog kantona (koalicija SDA-SBB) Skupština u primjetnoj žurbi usvojila Zakon o visokom obrazovanju (većina primjedbi ili upozorenja Senata Univerziteta glatko su odbijeni iako su ukazivali na očito kršenje Okvirnog zakona i akademskih sloboda). Ali, koga to briga – vlast je uvijek bila plijen i uvijek će biti sve dok građanima ne dogori do nokata.

Potom je, u septembru 2016. godine, Skupština kantona (opet na prijedlog Vlade) usvojila izmjene Zakona o visokom obrazovanju, što je, u praktičnom smislu, značilo “sječu glava” 70-ak ljudi u jednom danu, od rektora, prorektora, deset dekana i čitavog Senata, koji, gle čuda, biraju naučno-nastavna vijeća svih fakulteta. Tako je vlast postavila “svog” rektora (Samira Nurića), a on je dobio zadatak da formira “privremeni Senat”, što će reći da je sve bilo po zakonu.

Situacija je eskalirala u onom trenutku kad je rektor, prvi put, odbio izvršiti nalog iz vrha stranke, naravno, u vezi s raznoraznim imenovanjima i zapošljavanjiman što govori da stranke na vlasti ili pojedinci koji se identificiraju sa strankom, a potom i sa državom (“Država – to sam ja”) uzimaju sebi za pravo da određuju ko će biti dekani ili prodekani, odnosno koga treba zaposliti, od čistačice, pa do rektora. Zato je i došlo do sedmosatne demonstracije političke moći i zavrtanja ruke, i to baš u nedjelju, na neradni dan. Po jednom od scenarija spomenuti Sprečić bio je predviđen za nasljednika neposlušnog i odmetnutog rektora, jer neko mora zaposliti stranačke ljude.

“To nema nigdje da se 20-ak partijskih (SDA) kadrova sjetilo, u 50. godini, da bi se sada malo bavili naukom. Znači, ovdje se ne radi o upošljavanju mladih ljudi na mjesta asistenata, s kojih bi se dalje usavršavali i u nauci i u nastavnom pozivu, već o instaliranju poslušnih, ali odavno potrošenih direktora i stranačkih aktivista na važna mjesta Univerziteta, prije svega dekana i članova Senata”, kaže naš sagovornik, dobro upućen u aktualna događanja.

Slaba akademska zajednica

Otud sva ta zbrka i nered. Ostali dio akademske zajednice previše je slab da bi se suprotstavio tom načinu kadroviranja i uplitanja politike u ne slučajno zagarantiranu autonomiju Univerziteta. Ko ne razumije zašto je to nužno taj nije dorastao akademskom zvanju, jer na sceni su različite političke opcije, politički programi i drugačiji svjetonazori. Sad zamislite šta bi se dogodilo kad bi se politika miješala u rad visokoškolskih organizacija. Vjerovatno bismo imali jednu generaciju desno orijentiranih, pa drugu lijevo orijentiranih akademskih građana… Izbori su svake četiri godine.

U vezi s tim treba primijetiti da se, nekako u isto vrijeme, događala promocija “ujedinjene ljevice” u Tuzli i da su tamo promovirani određeni profesori kao novi važni članovi (igrači) u timu SDP-a BiH i Demokratskoj fronti. 

Željko Komšić iz Demokratske fronte, upravo je na skupu u Tuzli izjavio da će “ujedinjena ljevica” na svaki način srušiti sadašnju vlast, a da su za to dvije mogućnosti. Prvo, kroz institucije sistema (izbori, parlamentarna borba, nove koalicije), što je legalno i legitimno. Drugo, ili druga opcija – revolucija!

To otvara logično pitanje: hoće li revolucija krenuti iz Tuzle (zato što je Sarajevo “šapatom palo”) i je li Bahrija Šarić prva žrtva? I kakva se poruka šalje studentima, ali i ostalim građanima – je li nasilje rješenje, može li tuča profesora zamijeniti argumentiranu (akademsku) raspravu?

Sve u svemu, čeka nas zanimljivo proljeće, potom pauza za ljetni raspust, vruća politička jesen, ali i duga i hladna zima, pa onda 2018. godina i novi izbori.

Ništa nije tako stalno kao promjena. Ili: sve teče, sve se mijenja da bi ostalo isto.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera