Ko zna koliko sam statusa na društvenim mrežama , pa čak i nekih tekstova, napisao o mom voljenom fudbalskom klubu Željezničar?
Jer i ja sam jedan od onih „bolesnika“ iz pjesme Zaranjenog pušenja, koji je prvo rek'o Željo, pa tek poslije rek'o tata. A upravo tu ljubav koju je na mene prenio moj pokojni otac, ja sam prenio na djecu i sada je prenosim na unučad. I nema te kiše, snijega ili ćuskija da me spriječe da budem uvijek uz voljeni klub.
Ipak, sinoć sam bio prilično razočaran jednim potezom. Na stranici kluba na Facebooku, najavljeno je neko odbrojavanje koje smo svi sa nestrljenjem očekivali, pa čak i u komentarima počeli pretpostavljati o čemu se radi. Od ideja da počinje gradnja krova na istočnoj tribini, izgradnje „juga“, a čak i do pretpostavke o potpisu za Želju nekih zvučnijih imena.
A onda nevjerica.
Farbanje kuća kao draž derbija
Izbaciše vijest da je puštena u prodaju ograničena serija dresova sa brojem pet i otvorenim dlanom, što bi trebalo asocirati na nedavnu pobjedu nad gradskim rivalom.
I sam sam po internetu tražio sve moguće pozdrave koji bi asocirali na „Daj pet“, provocirajući moje drage prijatelje koji su navijači tima sa Koševa. I podsjećao ih na drušvenim mrežama na sedam dana od poraza i na predivnu noć na sarajevskoj Grbavici.
Ali, da se jedan klub sa tim bavi? Nekako je to ispod dostojanstva kluba koji za dvije godine slavi stogodišnjicu postojanja. Kluba koji je nekad bio i na udarima raznih sistema, kluba kojem je u ratu spaljeno sve osim obraza i časti, kluba koji se podigao bukvalno iz pepela, kluba koji opet postao značajno ime bosanskohercegovačkog sporta i kluba koji zajedno sa FK Sarajevo igra najveći derbi u državi.
Uvijek sam za to da se šalimo i provociramo na račun rivala. I to se ponavlja kroz historiju oba kluba. Nekada su stariji „bolesnici“ jedni drugima u toku noći farbali kuće, garaže, radnje i automobile u plavu ili bordo boju. Ali to je sve ulazilo u draž sarajevskog derbija i bilo veoma simpatično. Nekada smo išli zajedno na utakmice, svako u svom dresu, a sada imamo koridore za jedne i za druge navijače. Novo vrijeme i novi stil navijanja. Pa valjda i prelazak granice ukusa u navijanju. Ali to su navijači.
Umijeće čuvanja dostojanstva
Odgajamo nove generacije koje će jednog dana zauzeti naša mjesta na tribinama voljenog stadiona. Generacije za koje bih volio da sačuvaju draž derbija, ali u sportskim, a ne nasilničkim okvirima. I u granicama ukusa.
I sretan sam što je ovaj potez naišao na osudu prvenstveno Željinih navijača i bivših igrača, koji su u ovom potezu prepoznali krajnji neukus, i koji je, uostalom, od Želje napravio neki mali klub koji treba čak i dresove da štampa kada pobijedi gradskog rivala. Kao da smo pobijedili Liverpool?
Nadati se da će odgovorni ovo shvatiti kao pozitivnu kritiku i da ćemo mi koji tako volimo svoje klubove, uvijek znati osuditi neki neprimjeren potez naših uprava. I da neće uticati na prijateljske odnose i pozitivna i zdrava prepucavanja nas navijača.
Jer, umijeće je ostati dostojanstven u porazu.
A još veće je umijeće sačuvati dostojanstvo u pobjedi.
Izvor: Al Jazeera