Rusko-ukrajinski rat na Eurosongu

Samojlovoj prisustvo u Ukrajini nije dozvoljeno samo zbog koncerata, već i zbog njenih političkih stavova vezanih za tu zemlju (EPA)

Služba državne bezbednosti Ukrajine (SBU) zabranila je krajem marta ulaz u državu Juliji Samojlovoj, ruskoj kandidatkinji na takmičenju za najbolju pesmu Evrovizije (Eurosong), koje će se početkom maja održati u Kijevu. Time je faktički sprečeno i njeno učešće na festivalu. Samojlovoj je zabranjen ulaz u Ukrajinu zbog nastupa na koncertima na Krimu, jer se za dozvolu u vezi odlaska sa Rusijom anektirano poluostrvo nije prvo obratila ukrajinskim vlastima u Kijevu.

Ukrajinska služba bezbednosti izašla je sa saopštenjem da „zabrana u vezi Krima važi za sve one koji su prekršili zakon, pa i za kandidatkinju na Evroviziji“. Juliji Samojlovoj prisustvo u toj zemlji nije dozvoljeno samo zbog koncerata, već i „zbog njenih političkih stavova vezanih za Ukrajinu, koji je kao pisani trag ta pevačica ostavila na društvenim mrežama“, tvrdi SBU.

Ministar inostranih poslova Ukrajine Pavlo Klimkin, prokomentarisao je da je izbor Samojlove na Evroviziju ruska „provokacija“. Istovremeno, predstavnici ruske diplomatije izjavili su da je ukrajinska zabrana „cinična i neljudska“.

European Broadcasting Union (EBU) predložila je da Samojlova nastupa preko satelitskog linka, ali je to ruska strana odbila.

Takmičenje za političke poene

Iako su po pravilima EBU, politički angažmani i poruke na Evroviziji strogo zabranjeni, upravo to pitanje izlazi u prvi plan kad su u pitanju bivše sovjetske republike, a posebno Rusija i Ukrajina. S obzirom na ratno stanje između te dve države, ovakva drama na evropskom mega stejdžu i za vreme šoua koji pred malim ekranima prati oko 200 miliona gledalaca, sasvim je bila očekivana.

Ukrajinsku zabranu Samojlovoj, koja je inače od detinjstva u invalidskim kolicima, Moskva koristi kao poruku ne samo za rusku unutrašnju upotrebu, da je „kijevska hunta“ pokazala svoje pravo „neljudsko lice“, već i za spoljnopolitičko prikazivanje vlasti u Kijevu kao do srži ostrašćenog antiruskog suseda.

Rusija takođe očekuje da će EBU izvršiti pritisak ili pripretiti Kijevu nekom vrstom sankcija, o čemu se takođe u javnosti već govorilo, što bi svakako išlo u korist političkim poenima Moskve.

Manipulacija emocijama mogla bi da ima uticaj i u Ukrajini, posebno na one koji se tu izjašnjavaju kao Rusi, na Ukrajince kojima je ruski jezik maternji i na one koji nikad nisu ni menjali svoj stav prema SSSR-u, Staljinu i „neprijateljskom Zapadu“.

A u Ukrajini je priličan broj onih što slušaju rusku estradu, takozvanu „rusku popsu“. Zbog toga, a pre svega zbog podrške domaćih sadržaja, od prošle godine u ukrajinskom medija prostoru zakonom su regulisane kvote za emitovanje sadržaja na ukrajinskom i drugima jezicima.

Posebno se savremeni muzičari mlađe generacije žale da u Ukrajini, i tri godine nakon revolucije, ne postoji inicijativa za stvaranje domaćeg tržišta za muzičke proizvode na ukrajinskom jeziku.

Don't Wanna Put In

Lukavi politički marketing sa prostora bivšeg Sovjetskog saveza na Evroviziji – nije ništa novo. Nakon „petodnevnog rata“ u Gruziji 2008. godine, slično kao u slučaju aneksije ukrajinskog Krima, oružanim upadom ruske vojske u putpunosti su od uticaja Tbilisija bile odsečene Južna Osetija i Abhazija. Iste godine, Gruzija je na takmičenje za pesmu Evrovizije, koje se 2009. održavalo u Moskvi, izabrala grupu Stephane & 3G sa pomalo šaljivom pesmom i prikrivenom porukom protiv ruskog predsednika, tada premijera, Putina We Don't Wanna Put In, koja aludira na značenje – „Mi ne želimo Putina“.

Za razliku od Ukrajine, Rusiji tu nije trebalo da ulaže mnogo napora kako bi diskvalifikovala gruzijske učesnike, jer je to umesto njih učinila EBU. Naime, organizatori Evrovizije su tražili da grupa Stephane & 3G izmeni reči ili da se kandiduje nova pesma, što je Gruzija odbila.    

Izbor za pesmu Evrovizije inače je poligon za odmeravanje snaga i uticaja polittehnologa iz bivšeg Sovjetskog saveza. S druge strane, tu su i imena kojima je upravo Evrovizija dala političku dimenziju u društvu, kao što je to u slučaju Ukrajine – Ruslana.

Pobeda Ruslane na izboru za pesmu Evrovizije 2004. na političkoj sceni Ukrajine pretvorila je tu umetnicu u proevroski simbol. Ona je zajedno sa Viktorom Juščenkom i Julijom Timošenko pozivala na proteste koji su prerasli u „Narandžastu revoluciju“.

Ruslana je bila protagonist i druge ukrajinske „Revolucije ponosa“, više poznate kao „Revolucija na Majdanu“ 2013-14. godine.

I prošlogodišnja pobednička pesma Evrovizije ukrajinske kandidatkinje Džamale „1944“, o istorijskim scenama deportacije Krimskih Tatara, u uslovima kršenja prava i ponovnih progona tog naroda nakon aneksije, itekako ima političku pozadinu.

U tom kontekstu – Samojlova je ruski odgovor.

Zabrnjeni Kusturica i Bregović

Ukrajina je poslednjih godina na svoju teritoriju zabranila ulaz za više od sto osoba, a posebno ruskim glumcima, pevačima, novinarima, dizajnerima i producentima, koji u svojim javnim nastupima imaju angažovani stav prema sukobima na istoku Ukrajine.

Orijentaciju na Moskvu izabrala je i Ani Lorak, ukrajinska kandidatkinja na Evroviziji 2008. godine, koja je u Beogradu osvojila drugo mesto.

Za vreme „Revolucije na Majdanu“ i na početku sukoba u Donbasu, Lorak je nastupala sa koncertima u Rusiji i primila dve visoke estradne nagrade. Njeni koncerti otkazani su u više ukrajinskih gradova, a posebno su poznati veliki neredi koji su ukrajinski nacionalisti izazvali pre njenog koncerta u Kijevu. 

Nakon revolucije, Ukrajina nije napravila radikalan okret prema Zapadu samo u geopolitičkom smislu. Pod selekciju su dospeli ne samo umetnici iz susedne Rusije.

Tokom devedesetih Emir Kusturica i Goran Bregović u Ukrajini su bili prosto obožavani. Međutim, nakon otvorenih antiukrajinskih stavova u javnosti i podrške ruskoj vojnoj intervenciji, Državna agencija kinematografije je 2015. u Ukrajini zabranila prikazivanje filmova Kusturice.

U martu 2015. godine u Kijevu je otkazan i koncert Gorana Bregovića, zbog turneje koju je imao u Sevastopolju, na aneksiranom Krimu. Bregoviću je iste godine, zbog identičnih razloga, gostoprimstvo otkazao i Life Festival u Osvjenćimu u Poljskoj, gde je on trebao da ima vodeću ulogu ambasadora tog događaja.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera