Ratovi kao razvojna šansa Srbije

Sve srećne fabrike liče jedna na drugu, svaka nesrećna fabrika nesrećna je na svoj način, piše autor

U Srbiji je najlepše živeti tokom predizborne kampanje, jer tek u tom periodu shvatimo koliko nam dobro ide i kako ne obraćamo dovoljno pažnje na sve sitne pobede koje su svuda oko nas. Jedna od glavnih odlika predizbornih kampanja je otvaranje fabrika, kao da se vladajuća stranka nosi mišlju: “Ne možete vi da nam nađete toliko zamerki,koliko mi možemo fabrika da otvorimo.”

Ipak, prošle nedelje predsednik Srbije Aleksandar Vučić otvorio je jednu fabriku što može dvojako da se protumači. Ili da su fabrike počele da se otvaraju i van predizborne kampanje, ili da je Srbija stalno u predizbornoj kampanji. Ovo, međutim, nije obična fabrika. Naizgled jeste, u njoj rade brojni radnici – prema prvim najavama, do kraja godine biće zaposleno njih 470 – otvorena je kako to svakoj fabrici i dolikuje, uz kamere i Vučića, ali postoji i jedan problem. Što je svojevremeno Tolstoj rekao o fabrikama: “Sve srećne fabrike liče jedna na drugu, svaka nesrećna fabrika nesrećna je na svoj način.” Ova fabrika, otvorena nedaleko od Požege, nesrećna je zato što, za razliku od nekih drugih koje proizvode stvari koja čovečanstvo usrećuje, stvara streljačku municiju i opremu.

Ali, ne treba ova fabrika da tuguje, možda će unesrećiti mnoge ljude širom sveta koje će njeni proizvodi ubiti ili osakatiti i čije će države i gradove uništiti, ali to je mala žrtva u poređenju sa radošću našeg predsednika na njenom otvaranju. Tokom govora, Vučić je napomenuo da se u svetu toliko ratuje da sve što proizvedemo uspemo i da prodamo.

A da proizvodima rekete?

Možemo da zastanemo kod ove izjave, klimnemo glavom, jer činjenica jeste da se u svetu dosta ratuje, ali i da se priupitamo da li je to jedino što se radi. Biće da nije, u svetu se takođe dosta koristi i IT tehnologija, pa srpski predsednik nije na otvaranju neke fabrike u kojoj će se proizvoditi laptopovi, smart phoneovi i tableti, rekao: “U svetu svi koriste savremenu tehnologiju, sve što proizvedemo uspemo da prodamo.”

U čemu je onda tajna sa ovom fabrikom i zbog čega smo, od toliko potencijalnih privrednih grana, odlučili da sa toliko ponosa pričamo baš o proizvodnji oružja? Stvar je dosta jasna: u pitanju je čist imidž države, što bi ljudi koji se bave marketingom rekli – brending. Kao kada kupujete fudbalera, prvo ćete tražiti nekog Brazilca. Kada birate čokoladu, gledaćete da li ima neke švajcarske. Kada kupujete dobro pivo, potražićete neko belgijsko. Isto pravilo je i kada kupujete oružje.

Da treba da birate da li da kupite švedsko ili srpsko oružje, koje biste uzeli? Pa, naravno, srpsko. Šta Šveđani uopšte mogu da znaju o oružju, vekovima nisu ratovali. U najboljem slučaju bi poslali naoružanje u najsitnijim mogućim delovima, pa hajde ga ti posle sklapaj kao nameštaj iz Ikee.

Suviše smo dugo radili na stvaranju imidža ratne nacije, toliko su godina sukobi u kojima smo učestvovali bili jedna od prvih asocijacija na Srbiju, da bismo sada tako olako propustili da to konačno naplatimo. Lepo je što je strancima u poslednje vreme Novak Đoković prva asocijacija na našu zemlju, ali kako to da iskoristimo? Da proizvodimo teniske rekete? Teško bismo to mogli, velika većina ljudi na Balkanu tako nešto nikad nije uzela u ruku. S druge strane, oružje i municija je već nešto što mnogo prirodnije staje u našu šaku, pa hajde da neki dinar od toga zaradimo.

A ratova, što reče Vučić, ima mnogo širom sveta. I deluje da se priča tu ne završava.

Odgovor je jednostavan – Vulin

Ako pogledamo naslovne strane srpskih tabloida, svakog dana tek što ne izbije još neki novi rat na Balkanu, i još par ratova širom sveta, koji će za tili čas doći do Balkana. U početku je delovalo da forsiraju naslovne strane sa najavama novih ratova ne bi li povećali tiraže, jer ko je još lud da čita vest ako ona ne najavljuje neki novi rat, ali nakon otvaranja ove fabrike čini se da je sve to bio deo unapred smišljene strategije. U pitanju je jedno od osnovnih pravila tržišta: nije dovoljno samo napraviti neki proizvod, već i ubediti ljude da im je taj proizvod potreban.

Srbija, međutim, nije stala samo na kampanji kroz tabloide, već je otišla i korak dalje. Što je i logično, jer šta ćemo sa potencijalnim kupcima našeg oružja koji ne čitaju srpske novine? Kako njih da ubedimo da ratovi samo što nisu zakucali na njihova vrata i da treba malo da pazare naše oružje?

Vrlo jednostavno. Postavljanjem Aleksandra Vulina na mesto ministra odbrane. Nekoliko njegovih vatrenih govora na novoj funkciji upućenih Hrvatskoj, Kosovu, Albaniji ili Bosni i moraćemo da otvorimo još nekoliko fabrika da bismo uspeli da isporučimo svo oružje koje će ove države naručiti. Dosta su nas ratovi uništavali, vreme je da ratovi postanu razvojna šansa Srbije.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera