Oglasi

Ratko Mladić u Dalmaciji frustracije liječio masakrima civila

Uporno je Mladić najavljivao ulazak u „srpske gradove“ na moru, ali njegovi su tenkovi zaustavljeni i pred Šibenikom i pred Zadrom.
Uprkos svemu što je uradio, Ratko Mladić je uspio izbjeći hrvatskom pravosuđuEPA

Prijek, nagao, tvrdoglav, nekontroliran, samoljubiv, bahat - jednom riječju siledžija. Tim su riječima predstavnici hrvatske strane opisivali Ratka Mladića s kojim su pregovarali 1991. godine, kada je ovaj, kao zapovjednik Kninskog korpusa, želio biti gospodar života i smrti u Dalmaciji.  

A pregovarati s čovjekom takvih karakteristika, da se zadržimo na terminologiji JNA, nikako nije bilo lako. Kako se Mladić postavljao prema drugoj strani, svjedoči i činjenica da nije želio razgovarati s vojnim zapovjednicima, nego isključivo s civilnim predstavnicima hrvatskih vlasti, a i to često po svom odabiru. Posebno su ga nervirali bivši članovi Saveza komunista koje je doživljavao kao izdajnike, pa bi ih znao naprasno isključiti iz pregovora, a dogovore o primirju i razmjeni zarobljenika pretvoriti u monolog prepun prijetnji i vrijeđanja.

Razdoblje je to kada pukovnik Mladić, po naredbi iz Beograda, kao provjereni kadar dolazi s Kosova na kninsko područje i postaje zapovjednik 9. korpusa Vojnopomorske oblasti JNA ekspresno napredujući u vojnoj hijerarhiji, tako da već u decembru 1991. postaje general-major.

U nepunih godinu dana – od juna 1991. do aprila 1992. kada odlazi u Sarajevo – taj  „kvalitetan kadar“ napravio je nemjerljivu štetu za Dalmaciju i izravan je krivac za više stotina ubijenih. Od tipičnog oficira JNA koji se prije svega bori za održanje Jugoslavije u samo nekoliko mjeseci postao je najžešći četnik.

Pregovori kraj Sinja

Premda na srpskoj strani slavljen kao veliki i sposoban vojnik, ostaje činjenica da su mu se, unatoč izrazitoj premoći, „vojni uspjesi“ sveli na osvajanje Kijeva, Vrlike i Drniša, te stalno granatiranje Šibenika, Zadra i Sinja, pa će u Dalmaciji ostati upamćen isključivo po teroru i likvidacijama.

Pritom, da ne bude zabune, Mladić nije krio svoje namjere. Štoviše, vođen samoljubljem i lažnim osjećajem vlastite veličine često je sam sebe uvaljivao u probleme, kao što je bio slučaj na pregovorima u selu Hrvace, kraj Sinja, kada je sjedeći na vrhu stola u pancirki dijelio verbalne šamare na sve strane, pa između ostaloga kazao i ovo: „Deblokirat ću Dalmaciju kad vi deblokirate kasarne. Ako nećete vojsku, kažite to i mi ćemo otići, ali ne tamo gdje vi želite. Ako nećete tako, ostavit ću vam zgrade koje će ovako izgledati (pokazuje na srušenu dvokatnicu op.a.). Bude li drugačije od ovoga kako kažem, sve će ovako izgledati. Lijepo vam kažem da je brana na Peruči minirana. Ja sam vojnik i vučem svoje poteze kako bi matirao protivnika. Vi znate da je miniran i Maslenički most, da sam to ja lično uradio sa svojim ljudima i provjerio. A kada to ja radim, onda radim efikasno i kvalitetno, u to ne treba sumnjati. Svi su ti potezi vrhunski izvedeni, energično i odlučno, efikasno. Meni to nije nešto, vi ste vidjeli kako ja to činim. Ova razaranja dosad nisu ništa ako ovo dogovoreno bude bilo čijom namjerom ili nepažnjom prekršeno. Ako tako bude, poručite građanima Sinja da me mogu čekati u srušenom gradu. Diktiram situaciju u Dalmaciji. Odnosno, kninski korpus, a ne ja. Ja u ime kninskog korpusa.“

Koliko je Mladić „efikasan“ i „kvalitetan“ vidjelo se u januaru 1993. kada su srpske snage aktivirale 30 tona eksploziva postavljenog u podnožju brane na akumulacijskom jezeru Peruča kao odgovor na oslobađanje Maslenice u zaleđu Zadra čime se omogućilo ponovno povezivanje Dalmacije s ostatkom Hrvatske.

Nadali su se da će brana puknuti i da će 500 milijuna kubika vode iz jezera ugroziti 50 tisuća ljudi u cetinskom slivu. Srećom, umjesto „efikasnosti“ i „kvalitete“, u koje se Mladić kune, brana je „samo“ napukla, hrvatske snage brzom akcijom su osvojile to područje i u samo nekoliko dana uspjele sanirati štetu. Da stvar bude zanimljivija, „vrhunski izveden potez“ minorne vojne važnosti s teškim posljedicama za civilno stanovništvo, polaznicima Vojne akademije JNA bio je dio vojne obuke gdje su radili simulaciju miniranja brane u slučaju invazije NATO-a i desanta na Sinjsko polje.

'Trebao si poginuti i i to bi bilo ispravno'

Uporno je Mladić najavljivao ulazak u „srpske gradove“ na moru, ali njegovi su tenkovi zaustavljeni i pred Šibenikom i pred Zadrom. Frustracije je liječio masakrima civila, poput onoga u Škabrnji.

O kakvom se čovjeku radi, ponešto govori i ona spomenuta pancirka. Mladić je, pričali su kasnije svjedoci, lakše ranjen dok je jednom prilikom obilazio sinjsko ratište što ga je prilično razjarilo, pa nakon te epizode pancirku nije skidao sa sebe, a na pregovore bi dolazio s tenkovima i više desetaka vojnika. Prema potčinjenima nije bio toliko slab koliko je bio prema sebi, pa je prilikom razmjene napao jednog majora JNA koji mu se požalio na tretman u zatvoru u Hrvatskoj: "Što si dopustio da te zarobe, trebao si poginuti i to bi bilo ispravno!"

Ipak, usprkos svemu tome, uspio je izbjeći hrvatskom pravosuđu. U odsutnosti je još 1992. pred šibenskim Županijskim sudom u odsutnosti osuđen na dvadeset godina zatvora zbog napada na Sinj i Trilj, te palež u cetinskim selima. Sudskim postupkom zločin u Škabrnji nije bio obuhvaćen, jer su se tužitelji nadali da će taj postupak biti dio proširene haaške optužnice.

Za Peruču je postupak pokrenut i traje suđenje u Hrvatskoj koje mediji tek periferno prate, premda je na optuženičkoj klupi general Borislav Đukić, najviše rangirani oficir JNA koji je prije dvije godine izručen Hrvatskoj iz Crne Gore. Njega se tereti da je kao zapovjednik motorizirane brigade sudjelovao u miniranju i rušenju brane, a u optužnici su još bili i Mladić te pokojni Mile Novaković, zapovjednik Vojske Srpske krajine i major Milan Korica. Đukić je bio jedan od glavnih „bezbednjaka“ JNA u tom kraju o čemu su svjedočili lokalni Srbi koje je organizirao i naoružavao s ciljem formiranja Republike Srpske Krajine. Slučaj je dodatno aktualiziran hapšenjem i osuđivanjem Čede Čolovića, hrvatskog Srbina, koji je u Beogradu optužen zbog špijunaže i suradnje s hrvatskim vlastima, jer je trebao biti jedan od svjedoka u ovom postupku, ali to je već druga priča…

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove autora komentara, a ne stavove Al Jazeere Balkans. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja jer takvi komentari neće biti objavljeni. Al Jazeera Balkans zadržava pravo da određene komentare obriše bez najave i objašnjenja.