Račun drma jače od struje

U svakoj pravnoj državi neko bi zbog ovoga odgovarao, ali u Srbiji gotovo sigurno neće (Al Jazeera)

Piše: Željko Regoda

Protiv jednog stanovnika Beograda, tačnije Zemuna, pokrenut je postupak prinudne naplate duga koji nikada nije napravio zbog potrošene struje koju nije potrošio, u kući koja nije njegova, niti je u njoj ikada stanovao. Istina je.

Nije ništa zgrešio, ali ima da plati. U stvari već plaća, budući da mu je na platu stavljena administrativna zabrana, pa će do izmirenja duga primati samo jednu trećinu plate koja je inače mizerna – u prevodu, ne ostaje mu ništa.

Nažalost, ovo nije nikakva neslana šala, iako verovatno tako zvuči. Ovo je surova realnost koja se dešava u današnje vreme u Srbiji. Čovek koji već 30 godina živi i radi u Zemunu dobio je poštom obaveštenje da na ime utrošene električne energije u kući na Bežanijskoj kosi, koja uopšte nije njegova, mora da plati ni manje ni više nego 540.000 dinara (više od 2.800 evra).

Budući da njegova mesečna zarada iznosi oko 25.000 dinara, to znači da će narednih 15 meseci morati da otplaćuje dug koji nikada nije napravio! Pod uslovom da uspe da preživi sa 8.333 dinara mesečno, čime se inače ne može kupiti ni dovoljno hrane za 30 dana.

Kriv što je u kompjuteru

Naravno, čovek je odmah otišao u Elektrodistribuciju Srbije, očekujući da će ovaj neprijatni nesporazum i očigledna greška biti nekako prevaziđeni, uzdajući se u istinu i zdrav razum. Ali tamo nije bilo zdravog razuma. Objasnili su mu da to što on nikada nije stanovao na spornoj adresi u kući u kojoj je trošena struja, apsolutno nema nikakve veze, jer oni njega imaju u kompjuteru!

I šta ima tu on dalje da se objašnjava i da se koprca. Ima da plati i gotovo. Priznali su da sa njime nisu sklopili nikakav ugovor, ali i naglasili da se strujomer vodi na njega i da je to, što se njih tiče, bilo sasvim dovoljno da se pokrene postupak prinudne naplate, što su oni i učinili. Otprilike, sve je po zakonu.

Shvativši da nije u pitanju nikakva šala, niti skrivena kamera, izbezumljeni čovek ih je pitao zašto ga ranije nisu obavestili nego su dozvolili da dugovanje toliko naraste, na šta je dobio odgovor da su pozivi i obaveštenja uredno slani, ali se on nikada nije odazvao. Pa naravno, kada su ih slali na Bežanijsku kosu, na adresu sa kojom ovaj nesrećni čovek nema nikakve veze. Kako bi se i odazvao, kada nikada nije dobio nijedan poziv.

Uzalud je objašnjavao da čitava stvar sa njime nema baš nikakve veze, da on živi u Zemunu već 30 godina i da nije dužan da plati tuđe dugovanje napravljeno u kući koju nikada nije ni video, a kamoli u nju ušao. Ništa nije pomoglo. Rečeno mu je da sve to nije važno jer se strujomer u toj kući vodi na njega još od 1993. godine i da je još dobro prošao, jer je ovih 540.000 duga obračunato za period od 2010. do 2013. godine.

Ping-pong od šaltera do šaltera

U nameri da sam sazna ko stoji iza ove neverovatne ujdurme, nesrećni čovek je otišao u Gradsko stambeno preduzeće Infostan i dobio obaveštenje da se kuća vodi na “Dafiment” banku. Za one koji ne znaju ili su zaboravili, kratko podsećanje da je to privatna banka poznata po najvećoj finansijskoj prevari u istoriji Srbije izvedenoj onih nesrećnih devedesetih godina, kada je upropašćeno na hiljade lakovernih građana tadašnje Jugoslavije. Međutim, ni to saznanje mu nije bilo od naročite pomoći. Otišao je i u katastar zemljišnih knjiga, odakle su ga poslali u opštinu Zemun da pita šta da radi i kako da pronađe izlaz iz ove sumanute situacije u kojoj se našao tuđom greškom.

Naravno, tada je počela srpska varijanta drevne engleske igre ping-pong, za koju mnogi neopravdano smatraju da je kineska. Šetanje od opštinskih, do šaltera Elektrodistribucije, od zamenika do šefa, sa međustanicom kod direktora. Ali uzalud. Nikome nije jasno gde je nastala greška i kako je sve to moguće, ali prinudna naplata nije zaustavljena. U svakoj pravnoj državi neko bi zbog ovoga odgovarao, ali ovde gotovo sigurno neće.

Usput budi rečeno, od 47.000 žalbi na visinu računa za utrošenu električnu energiju u decembru prošle godine, više od polovine je bilo opravdano, što su priznali i u Elektrodistribuciji. Znači, više od 20.000 ljudi je dobilo da plati više nego što treba, a sve se na kraju završilo tako što su smenjeni neki direktori.

Inače, kad je reč o prinudnoj naplati, proces izvršenja sprovodi se sa sa celokupne imovine dužnika, a to znači sa svih novčanih sredstava, ušteđevine, zarade, penzije, pokretnih stvari, automobila, motocikala, a u krajnjoj liniji i nepokretne imovine. Van domašaja ostaju samo stvari neophodne za život dužnika i njegove porodice, poput frižidera, kreveta, šporeta, kućnih ljubimaca i slično. Znači, papagaja niko ne može da vam odnese, ali skoro sve ostalo može.

Neki ne moraju da plate

Jedino nije baš jasno zašto se prinudno ili na neki drugi način ne naplati i dug na ime utrošene struje porodice Karađorđević. Prema podacima Elektroprivrede Srbije, Kraljevski dvor na Dedinju u kojem žive Karađorđevići, trenutno iznosi oko 50.000 evra! I nikom ništa. A u Valjevu, izvesna Drenka  Žarković (62), nastavnica u penziji, dobija  rešenje da mora da plati više od 5.000 evra za struju u stanu u Beogradu koji,  pogađate, u životu nije videla, niti ima ikakve veze s njim.

Srećom, ovde je stvar nekako razjašnjena i konstatovano je da je načinjena administrativna greška usled koje je došlo do zamene identiteta. Vlasnik stana je žena sa istim imenom i prezimenom  (ko bi rekao da ima još jedna koja se zove Drenka, pa još i Žarković), ali je nesrećna nastavnica dobila upozorenje sudskog izvršitelja da će joj stvari biti zaplenjene ukoliko ne uplati dug. A u predlogu za izvršenje, umesto matičnog broja – ispistane nule!

Kada je napisala prigovor, Drenka je umesto izvinjenja dobila pretnju da će joj imovina biti zaplenjena ako ne izmiri dug. Ako ste ikada čuli da nešto slično postoji u bilo kojoj zemlji na ovom svetu, molim vas javite.

Izvor: Al Jazeera