Prvaci svijeta bez vlastitog bazena

Igra Srbije može se uporediti sa najboljim nastupima američkog košarkaškog Dream Teama koji sve protivnike ubjedljivo pobjeđuje (EPA)

Piše: Slobodan Georgiev

Iako je legenda HRT-a Mićo Dušanović sinoć izbegao da govori o igri “srbijanske reprezentacije” i isticao je da je hrvatski tim načinio veliki uspeh osvajanjem drugog mesta na Svetskom prvenstvu u ruskom Kazanju, činjenica je da je vaterpolo tim Srbije na do sada neviđen način došao do titule.

Igra Srbije, koju sa klupe predvodi nekadašnji dugogodišnji reprezentativac Dejan Savić, može se uporediti sa najboljim nastupima američkog košarkaškog Dream Teama koji sve protivnike ubedljivo pobeđuje.

Srbija je bukvalno demolirala sve svoje protivnike na Svetskom prvenstvu, a posebno je bila dominantna u poslednje tri utakmice – kada je bilo i najvažnije. Pali su Amerikanci, Italijani i Hrvati na sportski strašan način: u prvoj četvrtini bi bilo nekog ravnopravnog nadmetanja, a onda bi Srbija “dala gas” i otišla daleko ispred. U finalu je odlični tim Hrvatske, pobednici Olimpijskih igara u Londonu 2012. godine, izgledao kao tim početnika, što ne može da bude realno stanje stvari.

Srbija je tako u poslednje dve godine osvojila pet velikih takmičenja u ovom sportu koji nije, naravno, po popularnosti i po globalnoj prisutnosti uporediv sa fudbalom ili košarkom, ali se time ne mogu umanjiti rezultati koje ti sportisti postižu.

Egzaltirani reporter RTS-a parafrazirao je rečenicu kojom se objašnjava dominacija Nemačke u fudbalu, rekavši da je vaterpolo sport u kome se takmiči po 13 igrača sa jedne i druge strane, a na kraju pobede Srbi.

Naravno da je ovo preterano i da je javnost u Srbiji ovog leta u posebnom raspoloženju jer izgleda da svake nedelje stižu neke pobede i da jad svakodnevnice biva manji i lakši uz titule koje donose srpski sportisti.

Sportovi u stanju kliničke smrti

U poslednja dva meseca reprezentacije Srbije su osvojile Svetsko prvenstvo za mlade u fudbalu, košarkaško Evropsko prvenstvo u ženskoj konkurenciji, košarkaško Evropsko prvenstvo za mlade, Đoković je osvojio Wimbledon, Partizan je pred ulaskom u Ligu šampiona, Vojvodina pred Ligom Evrope, vaterpolisti su ponovo prvaci sveta …

S druge strane, paradoksalno, titule stižu iz sportova u kojim postoji tradicija, ali koji su u stanju kliničke smrti kada se ima u vidu novac koji se u njih ulaže i način na koji su takmičenja organizovana.

Srbija je, kao uostalom i Hrvatska i Crna Gora, nasledila tradiciju nekadašnje Jugoslavije kada je vaterpolo u pitanju. Iako su Hrvati nekako u rukometu bolji, a Srbija u košarci, čini se da i u vaterpolu Srbija ima više uspeha u poslednjih 20-ak godina. Iako bi prema uslovima Hrvatska trebalo da prednjači.

Srbija nema nikakvu infrastrukturu kada je vaterpolo u pitanju: Beograd je veliki grad koji ima bazene na kojima može da se trenira, ali to su javni bazeni koje koriste “svi zainteresovani”, pa građani i klubovi moraju da se bore za termine.

Tradicija i popularnost najboljih igrača je nesumnjiva: još od vremena Igora Milanovića iz osamdesetih, koji je bio “Beckham vaterpola”, preko Aleksandra Šapića, danas predsednika opštine Novi Beograd, Danila Ikodinovića i Vanje Udovičića, danas ministra omladine i sporta u Vladi Srbije, vaterpolisti su izrazito popularni i prisutni u javnom životu Srbije.

Pored pomenutih, koji su bili svetski poznati igrači, ovaj sport su obeležili Vladimir Vujasinović (koga mnogi doživljavaju kao najboljeg vaterpolistu svih vremena) i današnji asovi Andrija Prlainović i Filip Filipović.

Samo za entuzijaste

Svi oni su deo iste škole za koju se obično kaže da je vezana za lik i delo Vlaha Orlića, tvorca VK Partizan, rodonačelnika škole vaterpola u Srbiji. Sistem treninga, način igre, pripremanja igrača, stvaranja timova i trenera funkcioniše bez greške nekoliko decenija unazad bez obzira na uloženi novac i uslove za rad.

Vaterpolom se zaista bave entuzijasti, a roditelji “upisuju” decu na vaterpolo da bi deca bila zdrava, snažna i da bi naučili šta je “red” jer je potrebno veliko odricanje da bi se nešto u tom sportu postiglo. Deca su spremna da svakodnevno treniraju po nekoliko sati, onda kada je to moguće, a da pritom nemaju pred očima mogućnost velike zarade. Na vaterpolu te uče kako da budeš zaista najbolji na svetu u sportu, a ne u zaradi u sportu.

Dok se u fudbalu talentovani 15-godišnjaci već jure i potpisuju ugovore sa mutnim likovima – menadžerima, njihov vršnjak koji trenira vaterpolo preplivava kilometre svakoga dana nadajući se da će jednog dana zaigrati zajedno sa najboljima na svetu.

“Novi”, zahvaljujući sistemu koji preživljava, neprestano se pojavljuju, a asovi iz bazena postaju odlični treneri, sposobni da nauče mlađe kako biti najbolji na svetu.

Tim je po pravilu kombinacija “iskustva i mladosti” i uvek ispred sebe ima najviše ambicije. Tim koji je u subotu postao prvak sveta ima u timu jednog Slobodana Nikića koji je u reprezentaciji od 2003. godine i malog Nikolu Jakšića koji je tad imao šest godina.

U timu su poslednjih godina najbolji igrači sveta, Prlainović i Filipović, ali je već iskočio Dušan Mandić koji sa 20 godina igra u rangu najiskusnijih.

Još samo olimpijsko zlato

Međutim, i ovaj opis nije bajka: pored lošeg tretmana samog sporta u Srbiji, druga nevolja je što reprezentacija Srbije godinama ne uspeva da osvoji olimpijski turnir – najveći domet u vaterpolo svetu. Uvek se osvajaju svetske lige, kupovi, evropska prvenstva, ali olimpijski turnir nikako.

Čini se da sadašnji trener Savić, koji nije uspeo da pobedi kao igrač, ima za cilj da 2016. godine u Riju donese zlato za srpski vaterpolo i da je i ovaj turnir u Kazanju samo jedano od pripremnih takmičenja za Olimpijske igre u Brazilu. On se čak i ne raduje posebno posle svih ovih silnih pobeda i izgleda kao potpuno fokusiran na ono što nedostaje da bi zaista moglo da se kaže da je reprezentacija Srbije u vaterpolu bez premca.

Zato će mnogo veći izazov u narednih godinu dana biti zadržati pobednički ritam i sačuvati igrače od povreda, nego pokušavati objasniti Vladi Srbije i javnosti da se javni novac ulaže u pozitivne sportske projekte kao što je vaterpolo nego u sivu zonu fudbala.

Savić izgleda to vrlo dobro zna, a na srpskoj javnosti je da mu ne smeta preterano dok sprema tim za glavno takmičenje čijim osvajanjem se kupuje večna slava. Novac tu nije važan.

Izvor: Al Jazeera