Prva i ‘druga’ imena Mundijala

Genijalnom Jamesu Rodriguezu pripada mjesto dirigenta, maestra, distributera, ali i strijelca (EPA)

Piše: Božo Sušec

Je li prošlo dovoljno vremena da se smire preuzburkane strasti i uzavrele emocije u vezi s događajem godine, navodno vrijednim 14 milijardi dolara (ta suma je totalno bezvezan podatak)? Možemo li sada u miru proćaskati o nekim krucijalnim stvarima koje su se događale prije, za vrijeme i koje će se događati poslije Mundijala?

Svjetska nogometna asocijacija je evidentirala tko je prvi strijelac Svjetskog prvenstva, kontroverzno proglasila Lionela Messija najboljim igračem Mundijala i konstatirala činjenicu da je Manuel Neuer prvi vratar Prvenstva. Nisu proglasili najboljeg suca, iz vrlo jednostavnog razloga – takvog nije bilo u Brazilu, a nisu proglasili niti najgoreg, jer je konkurencija bila tako žestoka da se bilo nemoguće odlučiti.

Ako probate sami sastaviti nekavu virtualnu najmomčad SP-a, naći ćete se u ugodnim teškoćama, jer se u Brazilu dokazala, pokazala i potvrdila plejada fenomenalnih nogometaša, koji su održali turnir u žiži pozornosti punih mjesec dana. Bisera nije nedostajalo.

Nema tu puno dilema tko treba biti na vratima. Uz sve fenomenalce tipa Ochoe, Obinne, Howarda… to je mjesto rezervirano za Neuera.

Sjajnih stopera imate u izobilju, samo ne smijete izabrati Davida Luiza, a jako je preporučljivo uvrstiti delikatnog Matsa Hummelsa.

Desni bočni je povratnik na pravo mjesto, kreativni maratonac Philipp Lahm, a lijevo vam može igrati bilo tko od vaših miljenika, pa čak i izgriženi Giorgio Chiellini.

Barcelonin bolesno skupi trojac

Oko dva zadnja vezna (koji ne postoje samo kod Nike Kovača) ne bi smjelo biti baš nikakve dvojbe. To su Bastian Schweinsteiger i Javier Mascherano, koji su apsolutno bili legitimni kandidati za najboljeg igrača SP-a, a čije su uloge, doprinosi i pozicije nepošteno i nepravedno zapostavljeni i omalovaženi.

Genijalnom Jamesu Rodriguezu pripada mjesto dirigenta, maestra, distributera, ali i strijelca, čudesnog opskrbljivača gol-šansa loptama Barceloninog bolesno skupog trojca Neymar-Suarez-Messi.

To je tim koji bi svakog protivnika trebao i morao pobijediti s najmanje 7:1. Naravno, kada bi nogomet bio potpuno sporstko plemenito viteško nadmetanje. Međutim, nije teško ponuditi ekipu protiv koje ove svemirske zvijezde nemaju baš nikakve šanse. 1:7 ili 1:14, koliko treba.

Na golu je Wilman Roldan (Kolumbija), koji je poništio dva čista gola Meksiku.

Yuisci Nishimura (Japan) igra desnog bočnog, čovjek koji je izmislio jedanaesterac za Brazil i poništio regularan gol Hrvatskoj.

Stoperski su par David O'Leary (Novi Zeland) – nepriznat regularan gol Edina Džeke i Pedro Proenca (Portugal) – počasni član glumačke akademije Arjena Robenna.

Na lijevom beku igra kratkovidni simpatizer vampira Marco Rodriguez (Meksiko) – previdio Suarezov “Drakula potez”.

Felix Brych (Njemačka) višestruko je zaslužio mjesto u veznom redu (ukrao jedanaesterce Kostariki i Rusiji), a društvo mu ravnopravno čine Milorad Mažić (Srbija) – nedosuđena evidentna najstroža kazna za Portugal i Enrique Osses (Čile) – jedini na stadionu nije vidio brutalan start Chiellinija (Italija) nad Campbellom (Kostarika) u šesnaestercu.

Kobnih 58 sudačkih pogrešaka

Nicola Rizzolli (Italija), sudac finala, zaslužio je mjesto u ovoj ekskluzivnoj momčadi nasjedanjem na jeftini trik Diega Coste u susretu Španjolaca i Nizozemaca, a još puno više “solomonskom” odlukom o prekršaju Gonzala Higuaina nad kick-bokserom Neuerom.

Najgenijalniji sudački potez Prvenstva s onu stranu pameti povukao je ugledni Bjorn Kuipers (Nizozemska), sudeći kraj dok je lopta Karema Benzeme ulazila u mrežu.

Međutim, kapetan ovog tima neprikosnoveno je alžirski čudotvorac Djamel Haimoudi. Čovjek je u 2. minuti dosudio jedanaesterac (i to protiv domaćina) za prekršaj koji je počeo i završio prije šesnaesterca; za isti start nije isključio Thiaga Silvu, priznao je drugi pogodak iz zaleđa, grub start Vlaara nije kaznio žutim kartonom, težak prekršaj Blinda u šesnaestercu proglasio je simuliranjem Oscara i nije vidio čisti jedanaesterac nakon faula Fernandinha nad Robbenom…

Ne možeš vjerovati – sve to u jednoj utakmici i to na Mundijalu, u borbi za treće mjesto, pa gdje ste ga našli?

Ako se netko od ovih velikana ozlijedi, imamo dostojnih pet-šest zamjena, svi pomalo nepravedno izostavljeni iz prvih 11.

Na veliku žalost nogometnog puka, najosoba SP-a nije bio ni Messi, niti James, niti Neuer, već njegovo visočanstvo sudac, pod raznoraznim imenima i s najrazličitijim putovnicama, ali sa zajedničkim imeniteljem – katastrofa.

Sudački ekspert Mateo Beusan izbrojao je i naveo 58 sudačkih pogrešaka koje su bitno utjecale na rezultat i time na sudbinu niza reprezentacija. Nije li time dovedena u pitanje regularnost cijelog natjecanja?

Proći će još desetljeća

S pravom smo se žestili i proklinjali FIFA-u i njenu sudačku komisiju, upuštali se u beskonačne rasprave o zavjerama protiv malih i siromašnih i o interesnim lobijima do ne tako nerealnih teza da je samo riječ o lošim sucima (vidi suđenje protiv Brazila za treće mjesto). No, u konačnici to je manje-više svejedno.

Rad, priprema, talent, inspiracija, potez, kondicija, taktika i strategija – sve može biti satrto u prah sudačkom interpretacijom događaja. Možda bismo bili manje gnjevni kada bi se sjetili da je povijest učiteljica života i da su ne jednom sudačke odluke krojile plasmane i odlučivale o naslovu prvaka svijeta.

Jedan od najčuvenijih golova svih vremena neregularno je postigao Diego Armando Maradona rukom 1986. godine na SP-u u Meksiku i time je pogotkom izbačena Engleska. Taj je pogodak učinio Maradonu nacionalnim junakom Argentine.

Englezi su jedini put postali svjetski prvaci 1966. godine, kad je u finalu na Wembleyu Geoff Hurst uputio loptu prema golu Njemačke, a pomoćni sudac Bahramov pokazao na centar. Englezima je to donijelo naslov prvaka, a Nijemci su, između ostalog, izdali dokument-knjigu u kojoj su na 289 stranica dokazivali da lopta nikad nije prešla crtu. Strijelac ili nestrijelac, Geoff Hurst dobio je titulu Sir, a po Tofiqu Bahramovu prozvan je nacionalni stadion u Azerbejdžanu.

Danas se slučaj Bahramov ne može ponoviti, jer su, nakon desetljeća uvjeravanja, uvedene kontrolne gol-kamere na liniji gola. Zar doista još desetljeća i desetljeća moraju proći da se primijene primjerena i raspoloživa sredstva modernih tehnologija, koja bi olakšala život svim prijateljima nogometa, pa i sucima samima.

I prepolovila mogućnost, pa tako i priče, o eventualnim manipulacijama.

Izvor: Al Jazeera