Oglasi

Proljeće: Da udari četvrto džemre

Džemre je proljetni udar koji budi prirodu i mijenja je, ali se pitam može li to džemre promijeniti našeg čovjeka.
Pod uticajem džemre vraća se život, izbijaju pupoljci na drveću, procvjetava cvijeće... AP

Revizija presude po tužbi BiH protiv Srbije za genocid, ultimatumi  predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Mladena Ivanića i predsjednika bh.entiteta Republika Srpska Milorada Dodika, odgovor člana Predsjedništva BiH Bakira Izetbegovića, bojkot rada državnog parlamenta zastupnika iz entiteta Republika Srpska,  treći entitet, upozorenja EU-a o (ne)urađenom i neučinkovitosti na putu „evropeizacije“, bijeda i besparica za vratom sve većeg broja Bosanaca i Hercegovaca, podaci o nezaposlenosti i socijalnim slučajevima – sve su to teme koje nas pritišću težinom more i ne daju nam vidjeti da na vrata kuca proljeće. 

Da, proljeće.

Riječ je kovanica od prijedloga „prema“ i imenice „ljeto“, a označava godišnje doba između zime i ljeta.

U prirodi je proljeće period obnove biološkog ciklusa rasta, koje u mitologiji personificiraju rimska i egipatska Flora i slavenska Vesna i Jarilo.

Flora - boginja proljeća i cvijeća. I civilizacije. Jarilo - Bog proljećne vegetacije i plodnosti, Vesna-  Božica mladosti i proljeća. Oni su svojom dobrotom ljudima darivali cvjetno sjeme i med. Pred dolazak i tokom proljeća, pa je kult floralija prenesen  u kršćanstvo u obliku tzv. jurjevskih, a u pravoslavlju đurđevdanskih svečanosti.

U istočnjačkoj civilizaciji, po istočnjačkim kalendarima i islamskim takvimima dolazak proljeća, obnove, vraćanja života – najavljuje džemre.

Da padne na glavu čovjeka

Džemre – riječ u turskom jeziku, koja označava talas, udar ili zračnu struju koja dovodi do postepenog popuštanja studeni u rano proljeće. Za džemre se kaže da „pada ili puca“.

I pod uticajem džemre vraća se život, izbijaju pupoljci na drveću, procvjetavaju ljubičice, visibabe, jagorčevina... Džemre je toplina Sunca i njegovih talasa u zraku, u vodi i zemlji. Kada taj topli talas dođe onda je stigao i prvi glasnik proljeća.

Prvo džemre pada/udari u havu/zrak 19. februara i to je otopljenje zraka - nema više temperaturnih minusa. Drugo pada/udari u vodu 26. februara i to je otopljenje vode i ne može više mrznuti, i treće u zemlju 5. marta i to je otopljenje zemlje, na njoj se od tada može sjediti.

Džemre je jasno poticanje sokova života, buđenje i prirode i čovjeka. Donosi promjene u prirodi, a ako dotakne ljude, onda se u svijesti ljudskoj probudi ljubav prema čovjeku. Otud je ostalo u narodu da „udari“ i četvrto džemre, u čovjeka, u ljude.

Međutim, stižu me danas sjećanja na minula džemra, na fatamorganu o tom, više željenom četvrtom džemretu, u svim stvarnim pojavama i simboličkim događanjima.  

Koliko li je savršenstvo izraženo kroz prirodni redoslijed stvari?

A u ljudima? 

Može li pasti/udariti to četvrto džemre u glavu, u čovjeka?

Zamislite da vlasti ili narod u ovoj zemlji (BiH), pa u entitetima, kantonima, gradovima, općinama mogu uticati na godišnja doba, na padanje, udaranje džemreta. Vjerovatno se nikad ne bi dogovorili ni o jednom. Tražili bi vjerovatno iz manjeg bh. entiteta da se ona ukinu, da se ukinu godišnja doba, a unutar većeg bh. entiteta imali bi podijeljene stavove – treba li u isto vrijeme i u svim dijelovima udariti svako džemre. Koliko bi se još toga zakompliciralo – šta dolazi iza kojeg i zašto. Do traženja da se rotiraju, mijenjaju. Tek onda šta bi to značilo u kantonima, u općinama, gradovima. Jesu li svi „namireni“ ili su i tu ugroženi, preglasani?

A potom, kako se sve u BIH dijeli na tri – onda ono četvrto koje bi palo/udarilo u ljude nam i ne treba, jer je višak.

Promjene u glavama

Pritisnut sjećanjima na prošla džemreta i nadanjima onom što bi mogla i trebala donijeti - daj Bože da to četvrto džemre bude stvarno, da dođe, da udari/padne u glavu - pa da se u mnogim ljudskim glavama konačno nešto promijeni...

Ili je teže pitanje – može li to četvrto džemre udariti/pasti u glavu - od onog bi li bilo dovoljno da promijeni išta oko nas tu našu upornu i dosljednu dezorijentiranost, zbunjenost, neuređenost, zlonamjernost... da zaustavi hipokriziju – da jedno govorimo, drugo mislimo, treće radimo.

Sjetih se onog Andrićevog junaka, koji podsjeća na jedan dionizijski opis proljeća, koji završava riječima da bi u te dane po svim uglovima trebalo izlijepiti oglase: „Građanine, proljeće je, čuvaj se ljubavi!“

U BiH bi možda, umjesto tog, trebalo opominjati čovjeka da se na svakom koraku, u svakoj misli i svakom, i najuzvišenijem osjećanju čuva mržnje, urođene, nesvjesne, nažalost endemične...

A, kako nam je to potrebno, možda bi moglo donijeti, da udari/padne to četvrto džemre.

Međutim, jesmo li, a bojim se da nismo, za takvo što još spremni.

Izvor: Al Jazeera

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove autora komentara, a ne stavove Al Jazeere Balkans. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja jer takvi komentari neće biti objavljeni. Al Jazeera Balkans zadržava pravo da određene komentare obriše bez najave i objašnjenja.