„Ti miran i savit preko mrakobIjesa, ljude i rijeku puštaš ušću nada.“ Bio je „Stari“ i miran i savit, baš onako kao što bosanskohercegovački pisac Skender Kulenović s puno emocija govori o simbolu Mostara u pjesmi pod nazivom „Tarih za Stari most u Mostaru“.
Bio je i jak i odvažan, sve dok ga na današnji dan prije dvadeset četiri godine nije srušilo Hrvatsko vijeće obrane (HVO) koje je u mirnom i savitom kamenu vidjelo neprijatelja kojeg treba srušiti.
Sjećam se da sam u Mostaru prvi put bio neposredno prije nego što će izroniti iz Neretve, jači, ljepši i prkosniji nego ikada ranije.
Junsko jutro u sunčanom Mostaru za sarajevske djevojčice i dječake nudilo je posebno iskustvo o kojem se pričalo danima poslije. Ipak, za potpuni ugođaj falio je simbol Mostara o kojem sam mnogo slušao – njegov Stari most.
Luk Mimar Hajrudina
Gledajući kako mostarski skakači odvažno čuvaju tradiciju skačući s improvizovanog mosta, koji je služio kao utjeha svima onima koji su osjećali prazninu još od kobnog rušenja tog nesretnog novembarskog dana, shvatio sam šta „Stari“ predstavlja Mostarcima. Uživajući u skokovima poželio sam da budem jedan od njih – ponosni Mostarac koji prkosi vremenu.
Priča o luku nad Neretvom koji je izgradio poznati osmanski graditelj Mimar Hajrudin još davne 1566. godine, činila je da na trenutak pomislim da je on ustvari tu, te da sakriven u Neretvi čeka trenutak da se vrati na svoje staro mjesto. Opčinjenost pričom o mostu koji je sagrađen u doba osmanske vladavine na teritoriji Bosne i Hercegovine, rezultirala je tome da se većina tadašnjih djevojčica i dječaka danas vrlo rado vraća gradu na rijeci Neretvi, koji danas, za razliku od prve posjete prije mnogo godina, sija u punom sjaj, ukrašen svojim prepoznatljivim simbolom – Starim mostom.
Prkosan i ponosan
Šetajući Fejićevom ulicom koja vodi prema Starom mostu uvijek se prisjetim prvog susreta s mjestom koje je tada djelovalo veoma tužno i prazno. Iako u prvom trenu osjetim bijes prema onim koji su svjesno uništili spomenik kulture koji je stoljećima krasio Mostar, taj osjećaj me prođe čim zakoračim mostarskom starom kaldrmom koja je svojevrsna najava da je obnovljeni Stari most veoma blizu.
Okupan suncem, baš onako kao pri mojoj prvoj posjeti prije petnaest godina, Mostar sada sija punim sjajem. Onako odvažan i ponosan kakvim ga Skender Kulenović opisuje, prkosi sudbini ovog grada. Mostarci ga ljubomorno čuvaju, a rado je viđen domaćin turistima iz čitavog svijeta. Stari most navodi na razmišljanje svakoga ko je upoznat s njegovom tužnom historijom.
Ipak, u inat onima koji su ga srušili 9. novembra 1993. godine, Stari most u Mostaru je još ljepši nego prije, spreman da dočeka neke nove osnovce, ali i sve ostale koji će za razliku od nas moći da uživaju u njegovoj ljepoti bez tuge i praznine koju smo mi tada osjećali.
Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.
Izvor: Al Jazeera