Poredajte prioritete: voda, hrana, porodica, zdravlje, škola, posao, egzistencija, osobno i kolektivno blagostanje i sreća. Laički rečeno, ustavne kategorije o kojim brine država i pomaže pojedincu da ih ostvari. U normalnim vremenima se podrazumijeva, u nenormalnim ili kriznim, isplivaju sve slabosti sistema. Kak’ smo sijali žetva je očekivana. Krize su zadnja šansa da se naprave korekcije i popravke.
Najčešća šala u apokaliptičnoj pandemiji Covida-19 je: ‘Stalno govore da peremo ruke, niko ne kaže treba li se nekad i okupati’? Šale su dobre i korisne za mentalno zdravlje, ali život je krajnje ozbiljna pojava. Podnošljiv je dok ima vode. Kad ne bude, epidemija će lakše obaviti svoj posao i mi ćemo se teško prilagoditi tome. Gorka je istina da je danas litar vode skuplji nego litar sirove nafte.
Nije li ovo iznuđeni trenutak da razmislimo o prioritetima? Pravo do pitke i čiste vode je osnovno ili temeljno ljudsko pravo (pripada svima, ne samo onima koji je prodaju). Slovenija je velikim slovima vodu zapisala u Ustav ali je aktuelna kriza pokazala da to nije dovoljno. I dalje su mnoga naselja bez vodovoda, o kanalizaciji da ne pričamo, a o kupovnoj moći statistike obmanjuju lažljivim prosjekom.
Posebno su ugrožena romska i seoska naselja, periferni dijelovi velikih gradova, ali i druge, ranjive skupine stanovništva. Peter Svetina, pravobranilac za ljudska prava Slovenije, nedavno je upozorio Vladu da populacije koje nemaju dostup do tekuće vode i higijenskih sredstava ne mogu provoditi pravila ili smjernice (higijena sa čestim pranjem ruku) koje treba da ograniče širenje korona virusa.
Znamo li poredati prioritete?
Zvuči banalno za ovo vrijeme, ali je logično da ne možeš prati ruke (i održavati osobnu i obiteljsku higijenu), ako nemaš tekuću vodu ili novac za sapun i dezinfikciona sredstva. To govori da se mora drugačije poredati prioritete kod pomoći stanovništvu i smanjiti rizik u situaciji kad je izbjegavanje socijalnih kontakata (samoizolacija), imperativ vremena. Bogati će se nekako snaći, a siromašni će, kao i uvijek, biti najveće žrtve.
Na pobudu Andreja Kavška, načelnika Črnomlja, tamošnji komunaci su dovezli cisternu s vodom mnogobrojnoj romskoj porodici koja nema svog vodovoda, a vodu su donosili sa obližnje pumpe (nažalost, benzinske) dok je to bilo moguće. Pravo do osobne higijene i kulture ophođenja među ljudima, pojedinačno je pravo od kojeg ovisi da li ćemo preživjeti, a polazna tačka je da svi imaju elementarne uvjete za život.
Naravno, u kriznim situacijama, vlast ili režim, nastoje to normirati ili administrativno nametnuti, samo ne čine dovoljno da poprave greške iz prošlosti ili provedu u praksi što su zapisali u Ustavu. Kada dođe do pandemije, teško je preko noći promijeniti sistem ili sustav koji je više pogodovao krupnom kapitalu, a manje socijalnoj državi. Sad je sve izašlo na vidjelo i nemoguće je u kratkom roku vratiti izgubljeno povjerenje u vlast.
U kritičnim vremenima povjerenje je najvažnije. To se još bolje vidi kad idemo prema jugu, preko Hrvatske, Bosne i Srbije. Hrvatska se relativno dobro nosi sa krizom, zahvaljujući kompetentnom ministru zdravlja, ali je pitanje koliko je zaštitila svoje najranjivije skupine. Uspjela je sačuvati dio nužne demokratičnosti, samo ne znam kako će najsiromašnije kategorije preživjeti ovo i ono što slijedi. Korona virus će se vremenom pobijediti, ali kako pobijediti ljudsku glupost i pohlepu?
Napomena o autorskim pravimaPreuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: “Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.”
Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.
Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.
U Bosni i Hercegovini je vidljivo nesnalaženje i nekompetentnost. Sad su svi stranački kadrovi ili uhljebi, silom prilika, isplivali na povšinu. Na muci se poznaju junaci, ali tih junaka nema. Bogati i bahati se plaše za svoje bogastvo, a siromašni kako preživjeti. Takva je i politika, podijeljena i na sadaku usmjerena. Niko se ne pita šta su radili do sada i šta će raditi sutra kad dnevna politika i politikanstvo neće moći više nikog prevariti. Voda donijela, voda odnijela.
U Srbiji vlada politika dugih cijevi što govori da je tamo najmanje povjerenju u Vladu. Sve silne preporuke i zabrane ne piju vode, jer politici više niko ne vjeruje. Što li, majku mu? Ako su ljudi stotinu puta prevareni, zašto bi vjerovali sad kad je najteže. Zdravstveni sistem pred kolapsom, a vlasti hapse novinare, jer o tome izvještavaju? Najbolji i najgori trenutak za uspostavljanje neke diktature i autokratije.
Centri državne ili korporativne moći pokušavaju spasiti sebe, ali bez ljudi i povjerenja, oni će biti prazna ljuštura neoliberalnog kapitalizma. Srećom, sad je suviše kasno za to i vrijeme je za novu paradigmu. Stvari treba obrnuti i krenuti od pojedinačnog k opštem. Odozdo prema vrhu. Od tih najranjivijih skupina i njihovih potreba, prema centru i sredini (srednjoj klasi) pa tek onda prema piramidalnom vrhu. Pametna vlast mora to prepoznati ako namjerava ostati.
Jeste utopija, ali bez te utopije nema ni promjene. Samo da ne bude po onoj narodnoj: ‘Čistoća je pola zdravlja, reče svinja i ode da se okupa u blatu’.
Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.
Izvor: Al Jazeera