Povratak Fergusona

Niko ne misli da su Fergusonu trebali novci od ovog poduhvata (EPA)

Piše: Vedat Spahović

LONDON – Neće izdavačka kuća Hodder & Stoughton svašta kad bira autore i autobiografije profila Sir Alexa Fergusona, Fergieja, guvernera, gazde, po nekima silnika i trofejnog genija.

Gordon Strachan, nekadašnja zvijezda Manchester Uniteda, sadašnji selektor Škotske i ugledni TV komentator sinoć je mudro oćutao upit voditelja: “Zar su izdavači mogli natjerati Gazdu da ovako ‘izda’ svoje bivše zvijezde?”

Strachan je preskočio temu zvanu senzacionalna otkrića autobiografije Ferguson iz tri razloga: selektor je Škotske, Škot je kao i Ferguson, televizijski je pundit (britanska institucija vrhunskog komentatora) i tek je izgladio odnose sa moćnim rodonačelnikom ostrvskog nogometa.

‘Ne zna šta je lojalnost’

To što sinoć nije izgovorio Strachan, kao backhandom je poslao Fergieju njegov najblistaviji bivši kapiten Manchester Uniteda Roy Keane. Ispitivač je bio najugledniji sportski domaćin u studiju ITV-a Adrian Chiles.

Zamoljen da komentariše autobiografiju bivšeg šefa, Keane je sa stolice koja je izgledala kao da je u plamenu mirno poručio: “Ovo što radi Sir Alex se ne zove lojalnost prema onima koji su mu direktno donijeli tolike trofeje. Ne vjerujem da on uopšte zna šta je to lojalnost.”

O kome je to, zašto i čime potaknut u ovolikoj mjeri pisao Sir Alex, pa zaluđena britanska nogometna javnost trči novinama The Sun, Daily Mirror, čak i Guardian prije svih drugih, a autobiografije još ni na pomolu u izlozima sa najavljenom astronomskom cijenom i za ovo tržište.

Prije svih, riječ je o Davidu Beckhamu, jer ugledni autor Suna Steven Howard misli da je Becks pretrpio najniži udarac. Beckham je od bivšeg Bossa označen kao dečko koji je potrčao za estradom i Victorijom Beckham, umjesto da zauzme mjesto u loži među sportskim legendama Manchester Uniteda.

Drugi stradalnik je kapiten one MU generacije iz 1999, koja je izborila tri veličanstvena trofeja, od kojih je najveći bio Liga šampiona u finalu sa Bayernom u Minhenu.

Navodno je Fergie opraštao Keaneu zloćudnu narav vječitog tužakanja, po kojoj je postao slavan i kad je napustio kapitenstvo Irske, ali je 2005. zatvorena ta knjiga drmanja Fergijevog autoriteta. Doslovno, vrata MU-a su Keaneu zalupljena za sva (Sir Alexova) vremena.

Keane se u tom posljednjem intervjuu otvoreno žalio na nedostatak entuzijazma nekolicine Fergijevih miljenika. To je bio kraj. Ova autobiografija je početak njihovog novog sukoba.

Wayne Rooney? Od ove će Fergiejeve ispovijesti najviše patiti, pored Rooneya, sadašnji menadžer Manchester Uniteda David Moyes. Od jutros je za Fergieja Rooney igrač koji je teško prihvatao nove nogometne ideje, momak je teške fizičke građe, potom je reprezentativac Engleske, koji je patio od povreda nakon kojih se miljama teže oporavljao od atlete Beckhama.

Rooney je jedan od onih koji je dobio čuveni Fergusonov “hairdryer treatment” (možda bi naš najbliži prevod mogao glasiti “brijanje na suho”), jer se usudio predložiti šefu Mesuta Ozila, prije nego što je ovaj potpisao za Real Madrid.

Redovi pred knjižarama

Sljedeći na listi tog istog “brijanja” bi bio Ruud van Nistelrooy, a angažiranje Owena Hargreavesa Sir Alex je nazvao najvećim promašajem u transferu svih vremena za Manchester United.

Ako ovako stoji sa ispovijesti o svojim ljudima, što je Keane nazvao maltene izdajom lojalnosti stoljeća, šta tek prenijeti o Fergieju koji piše o rivalima.

Steven Gerrard za njega nikad nije bio “top-top” veznjak, da bi kontroverzno naglasio kako se nikad nije naigrao protiv tog istog Keanea ili Paula Scholesa.

Nije bolje prošao ni kapiten Chelseaja Lampard.

Šta tek Fergie misli o njima kao dvojcu veznog reda reprezentacije, ako igraju u isto vrijeme u istom timu?

To se ne može lako saznati, jer je Fergie dva puta odbijao englesko selektorsko mjesto sa samo jednim objašnjenjem koje se moglo čuti i sinoć: “O čemu govorite, pa ja sam Škot.”

Posebne su epizode personalnog animoziteta sa Rafom Benitezom dok je bio u Liverpoolu, te Liverpoolovim od glave do pete Kennyjem Dalglishom.

Sa Arsenom Wengerom su se stvari ljuljale i popravljale, a zato knjiga ne obrađuje Mourinha u Manchester Unitedu umjesto Moyesa – to će trebati pričekati možda dopunsko izdanje.

Koliko god autobiografija bila kontroverzna, jedno je sigurno. Ispred britanskih knjižara će se stvoriti redovi, ne bi li se knjiga kupila, čak i po cijeni od nekih 75 funti (100 eura).

Moć riječi, moć izdavaštva i autobiografska silina iskazivanja kontra tabloidskoj će biti ostrvska tema broj jedan u sedmicama što dolaze.

Niko ne misli da su Fergusonu trebali novci od ovog poduhvata.

Mnogi misle da su mu još manje trebala obrušavanja na najzvučnije igračke ličnosti, koje, htjeli to ili ne, stoje iza njegovih trofeja i dvadesetšestogodišnje karijere.

Izvor: Al Jazeera