Piše: Vedat Spahović
Suad Arnautović – Sule je svakodnevno lice londonskog Portobello Road-a, jedan od onih što su, živeći život na toj ulici – prvorazrednom londonskom marketu antikviteta i starina svih svjetskih vrsta – i ne htijući, ušli u hiljade porodičnih albuma kao nepoznati, u daljinu zagledani, obični prolaznici. A riječ je o umjetniku tanane duše.
Niti je Sule običan, niti je Portobello samo – Market.
Prvo, koja riječ o „starijem“ iz priče – Portobellu.
Notting Hill – legenda i film
Uska hiljadugodišnja strada startuje sa poznatog Notting Hill-a, i duž ta 3 kilometra istorije žive narodi i nacije koji su vremenom ovdje progovorili 92 jezika i dijalekta. I joss uvijek se slažu i trguju međusobno i sa drugima. U vrlo kosmopolitskoj i atmosferi sa povišenim adrenalinom, naročito subotom, najbolje profitiraju pabovi i restorani. Uglavnom Viktorijanska arhitektura igra ulogu duž ovoga krivudavog zanatskog i trgovačkog stjecišta. Starinari imaju samo jedan zadatak; da im se ovdje ne „uvale“ lanci globalnih radnji, koji bi masakrirali lokalni stil.
Portabello je dio samo te velike znamenitosti Londona – Notting Hill –a.
Mjesto najvećeg evropskog karnevala u ljetnim mjesecima. Po značaju odmah iza Rija. Mnogima je ušao u uši sa znamenitim romantičnim filmom istog naziva režiranog od Roger Michell sa Hugh Grantom, Juliom Roberts, Richard McCabe, Rhys Ifans. To je priča o životu običnog londonskog knjižara sve dok ne sretne famozno lijepu glumicu. Kažu da su nakon filma kuće u ovoj četvrti Londona utrostručene sa cijenom. Svi traže da se slikaju na vratima iz filma, ali ta vrata više ne “stanuju” ovdje.
Također ovim notinghilškim ulicama slijevali su se milioni turista da bi pred vratima knjižare iz tog istog filma škljocali kamerama dok, istovremeno, naš junak iz Banjaluke, Sule Arnautovic – slikar, pjesnik, umjetnik – prolazi i po ko zna koji put postaje statista u životu tih turista.
Tek ovdje počinje naša priča o Suletu.
U London je stigao prije skoro 40 godina iz Banja Luke. Duplo više od godina provedenih u svom rodnom kraju. Koliko je Sule običan, gdje je pošao, i šta se krije iza tog tužnog pogleda nepoznatog notinghilškog prolaznika? Pjesnik manihejskog (bogumilskog) stiha i slikar na čijim platnima se odvija drama kosmičkog sukoba, budista i otac dva odrasla sina – Sule – je krenuo već davno u (ne)poznato. Sule nije ratni izbjeglica, gledao je rat na televiziji, šutio, patio, pušio, pio, pisao potresnu liriku, dovodio nostalgiju do glupog savršenstva i – slikao. Njegova životna drama je danas – međutim – svakodnevna i baš kao na njegovim platnima i u njegovim pjesmama. U svoj ljepoti tog istorijskog kvarta on, sa ratom i bez rata, 40 godina ne prestaje patiti za svojim Vrbasom.
TRAILER:
Dvojica, također, londonskih majstora neke druge umjetnosti – naši momci – Zlatko PRANJIĆ i Aleksandar Sale NIKOLIĆ su odlučili da o Suletu prave film.
Zlatko Pranjić je bavi i filmom i pozorištem a 2004 je osnovao u Londonu Teatar with Accent. Studirao je filozofiju u Sarajevu a porijeklom je iz Zenice. Bavi se pisanjem i objavljuje priče u medijima bivše Jugoslavije, a u UK je dobio Pinguin nagradu za kratku priču.
Sale Nikolić je prije koju godinu osnovao filmsku kompaniju Perfect Splice sa namjerom pravljenja originalnih, izazovnih, inovativnih filmova http://www.perfectsplice.co.uk/. Rođen je u Beogradu 1979. godine i u Londonu je od 1991. Došao je ovdje pred početak rata. Radi za BBC.
Film koji zajedno rade se bavi rekonstrukcijom ličnosti jednog umjetnika – koji vjeruje da je svijet zlo kao što su nekoć bosanski Bogumili, potomci mahinejstva, i sami vjerovali, dok je duhovni život i težnja istome čovjekovo blago. Ipak, neraskidivim vezama Sule je „zakačen“ za taj svijet. Umoran od padova, dugogodišnjeg beskućničkog života, Sule u tom svijetu ipak traga za idealom ljubavi. Da bi se dostiglo blaženo stanje ljubavi, da bismo voljeti druge, brinuli o njima, makar to bili ljudi ili ptice ili mačke, čovjek mora voljeti sebe, ili biti dobar prema sebi. I već na tom prvom iskušenju na putu prosvjetljenja Sule pada i diže se. I to se vidi na njegovim visoko cijenjenim platnima, te u filmu koji je pri kraju i namijenjen je prije svega narednom Sarajevskom festivalu.
Čarobnjak sa Vrbasa
Kratak scenario: Uz viroviti Vrbas proteklo mu je djetinjstvo u siromaštvu ali i nevinoj sreći djeteta za koje majka čini sve što može. Mnogo godina kasnije, mladi Sule je svoju ljubav za Vrbas pretvorio u unosan posao. Sa dna rijeke je vadio rimski novac i rijetko kamenje. Oblikujući od riječnog kamena nakit da bi ga na obalama Jadranskog mora unosno prodavao njemačkim i britanskim turistima, stekao je svoju prvu slavu pa ga stari Banjalučani pamte kao Čarobnjaka sa Vrbasa. To tvrdi Sule. Odrastajući u rastućoj jugoslovenskoj ekonomiji, Sule je od prodaje nakita ljeti živio lako i lijepo, ali nije bilo novca za zimu.
A onda ga je vihor tog života oduvao daleko od kuće i uspavanog jugoslovenskog socijalizma 70-tih. Na moru je upoznao mladu Engleskinju koja ga poziva u goste. Prihvata ponudu i jedva skupi za kartu. U London stiže sa pet funti u džepu naivno vjerujući da će ljubavlju prevazići neimaštinu. Slijedi razočarenje kad shvati da, iako je primljen dostojanstveno u kući londonskog poštara, oca mlade Engleskinje, nema smisla koristiti se njihovom dobrotom, jer je poštareva kćer imala vjerenika, nekog stidljivog Engleza. Ono kasnije se odvija ili brzinom svjetlosti ili sporošću kornjače.
Zlatko Pranjić kaže: „Mi smo zamislili da Sule bude naše kratko, jezgrovito, dokumentarno iskustvo, ali stvari su išle sve dalje i dalje. Danas već ni mi ne znamo šta je igrano šta je dokumentarno, ponuda je vrhunska. Bogatstvo njegove ličnosti, sve kroz sta prolazi, njegova umjetnost i njegova samoća i pored divnih sinova vode ga iz iskušenja u iskušenje. On je toliko netipičan i kao naturščik- nostalgičar pun ljepote. Do sada smo uradili oko 100 sati trake koju treba montirati.
Sale Nikolić nadopunjava: Ovaj se film bavi neizgovorenim koliko i izgovorenim, nevidljivim koliko i vidljivim, tim pograničnim područjem gdje se isprepliću čovjekovo iskustvo i njegova intuicija, gdje u disharmoniji žive njegovi demoni i anđeli, slični onima koji su živjeli u njegovim precima, možda nekim mahinejcima ili bogumilima.
Nikolić, Arnautović i Pranjić
Godinama Sule Arnautovic slika seriju od četiri slike, ulja na platnu. Slike se zovu Vodič Kroz Crnu Rupu i kroz njih stvaralac traži izlaz iz svijeta koji je stvorio. Njegove su slike rebus velike tajne bitisanja i Sule vjeruje da se u njima može spasiti svijet, ali mu nedostaje crvena boja karmina, boja ljubavi, koja je skupa, kako god da okreneš.
Sule je imao značajan broj zapaženih izložbi u Londonu. Kraj filma je predviđen za novo izlaganje njegove „Rupe“ u Bosanskoj Ambasadi, gdje je i prije izlagao sa slikaricom Sonjom Radan. No, prije tih posljednjih klapa i Sule i njegova ekipa su stigli do St Paul katedrale gdje se on priključuje demonstrantima takozvanog ZAUZMI ali ga na oštar zimski dan iznenađuje agresivnost nekolicine engleskih nacionalista. Oni mu, kad čuju odakle je, govore da treba ići u Bosnu i tamo protestovati? Zašto, pita nas Sule? Je li Bosna dio ovoga kapitalizma?
Ni ova, ni druge anegdote ne mogu izbrisati sivo olovno nebo što se nadvija nad Londonom kao i nad ostatkom Evrope i možda je to još jedan od razloga što autori filma nemaju naslov.
Za sada je radni naslov filma Either/Or.
Da kažemo i za Suleta i za film prikladan naslov – ILI – ILI. Ili ovdje ili tamo. Ili Vrbas ili Portobello. Ili java ili stvarnost. Ili nostalgija ili realnost.
Slobodne forme dokumentarno-igrane, ovaj film je snimljen crno bijelom tehnikom, osim sekvenci sna.
Scene sna, sa kabare plesačicom koja pred Suletom izvodi striptiz, snimljene su u boji, kao i zadnji čin filma, Suletova izložba u BH Ambasadi. Eksteritorijalni ambijent sa Suletom u njemu, ni Britancem ni Bosancem, ne obećava baš happy ending.