Poplave su rekle svoje

Beograd se suočio sa gotovo 'biblijskim' potopom (Al Jazeera)

Možda u nedavnim poplavama ima neke simbolike, pa je tako voda preuzela stvar u svoje ruke i ukazala ljudima na greške, koje su ranije počinjene. Javnost se ponovo podsetila da i u modernim gradovima kao što je Beograd, postoje dve velike socijalne grupe, od kojih jedna ima odgovarajuću infrastrukturu (uz ranije dobijene stanove ), i druga koja se po obodima grada nekako snalazi. Druga stvar, na koju nas je priroda opomenula, je nekontrolisano zagađivanje prirode, a naročito te iste vode, koja je ovih dana došla sa neba.

Nekoliko dana ranije, Beograd se suočio sa gotovo „biblijskim“ potopom. Slično je bilo i u nekim drugim delovima države. Padavine su bile enormne (preko 100 litara vode po kvadratnom metru, u kratkom periodu ). Voda je na površinu izbacila sve i svašta: politička prepucavanja, veliku količinu kišnice i otpadnih voda, podeljenost grada na legalne i nelegalne vlasnike objekata i na kraju komunalni otpad. U sveopštoj gomili izjava i informacija, stekao sam utisak, da se logika, pravo i borba za boljitak, događaju najviše u kritičnom momentu. Dakle, gvožđe se kuje dok je vruće. Sve ono što je bilo ranije, uglavnom se brzo zaboravlja.

Ono što se na prvi pogled moglo uočiti jeste da je voda napravila jasnu granicu, između stanova koji su dobijeni za vreme socijalizma i drugih delova grada. Prvi nisu imali većih problema. Drugi su imali životne probleme – bili su poplavljeni. Ovi drugi delovi, nastanjeni su onim malo manje srećnim građanima, koji su morali da se približavaju gradu i poslu, kako su znali i umeli. Tu pomalo ličimo na Brazil.

Sve je, na kraju, vezano za vodu

Dakle, sa jedne strane su „urbani“ stanovnici bivšeg socijalizma, a sa druge strane, nelegalna i neurbanizovana predgrađa Beograda. Ovi drugi se već 60 do 70 godina bore za parče trotoara, kanalizaciju i papir sa kojim će upisati svoju nekretninu u zemljišne knjige (i tako prestati da žive u strahu). Radi se o Kotežu, Kaluđerici, delovima Batajnice…

Kada već spominjemo ovih 60 do 70 godina, zanimljivo je primetiti kako je nedavna poplava više uzdrmala javnost, nego stotine ranijih molbi za urbanizacijom, a koje su potekle od građana iz ovih delova grada. Blagovremeno planiranje i ravnopravna raspodela sredstava, su u drugom planu. U skladu sa ovim predsednik države Aleksandar Vučić je posetio ugrožene građane na levoj obali Dunava i obećao sredstva za  izgradnju kanalizacione mreže. Verovatno im je sada laknulo.

Ali neki ljudi iz ovih predgrađa su se rodili, stasali i sad već stigli do penzije a da se nisu urbanizovali. Kod njih se i dalje se prenose „usmena predanja“ o najnovijoj legalizaciji koja će ih uvesti u sistem, šta god to kod nas značilo.

Ovakva geneza problema je skoro identična u svim bivšim jugoslovenskim republikama. Nepravda koju nam je socijalizam ostavio je takođe slična i u odnosu na relaciji, grad – selo. Sa druge strane, na spisak dobrih stvari iz perioda socijalizma, treba staviti činjenicu, da su za ono vreme ta gradska naselja, svoju infrastrukturu stvarno planirala unapred, sa stručnim kadrovima i sa kvalitetnim materijalima.

Međutim, danas je Beograd zauzet neverovatno brzim „razvojem“, što u stvarnosti znači ekspanziju raznih investitora, koji zidaju nove kvadrate nekretnina, na postojećoj infrastrukturi. Nova infrastruktura se uglavnom ne gradi, (osim u tragovima i obećanjima) a stara se ne održava dovoljno i pravilno. Zbog ovakvih stvari, smo pre neki dan imali novu reku u Beogradu, koja je bila na potezu autoputa Beograd – Zagreb, pored kule „Geneks“. Naime, nisu radile crpne stanice, koje su odavno izgrađene.

Čini se da novac nije toliko problem ali se on troši na „glamur“ i turističke atrakcije. Trenutno se u Beogradu ide na projekte kao što su: fontana na kružnom toku, razne vrste svetlosnih atrakcija, kao i na popločavanje svega, gde se za to ukaže prilika.

Međutim, u težnji da se privuče veći broj turista, u Srbiji se rade i neke korisne stvari. To su nova rečna pristaništa, koja su nam trebala odavno. Sve je nekako na kraju vezano za vodu koja daje i oblikuje život na zemlji.

Priroda se sama pokušala očistiti

Osim što se priroda ovih dana postarala da nam ukaže na socijalne nepravde, ona nas je ovih dana i opomenula za prljanje i zagađivanje koje vršimo skoro pa nekontrolisano. Naime, ogromne padavine su sprale velike količine otpada iz rečnih tokova (naročito plastike) i donele ih „na ruke“, ljudima, koji sada treba da ih pokupe. To se dogodilo na velikom broju brana i manjih mostova. Eto, priroda je sama pokušala da se očisti.

Međutim ljudski „hedonizam“ i lenjost su ovoga puta prevazišli prirodu, pa smo tako imali scenu, u kojoj bagerista prebacuje smeće na drugu stranu mosta i tako otpad šalje dalje, nizvodno. Ovo se dogodilo u Novom Pazaru, ali snimak je mogao nastati bilo gde u našoj državi.

Siguran sam da nikakva otvaranja poglavlja, na putu ka EU, neće sama po sebi dovesti do kulturnijeg ponašanja građana, jer da je tako, ni u EU ne bi postojala kaznena politika. Ona je na kraju ipak tu da pomogne u održavanju preko potrebnog reda, u sve naseljenijim gradovima.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera