Popijte kafu i razgulite

U Federaciji BiH 'djeluje' 1.600 udruženja boraca, na njih se iz federalnog i kantonalnih budžeta troši cca 300 miliona eura (Al Jazeera)

Šatori u ‘kampu prevarenih branitelja’ ispred zgrade Vlade Federacije BiH u Sarajevu ostaće sve dok se ne ispune njihovi zahtjevi. Što može trajati možda i duže nego što je trajao besmisleni rat jer niko neće da popusti.

Demobilisani borci su se ‘ukopali’ u parku, doveli struju, priključili internet i TV, ali ostalo je da se riješi pitanje vode… Ministri su se ukopali u pomenutoj zgradi i imaju sve, osim vode.

Sad, ako bi bilo te vode, mogli bi se posjećivati i govoriti jedni drugim poznatu rečenicu iz predstave ‘Mi kao nešto hoćemo, a oni nam kao ne daju’. Šlagvort koja glasi – ‘Popijte kafu i razgulite’! Pošto su svi vrhunski domaćini, gostoljubivi i nagodni, samo se ne mogu ništa dogovoriti.

Zato što je u pitanju politika, ali ne ona politika ili politike koje imaju za cilj uređeno društvo, već politika kao sudbina.

Šta je to što demobilisani borci (kao) zahtijevaju, a stranke na vlasti im (kao) ne daju?

Ako se dobro sjećam (na početku protesta prije šest mjeseci) zahtjeva su bila tri i, već tada, nije mi bilo jasno šta je tu sporno. Prvo, formiranje jedinstvenog registra boraca u entitetu Federacija BiH; drugo, ukidanje finansiranja boračkih udruženja; i treće, borački dodatak za sve bivše borce.

Na prvi pogled (kako je to u uređenim državama ili onima koje se nastoje pridružiti euroatlanskim integracijama), borci traže da se njihovo pitanje, nakon toliko vremena, konačno uredi, ali kada se malo dublje zaviri u sadržaj zahtjeva, tek onda se vidi čitav paradoks bh. politike i društva. Puno toga se nakupilo u ‘štalama kralja Augija’ i ko je junak koji će to očistiti, a da sa prljavom vodom ne izbaci i dijete koje će mu donijeti pobjedu na izborima?

Pokušajmo po redu ‘raspakovati’ zahtjeve.

Tristo miliona eura za 1.600 udruženja

Prema izjavi Salke Bukvarevića, federalnog ministra za boračka pitanja, koji je po logici stvari na to mjesto došao baš iz te populacije – u Armiji BiH, HVO, policijskim strukturama, vojnim bolnicama i vojnoj industriji, bilo je angažovano 570.000 osoba (zamislite – do tog podatka se došlo na osnovu evidencije o broju izdatih tzv. boračkih certifikata), a borci koji protestvuju tvrde da je bilo najviše 280.000. Pa kome sad vjerovati kad nema (pročišćenog) zvaničnog spiska iliti registra?

Drugi nevjerovatan podatak je da u Federaciji BiH ‘djeluje’ 1.600 udruženja boraca (dovoljna su tri čovjeka da osnuju udruženje). Na njih se iz federalnog i kantonalnih budžeta troši cca 300 miliona eura. I nije teško zaključiti da stranke na vlasti po slobodnom nahođenju finansiraju svoju izbornu bazu. One koji ih podupiru – više, a one koji su bliži opoziciji – manje ili nikako. Tako da se nameće logično pitanje – ko su oni koji štrajkuju u parku, bez obzira što su njihovi zahtjevi opravdani.

Sve to dovodi u sumnju da je interes ‘sistemski urediti problematiku’ jer se čini da svima odgovara kupoprodajni odnos koji se najbolje vidi iz trećeg zahtjeva a odnosi se na borački dodatak u iznosu 167 eura (ili 1,5 eura za svaki mjesec proveden u ratu). Za što bi, po izračunu Vlade Federacije BiH, trebalo dodatnih 143 miliona eura (godišnje) kojih nema. Ali, ima za netransparentno finansiranje boračkih udruženja, koja su, kako se vidi iz gore pomenutih brojki, impozantna izborna baza.

Tako da je sasvim jasno, da aktuelna vlast, ne samo da ne zna urediti državu, već to i neće jer ne bi više bili vlast, ali je pitanje kako bi neka druga riješila taj problem. Jer, novca ima dovoljno, samo je nepravedno raspoređen i čini se da država, od svojih građana, namjerno pravi sirotinju ili socijalne slučajeve da bi lakše njima manipulisala.

Manipulativna izjava Fadila Novalića

Na Zavodu za zapošljavanje Federacije BiH registrovano je 55.000 demobilisanih boraca, a ocjena Ministarstva za boračka pitanja je da ima još oko 15.000 koji iz različitih razloga nisu prijavljeni na Zavod, ali ne govore ništa o tome šta su napravili da se ta stravična cifra smanji ili – makar, ublaže posljedice nezaposlenosti (nezaposleni su najugroženija populacija).

S tim u vezi je izjava Fadila Novalića, predsjednika Vlade Federacije BiH, u kojoj govori da je “druga najranjivija skupina, nakon penzionera, boračka populacija”, manipulativna jer on i njegovi ministri nisu uradili ništa da se otklone uzroci (a samim tim i posljedice) zapisani u zahtjevima onih, koji se smrzavaju pod šatorima.

Zato mu predlažem da “popije kafu i razguli”, a borcima da se vrate svojim kućama jer se ništa neće promijeniti sve dok se ne promijeni mislenost koja je i bila jedan od uzroka rata. Ono kad su ugasili svjetlo, pa ko je šta jamio.

Kako u ratu, tako i u miru.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera