Politički šoping Milana Bandića

Milan Bandić
Dio optužnice se odnosi na zbrinjavanje otpada (AP)

“Bauk rada i solidarnosti kruži Hrvatskom” pohvalio se zagrebački gradonačelnik i predsjednik stranke koju je nazvao vlastitim imenom, Milan Bandić na konferenciji za novinare na kojoj je uz uobičajene prostačke ispade prema novinarima ponudio mahom nesuvisla i nekreativna objašnjenja svojih poteza koji su uspjeli skandalizirati čak i tradicionalno nezainteresiranu hrvatsku javnost.

Bandić nemušto parafrazira Marxa, onako po seljački, samo da bi jednom zaostalom narodu pokušao prikriti stvarnu narav svog najnovijeg pothvata.

On je, naime, krenuo u politički šoping.

U hrvatskoj politici svašta smo vidjeli u posljednjih 20 i kusur godina, ali ovakvu akciju nikada: gradonačelnik glavnog grada, koji se na nacionalnoj razini usprkos silnom novcu i populističkom prenemaganju nikako ne uspijeva odlijepiti od mizernih dva ili tri posto podrške glasača, došao je na ideju da u neizbornom dobu podeblja svoj izborni rezultat – a time i potencijal ucjenjivanja premijera Andreja Plenkovića i vladajuće koalicije.

Naprosto je krenuo od jednog do drugog saborskog zastupnika i stao ih poput Pokemona skupljati u svoj klub, kojega je uskoro nabildao s jednoga na gotovo 15 ljudi.

Bandić šuti i kupuje

Mediji bruje, Plenković se pravi blesav i glumi nezainteresiranost – premda je jasno da mu odgovara stvaranje novog bloka naprosto zato što će ga dosadašnji glavni koalicijski partner, u suštini organizirana nakupina klijentelista zvana Hrvatska narodna stranka, teže moći držati u neizvjesnosti i skupo naplaćivati svojih nekoliko mandata.

Bandić mahom šuti i kupuje, a kad progovori obično istrese cijelu hrpu ispraznih frazetina, izlizanih mudrosti, primitivnih pošalica i najobičnijih političkih ludosti, uz već spomenute uvrede novinarima i novinarkama, samo kako bi prikrio pravu prirodu svog rasta zasnovanog na šibicarskim principima.

To što on radi, naime, najobičnija je politička korupcija. Čak je manje važno čime je u svoju čovjek-stranku uspio privući sve te nesretne lijeve i desne političke otpadnike, anonimuse koji su ulaskom u Sabor povukli Boga za bradu, jednokratne narodne tribune koji u parlamentu mahom nisu ni progovorili i sitne žicare koji su u politici pronašli recept za ostvarenje osobnih materijalnih ambicija, pa makar time izvrgli ruglu sve svoje dotadašnje izjave, obećanja i principe.

Osnovne informacije su doduše poprilično jasne: kao kasicu za financiranje prebjega Bandić koristi golemi zagrebački proračun od preko milijardu eura godišnje, uz još toliko u povezanim javnim poduzećima i širokoj mreži drugih javnih institucija.

Ondje se uvijek nađe vremena, prostora i love za kakvu sinekuru, unosan angažman ili barem zaposlenje nekoliko članova uže i šire rodbine. Mic po mic, ruka po ruka, eto stranke ‘Bandić Milan’ od tradicionalnog luzera do važnog faktora u hrvatskoj politici.

Demokratski deficit

Istražni organi i represivni aparat navodno su se zainteresirali za ovaj tip političkog rasta i opet navodno meljaju nešto u sklopu svojih “izvida”, no u njihov uspjeh ne bismo uložili ni pišljiva boba – ne zato što ovaj tip korupcije neće moći dokazati, nego zato što je upravo na njemu sazdana hrvatska politička stvarnost. Milan Bandić sve je to samo malo bolje organizirao, okrupnio i predstavio na velikoj sceni, kako doliči njegovim ambicijama i osobnom profilu.

I osobi koja za sobom vuče 14 (slovima: četrnaest) kaznenih prijava, optužnica i sudskih procesa. Tko će, ako neće on, na najbolji način označiti smrt parlamentarne i službeni početak trgovačke demokracije.

I kada na još jednoj od svojih konferencija u Mamićevom stilu dramatično zaključi da država “vapi za liderima”, to je valjda jedina izjava kojoj bi se mogla pripisati djelomična točnost. Hrvatska, naime, ne samo da vapi za snažnim i moralnim javnim figurama, nego i za “običnim” političarima opće prakse koji će zadovoljavati barem minimum standarda i civiliziranosti, pa svoje i tuđe birače ne činiti budalama.

Ako postoji dobar primjer tog demokratskog deficita, odaziva se na ime Milan Bandić.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera