Pogled na bosansku astronomiju sa planete majmuna

Astronomska opservatorija u Sarajevu radila je u dvije zgrade sa tri kupole prečnika 3, 4,5 i 8 metara (Al Jazeera)

Jedan od najuzbudljivijih događaja u mom životu bila je posjeta čuvenom Njujorškom planetariju. Sjećam se da sam se, šetajući tim nevjerovatnim prostorom, sjetio i onog zanimljivog objekta uz bob stazu na Trebeviću. Zahvaljujući tom objektu još kao mali naučio sam riječ ‘opservatorija’. Kasnije, u periodu opsade, naučit ću da se naša opservatorija ili zvjezdarnica nalazila na mjestu koje se zove Čolina kapa i da je bila smještena u objektu Bistrik kule. Tu su se vodile žestoke borbe, a opservatorija je uništena i opljačkana. Nažalost, sa opservatorijem uništena je i nekada veoma razvijena astronomija Bosne i Hercegovine.

Danas, od mlađih niko ni ne zna da je sarajevska opservatorija bila vjerovatno najznačajnija u cijeloj tadašnjoj državi. Pred početak agresije je nabavljen Fulerscope teleskop, promjera objektiva 62 cm sa novom cijevi. U to vrijeme bio je to najveći teleskop u čitavom regionu, a koristili su ga i profesionalni astronomi i amateri. U objektu zgrade iz perioda Austro-Ugarske u periodu između 1969. i 1972. godine obavljeni su dodatni radovi kako bi se objekat što bolje prilagodio potrebama istraživanja. Dva astrografa, sa kamerama 83/375 namijenjenim snimanju većih ploha neba, u periodu od 1972. do1979.  godine, zaslužna su za to što je snimljen “Sarajevski atlas neba”. To je bila kolekcija od 900 plavih i 900 crvenih staklenih foto ploča. Korištene su Kodak emulzije istog tipa kojima je sniman Palomar Observatory Sky Survay.

Entuzijasti i astronomi amateri

Astronomska opservatorija u Sarajevu radila je u dvije zgrade sa tri kupole prečnika 3, 4,5 i 8 metara. Velika nova kupola opservatorije bila je djelo kompanije Ash-Dome, a njen promjer je bio 8 metara. Neki od instrumenata bili su rezultat suradnje sarajevske opservatorije sa astronomskim odjeljenjem Univerziteta u Pragu. Također, po količini i raznovrsnosti materijala objavljenih od 1970. do 1990., sarajevska zvjezdarnica bila je najproduktivniji izdavač astronomske literature u cijeloj bivšoj Jugoslaviji. 

U opservatoriji se nalazila foto-laboratorija i biblioteka sa 2500 knjiga te periodikom. Univerzitetsko astronomsko društvo kao najveći izdavač astronomske literature publiciralo je oko 30 izdanja. Od 1974. do 1976. godine izlazio je i časopis Astro amater koji je predstavljao prekretnicu u praktičnoj astronomiji na ovim prostorima, uz napomenu da je tada u Sarajevu djelovao Centar astronoma amatera Jugoslavije koji je okupljao više od hiljadu članova. Jedan od brojnih projekata sarajevske opservatorije bilo je i međunarodno posmatranje “Be zvijezda”, a kao dio zajedničkog programa sa opservatorijem Hvar u Hrvatskoj i Ondrejov u Čehoslovačkoj.  

Projekat je okupljao je veliki broj entuzijasta i astronoma amatera koji su bili uključeni u sve projekte, a kompletna opservatorija napravljena je najviše zahvaljujući radu tih ljudi. Među imenima koja su najzaslužnija za formiranje sarajevske opservatorije su svakako Muhamed Muminović, ali i drugi poput Milorada Stupara, Branka Vuksanovića, Nebojše Grubića, Faruka Arnautovića, Anesa Podića, Karahodžić Denija, Sanele Pilav, Amir Mulića, Suad Čeljo…

U periodu agresije i opsade grada Sarajeva opservatorija je uništena. Uništenjem objekta opservatorije bh. astronomija se, samog vrha (u odnosu na regiju), spustila do nule. Unatoč pojedinačnim pokušajima entuzijasta – u sudaru sa “meteotrima” iz naše politike, ni do danas nije ništa učinjeno po pitanju obnove sarajevske zvijezdarnice. Vrhunac je svakako informacija o tome kako je Općina odlučila ovaj prostor ustupiti za otvaranje nekog ugostiteljskog objekta. Da nije toga bilo, čini mi se da opservatoriju nikad niko ne bi ni spomenuo. I, dok traje to prepucavanje, a već smo se navikli na to da u ovakvim sukobima uvijek pobjeđuju kafane, iskoristimo priliku da kažemo kako bi bilo divno da imamo političare kojima je podjednako stalo do opservatorija kao i do kafana ili nelegalno podignutih objekata i zgrada po njihovim općinama.

Šetnja New Yorkom

Malo je licemjerno očekivati od grupe građana da sami pronađu sredstva za obnovu sarajevske opservatorije kao što je neukusno da političke strukture rijetko prepoznaju važnost ovakvih projekata. Naravno, ne bih bio advokat udruženju koje za toliko godina nije uspjelo ništa učiniti na obnovi zgrade i za koje smo prvi put čuli sada kada je jasno da će taj prostor izgubiti. Čak i to što se prostor Bistrik kule nalazi u zoni popriličnog svjetlosnog zagađenja ne umanjuje veliki problem, a to je činjenica da naši političari rijetko kada vide dalje od svog nosa i da je posmatranje zvijezda nešto što odavno od njih ne možemo očekivati.

Da se vratim onoj šetnji po planetrariju u New Yorku kada se sjetih sarajevske opservatorije. Čudno, u ona doba, kada sam prije rata hodao Trebevićem prolazeći pored opservatorije, nije mi bilo nimalo čudno da ona postoji u Sarajevu. Danas, čini mi se normalnim da je nemamo. Zar je moguće da smo otišli toliko daleko unazad?

Posmatrajući, i to bez teleskopa, domaću političku scenu, čini mi se da živimo na planeti majmuna.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera