Pazovačka tisa preživjela je svašta, ali ne i jednu aprilsku noć

Tisa, Stara Pazova, Protest, Sjeća
Sječa pazovačke tise, piše autorica, nije prošla nezapaženo kod mještana, organizirano je i protestno okupljanje (Ustupljeno Al Jazeeri)

Te 1948. godine ubijen je Mahatma Gandi; novootkriveni satelit Urana nazvan je Miranda, a u Londonu su, nakon dvanaest godina pauze, održane olimpijske igre. Jugoslovensku ’48. obeležio je sukob Tita i Staljina; omladinci su gradili fabrike, pruge i prvu deonicu auto-puta „Bratstvo i jedinstvo“, osnovano je Zagrebačko kazalište mladih, a u Sarajevu je rođen Kemal Monteno.  

Te godine je u centru Stare Pazove posađena tisa.

Rasla je tisa, razvijala se i Pazova. Nisu joj smetala asfaltiranja, betoniranja, postavljanja cevi u zemlju oko nje; nije ni ona smetala majstorima da obave svoj posao – bilo je mesta i za tisu, i za napredak.

Preživela je tisa i devedesete, i demografske promene koje su usledile, i bombardovanje. I dalje nije smetala, a i što bi onako lepa, zakonom zaštićena.

Posječena pod okriljem mraka na 70. rođendan

Pa ipak, na svoj sedamdeseti rođendan, pod okriljem mraka, jedne aprilske noći tisa je posečena. Izgleda da joj je marketing došao glave.

Na žalost, to da je nešto tokom noći bez dozvole porušeno, posečeno, uništeno, u Srbiji nakon Savamale i nije više vest. Podsetimo se da je pre tri godine stradao 600 godina stari hrast koji se našao na trasi koridora 10, kod sela Savinac; meštanima je najviše od svega zasmetalo što je sveto drvo – vekovni seoski zapis – posečeno u gluvo doba. Time su poniženi i drvo, i ljudi.

Ono što jeste vest je da seča pazovačke tise nije prošla nezapaženo kod meštana. Naprotiv, pale su i krivične prijave protiv NN lica (jednu od njih je podnelo i javno komunalno preduzeće „Čistoća“), a u subotu, 12. maja, organizovano je i protestno okupljanje.

Zašto vam sve ovo pišem? Zato što nije prvi put da se u Pazovi ljudi udruženo suprotstave onome za šta misle da nije u redu.

U vremenu kada su narcisoidnost među mladima i strah od gubitka posla među starijima „ubili“ društveni aktivizam, važno je širiti ovakve priče, koliko god bile lokalne.

Udruženje građana „Za zdravu opštinu Stara Pazova“ je često pokretač tih dobrih priča: 2014. je organizovalo zbor građana, za tri dana prikupilo 2.500 potpisa i sprečilo lokalnu vlast da dozvoli izgradnju postrojenja za preradu i skladištenje opasnog industrijskog otpada na 66 hektara oranice I klase; slično se desilo i 2015. godine – posle pritisaka na lokalnu vlast, firma iz Pančeva je odustala od gradnje skladišta za opasan otpad;  2017. firma „Sinofarm“ odustaje od gradnje postrojenja za preradu medicinskog otpada u industrijskoj zoni Volarsko polje; trenutno je u toku proces protiv beogradske firme „Remeo“ koja takođe pokušava da na teritoriji pazovačke opštine sagradi fabriku za preradu i skladištenje opasnog medicinskog otpada.

Zaštićena zakonom

Stradanje tise možda deluje beznačajno spram problema koji bi ovakva postrojenja donela meštanima u zdravstvenom i ekološkom smislu: „Sve je jednako značajno jer je reč o principu, a ne o pretpostavljenoj težini nekog problema. Ovo je javna površina, tisa je zaštićena Zakonom o zaštiti prirode; pošto je reč o retkoj vrsti tretira se kao spomenik prirode. Zabranjeno je ne samo vaditi je iz korena, već i seći. Dakle, suprotstavljamo se kršenju zakona, šta god da je u pitanju“, reči su Staše Babin, predsednice udruženja.

Informacija iz policije još uvek nema, ali nezvanično saznajem da im je snimak sa nadzorne kamere obližnje banke dostavljen. Zaposleni u novootvorenoj prodavnici računarske opreme kažu da nemaju ništa sa sečom tise.

Koliko god da je važno ne dopustiti da se krši zakon, važno je i ne zaboraviti kakvo i koliko veliko simboličko značenje ima drvo u životu čoveka.

Još od paganskih davnina, čiju tamu možemo tek malo da osvetlimo tumačeći narodna verovanja, drvo je smatrano za dom ili kakvog božanstva ili demona i, shodno tome, drvo je služilo kao prvobitni hram ili su mu prinošene žrtve.

Drvo može biti i vilin stan ili mesto gde se sakrije ljudska duša. Drvo je i badnjak kojem se o Badnjoj večeri prinose žrtve, upućuju molitve, tretira se kao božanstvo koje se spaljuje da bi se opet rodilo kao novo sunce, kao nova godina.

Poznati su mitovi orijentalnih naroda u kojima su se prvi ljudi rodili iz drveta; Arapi pak veruju da je palmu Bog stvorio zajedno sa čovekom i često je nazivaju bratom.

Pravoslavna crkva je mudro prihvatila mesta koja su ljudima bila sveta – određeno drvo ili gaj, te se zato manastiri koje je izgradila na tim mestima zovu Krušedol, Orahovica ili Grabovac.

Tisovina zauzima posebno mesto u narodnom verovanju: ona je „vilinsko drvo“ i raste samo na čistom mestu.

Snaga tisovine

Njena snaga se izjednačava sa glogovom kada je borba protiv zlih demona u pitanju. Majke i sestre su svojim sinovima i braći ušivale komadić tise u porub košulje da ih čuva dok su na putu ili u ratu; prilikom oranja  u volovske rogove je stavljano malo tisovine, da nikakve sile ne bi zaustavile plug.

Na kraju krajeva, biblijsko predanje kaže da je krst na koji je Hrist razapet bio od tisovine.

Zbog svoje čvrstoće i elastičnosti, cenjena je kao materijal za izradu predmeta, te je zbog velike potrebe za lukovima u srednjem veku bila skoro istrebljena.

Može da živi nekoliko hiljada godina. U našoj regiji, najstarija je tisa koja raste na nepristupačnom mestu u Gorskom kotaru. Izračunato je da ima oko 2.025 godina.

Tisa koja se nalazi u crkvenom dvorištu jednog sela u severnom Velsu ima oko 4.000 godina, što znači da je bila mladica u bronzanom dobu. Sama pomisao na to da je neki živ organizam ispratio čitavu ljudsku civilizaciju ostavlja bez daha.

Najmanje što možemo je da se prema vrsti koja je sposobna za tako nešto odnosimo sa dubokim poštovanjem.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera