Gotovo dva mjeseca od prvog slučaja zaraze korona virusom u Bosni i Hercegovini, zastupnici u Predstavničkom domu državnog Parlamenta ‘počastili’ su građane svojim prisustvom na ‘hitnoj’ sjednici u Sarajevu sa samo jednom tačkom dnevnog reda. Odlučivalo se o dopuni Poslovnika kako bi Dom mogao raditi online u uslovima prirodne ili druge nesreće.
Mnogima bi, posebno onim ciničnijima, ova sjednica morala izgledati kao politička karikatura, vrijeđanje inteligencije građana, prosto zbog pitanja koja su se nametnula sama od sebe: kako je moguće da su najvišem zakonodavnom tijelu u zemlji bila potrebna čak dva mjeseca od početka krize svjetskih dimenzija da se sastane da bi odlučilo kako će raditi u vanrednim okolnostima; zašto je na sjednici, koja je trajala tek nešto više od sat vremena, u korijenu sasječena svaka mogućnost da se čak i pomenu krupna pitanja poput zakonskih rješenja koja će omogućiti privredi da preživi u najtežem izazovu modernog doba; kako se niko, posebno iz onoga što se zove vladajućom koalicijom, partnerstvom, šta li je već, nije sjetio da zatraži bilo kakav izvještaj o mjerama, aktivnostima i rezultatima državnih institucija u dosadašnjem toku borbe protiv korona virusa; kako nikoga nije zanimalo koliko radnika je ostalo bez posla, koliko je privredu koštao dosadašnji tok krize i šta treba preduzeti da društvo ne doživi ekonomski kolaps?
Ignorisanje – najjače oružje
Bila je to nečuvena parada paralelne stvarnosti izabranih narodnih predstavnika. Mnogi od njih nisu se trudili da ostave čak ni prividan utisak kako, kao narodni zastupnici, dijele sudbinu naroda što i jeste smisao njihove misije – izgledali su kao ljudi koje sadašnji trenutak uopšte ne zanima i koji žive u nekoj svojoj dimenziji, potpuno odvojenoj od stvarnosti, naroda i svega što u vremenu pandemije pogađa običnog čovjeka.
O nedodirljivosti visokih političkih dužnosnika, ali i institucija u ovoj zemlji uopšte, govorili su posljednjih dana, od predstavljanja famoznog korona zakona, i mnogi ekonomisti – kako to da je svim dosadašnjim mjerama i prijedlozima potpuno zaštićena javna uprava, a nisu zaštićeni oni koji izdržavaju javnu upravu? Nije trebalo mnogo vremena da se uvjerimo kako su ti stručnjaci u pravu.
Napomena o autorskim pravimaPreuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: “Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.”
Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.
Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.
Zastupnici iz vladajućeg bloka su svojim najjačim oružjem – ignorisanjem – obesmislili sve pozive, čak i na samoj sjednici, iz opozicionih klupa, da odricanjem od dijela svojih privilegija, prije svega novčanih, s građanima podijele teret mjera za spas privrede i pravu socijalnu dramu u koju su već zakoračile hiljade ljudi u ovoj zemlji ostajući bez svojih radnih mjesta. Kraj te rasprave morao je biti mučan za svakoga ko je imao priliku da gleda prenos – predsjedavajući je, pozivajući se na poslovnik, jednostavno oduzeo riječ zastupniku, koji je iznio prijedlog o smanjenju primanja i odricanju od dijela privilegija koje zastupnici uživaju. Pravo raspoloženje vladajuće političke grupacije u Parlamentu najbolje je pokazala izjava predsjedavajućeg Predstavničkog doma Nebojše Radmanovića kako su pozivi na smanjenje zastupničkih primanja samo opozicioni populizam i kako smanjenje zastupničkih plata, toplog obroka, naknada za odvojeni život i drugih privilegija ne bi bili nikakav doprinos stabilizaciji ekonomskog stanja u zemlji. Čak i da bude usvojena u Predstavničkom, kaže, nema garancije da bi se to dogodilo u Domu naroda. Takva politička logika zvuči kao loša šala – u oba doma ista politička grupacija vodi glavnu riječ!
‘Elitni integritet’
Dovoljno je, međutim, samo se površno zaroviti u razne beneficije državnih zastupnika i uvjeriti se kako su to ogromni izdaci za građane Bosne i Hercegovine. Postoji čitav spektar formi putem kojih ovi ljudi pune svoje novčanike, od plata, toplih obroka, naknada za odvojeni život, paušala, naknada za prevoz, upotrebe službenih vozila, prava na reprezentaciju i korištenje telefona, pa sve do korištenja skupštinskog restorana, gdje su cijene za zastupnike doista nevjerovatne, manje nego u običnoj ćevabdžinici – ramstek u susamu dva eura.
Skupo građane Bosne i Hercegovine košta taj „elitni integritet“ ljudi u državnom parlamentu. I teško se snaći u svim tim stavkama… U prošloj godini, kad zasjedanja gotovo nije ni bilo zbog političkih blokada i opstrukcija u Parlamentu, plate zastupnika iznosile su od četiri do gotovo pet hiljada konvertibilnih maraka (od dvije do dvije i po hiljade eura), uz rijetke izuzetke. Iznosi paušala su od 610 do 730 konvertibilnih maraka (od 300 do 360 eura), a naknade za odvojeni život iznose između 250 i 300 konvertibilnih maraka. Kad se tome dodaju još i naknade za smještaj, u iznosu od 475 maraka, dobije se račun prema kojem je većina zastupnika zarađivala između šest i sedam hiljada konvertibilnih maraka (od tri do tri i po hiljade eura) mjesečno.
Tu se, međutim, ne završavaju čarobni brojevi skupštinskih beneficija. Posebna priča su dnevnice, koje ovi ljudi naplaćuju za svoje ‘aktivnosti’. I ta stavka je u većini slučajeva iznad prosječne plate građana u Bosni i Hercegovini, a apsolutni rekorder na tom planu bio je Nikola Špirić, koji je u oktobru prošle godine samo po tom osnovu inkasirao 1.029 konvertibilnih maraka (nešto više od 500 eura), što je znatno iznad prosječne plate u Bosni i Hercegovini.
Četrdesetdva zastupnika u Predstavničkom i 15 delegata u Domu naroda u prosjeku zarađuju između 70 i 80 hiljada konvertibilnih maraka godišnje, što bi prostom matematikom iznosilo da njihove ukupne plate godišnje iznose znatno više od četiri miliona konvertibilnih maraka. Teško je reći kolike bi uštede zastupnici mogli donijeti odričući se dijela svojih primanja jer nema jasne vizije čega bi se odrekli u toj lepezi raznih primanja. Pored toga, nije jasno da li bi se govorilo o uštedama samo na primanjima zastupnika ili bi i primanja široke mreže njihovih saradnika i drugih uposlenika bila obuhvaćena takvom odlukom. Čak i broj tih ljudi je zagonetan jer niko, pogotovo u ovo vrijeme, ne nudi podatke koliko je savjetnika zaposleno, koliko ljudi radi na ugovore o djelu i koliko novca godišnje bude uplaćeno za te namjene.
Pogled s visina
Radmanović je možda upravu – ambis koji prijeti bosanskohercegovačkoj ekonomiji od posljedica krize izazvane korona virusom mogao bi biti toliki da taj novac od njihovog odricanja ne bi značio praktično ništa. Ovdje je, međutim, interesantnija ona druga dimenzija, koja se naziva osjećaj za trenutak ili politička odgovornost. Već sad je jasno da će teret ove krize opet snositi oni koji su to i naučili – ljudi koji svoj hljeb zarađuju daleko od državnih institucija, tamo gdje se nešto stvara i proizvodi, gdje se jedva sastavlja kraj s krajem i gdje treba biti pravi čarobnjak pa nešto što se zove plata ili penzija razvući od prvog do prvog.
Najuticajniji ljudi u Bosni i Hercegovini sa svojih političkih visina, bar zasad, ne pokazuju nikakvu namjeru da se spuste među građane i da bar simbolično učestvuju u onome što nas sve zajedno čeka. Ni svjetska pandemija nije bila dovoljna da bh. vlastodršce nekako rastrijezni i iz tih njihovih dugogodišnjih juriša za društvenom pozicijom, novcem, bijesnim automobilima, vilama i drugim nakaradnim statusnim simbolima ovog društva – od službenih automobila i rotacija do čitavog buljuka osiguranja i pratnje, vrati u realne okvire.
Oni sa svojih visina ne mogu ni osjetiti svakodnevne brige običnog čovjeka, čak ni u onom periodu pred izbore, kad svako od njih ima neugodnu obavezu da se u kampanjama pogleda u oči s običnim građanima i da im ponovi neko od onih nikad ispunjenih obećanja, kakva se provlače kroz svaku kampanju. Podvojena bosanskohercegovačka stvarnost, ako ćemo biti baš do kraja slikoviti, po mnogo čemu liči na one velike istočnjačke metropole. S jedne strane su blještavilo, sjaj, život na visokoj nozi i bogatstvo izabranih, a s druge sivilo svakodnevnice i prorijeđenog života onih koji su tu jedino da služe ‘eliti’.
A što se tiče Parlamenta – pa možda oni i nisu baš sasvim upoznati sa situacijom! To je, uz onaj u Mađarskoj, jedini parlament u Evropi koji se do ove sedmice nije ni sastao otkako je svijetom počela harati pošast zvana korona virus.
Izvor: Al Jazeera