Nedavno pogledah emisiju o feminizmu na srbijanskoj televiziji. U njoj su nastupili jedna profesorica na fakultetu, jedan novinar ženskog roda, i jedan psihoterapeut muškog. Pogledah dakle emisiju i šokirah se, iako mi se to s godinama sve rjeđe dešava. Shvatih da sam sve ove godine proživjela u pogrešnom uvjerenju da ovakvi stavovi i mišljenja jednostavno više nisu mogući. Da pripadaju prošlosti i ne mogu biti izrečeni krajem 2019. godine. Ovdje ću izdvojiti samo najveće bisere, po sjećanju, a autore neću imenovati, prvo zato što ne želim da ih reklamiram, a drugo zato što vjerovatno nisu usamljeni primjerci takvih uvjerenja nego su samo njihovi predstavnici.
Tako smo od psihoterapeuta i novinara ženskog roda – žene koja ne smatra potrebnim da je se oslovljava kao novinarku, pa u ovom tekstu naglašavam da se radi o ženi da kod čitatelja ne bi došlo do zabune, saznali da bauk feminizma kruži Evropom i svijetom! Na djelu je navodni rat polova i žene žele da dominiraju nad muškarcima. Tradicionalne uloge su se raspale, pogotovo uloga majke, a muškarci su ugroženi i trpe nasilje skoro i više od žena. Oni su stalne žrtve tzv. ženskog principa (šta god to bilo), ali društvo im tu žrtvu ne vidi i ne priznaje. Feministički lobi se uvukao svugdje i doveo je čak i do toga da se izglasa Zakon protiv nasilja nad ženama, iako puno više žena izvrši samoubistvo nego postane žrtva muškog nasilja. Sugovornici su radikalni feministički pokret drugog vala izjednačavali s feminizmom u globalu kojim, kako tvrde, rukovode militantne lezbijke. Iako su protivnici svakog nasilja, pa i onog nad ženama, mišljenja su da se ono preuveličava i da ima puno ozbiljnijih stvari kojim se treba baviti. Novinar-žena je izjavila i kako smatra da žena ne bi trebala da bude premijer ili predsjednik države, čak i ako ima potrebne kvalifikacije, jer time više gubi nego što dobija, iako to što gubi nije do kraja rasvijetljeno.
Glas razuma
A ovo predstavlja tek mali uzorak svega što se u emisiji moglo čuti i što bi se najbolje moglo opisati kao patrijarhalno-iracionalna teorija zavjere zasnovana, kao što je inače slučaj s ovim teorijama, na ignoranciji, povišenim emocijama i dezinformacijama. Jedini glas razuma nudila je profesorica ali, iako je ona to radila sjajno, to opet nije bilo dovoljno da ne ostavi razlog za zabrinutost. Jer, da pojasnim, nije se ovdje radilo o nekoj trećerazrednoj emisiji male privatne TV kuće, nego emisiji državne televizije u koju se pozivaju ličnosti iz javnog života čije mišljenje ima utjecaj. I prije nego što nastavim samo ću reći da ne mislim da su ovakvi primjerci rezervisani samo za Srbiju, njih ima i kod nas i svugdje i samo čekaju da dobiju riječ!
Napomena o autorskim pravimaPreuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: “Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.”
Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.
Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.
Pravo pitanje je otkad je feminizam postao ovoliko omražen? Istina je da nikada nije ni bio široko popularan, ali je opet zaprepašćujuća količina demonizacije zasnovane na potpuno pogrešnim i izmišljenim informacijama. Jer ništa od ovoga što smo čuli u emisiji, i u što neki ljudi zaista vjeruju, nije istina jer feministički pokret više ne postoji i on pripada historiji, a još manje postoje kojekakvi lezbijski feministički lobiji kojima je plan da pokore muškarce. Danas feminizam, tj. feminizmi jer se radi o više pravaca, žive na univerzitetu, umjetnosti, kulturi i aktivizmu… I što je još bitnije, feminizam živi u svijesti i žena i muškaraca kroz ideju o ravnopravnosti i slobodi izbora. Radilo se pokretu za ljudska ženska prava koji je promijenio sliku svijeta, i još ga posredno mijenja, da bi ga učinio boljim.
Distanciranje od feminizma
Zato ne shvatam kako se desilo da je feminizam postao tako ružna riječ i zbog čega se čak i neke žene, koje su po svim svojim životnim shvatanjima feministkinje – u smislu da imaju karijeru, slobodu izbora, žene koje se zalažu za svoja i za prava drugih žena, danas ograđuju od njega i ne žele da ih se naziva feministkinjama. A to se često može čuti. Šta je to što ih od feminizma odbija i ko je od feministkinja napravio nekakve agresivne žene koje ne vole muškarce i žele da ih pokore? Jer ako ostavimo po strani ekstremne stavove izrečene u emisiji – za koje se iskreno nadam da nisu baš široko popularni, dolazimo do mainstreama u kojem su feministkinje ipak većinom negativne. U njemu imamo veliki broj žena koje žive život za koji je velikim dijelom zaslužan feministički pokret: glasaju, idu na posao, ekonomski su nezavisne, raspolažu imovinom i same donose odluke vezane za svoj život, a istovremeno se distanciraju od feminizma i groze feministkinja. Jer to su tako ružne riječi. I ne moraju se one čak ni nazivati feministkinjama, ta to je njihovo potpuno pravo i nije meni ovdje namjera da ikome išta spočitavam, samo mi nije jasno otkud negativnost prema tom pojmu. Otkud je došla?
Najvjerojatniji odgovor je iz neznanja i neposjedovanja dovoljno informacija. Mi danas živimo u eri tzv. „postistina” gdje se sve dovodi u sumnju i suprotstavljaju se različita mišljenja. Ali ne na način kompetentnih sugovornika koji posjeduju znanje o oblasti, već iza većine tih mišljenja stoji malo ili nimalo znanja. Međutim, to im ni najmanje ne smeta da se izriču. TV studiji odavno nisu mjesta u kojima gostuju samo najprobraniji, nego se u njima može pojaviti bukvalno svako ko javno izrekne ili uradi bilo kakvu budalaštinu pa se za nju pročuje. Danas je na televiziji moguće izreći najveću moguću glupost – npr. onu da je zemlja ravna što je također sve popularnije ”legitimno” mišljenje, i ostati živ! Istako tako je moguće i o feminizmu pitati ljude koji ne posjeduju osnovno znanje o njemu, a uz to su skloni paranoji i teorijama zavjere. I takvo mišljenje smatrati ravnopravnim mišljenju kompetentne sugovornice.
Jer zaboga, ”svi imamo pravo na svoje mišljenja”, koliko god ono bilo činjenično pogrešno, apsurdno, nehumanističko i u sebi čak sadržavalo govor mržnje. U takvom svijetu živimo.
Izvor: Al Jazeera