Hladni zimski dani posebno su osjetljivi u Srebrenici. Gostiju nema, turista nema, novinara nema, dijaspore nema, domaćeg stanovništva skoro da i nema. Tek po nekog je nužda isjerala van.
Snijeg škripi pod nogama kao da je stiropor. Hladno je i teško živjeti u samoći u Srebrenici, pogotovo majkama bez igdje ikoga. Mnoge se odluče da zimu provedu kod svojih najbližih, ako najbliže imaju, u Tuzli i Sarajevu, uz centralno grijanje i pogled kroz prozor na ljude koji žure, pa Srebrenica izgleda još napuštenija i usamljenija.
Trag ponekog auta i usitnjeno razmaknutih, bojažljivih stopala nacrtaše na putu život usamljenog grada. Tek poneko i tenegdje. Ni ptica nema da cvrkuću, niti golubova da lete. Hladno je. Minus je veliki.
I prije su minusi bili, ali uz masu ljudi na selu i u gradu niko ih nije za ozbiljno uzimao, jedni drugima su pomagali.
Sada Srebrenica sama i tišina. Mrtva tišina, osjećaj je kao da je cijeli grad Memorijalni Centar. Tužno.
Mnogi Bošnjaci u Srebrenici se pitaju, s razlogom, jesu li opet ostavljeni od svih? Jesu li ostavljeni od Međunarodne zajednice i UN-a, jesu li ostavljeni od bošnjačkih političara, jesu li ostavljenih od lokalne vlasti?
Tuga i jad slabo više koga i dotiču. Ljudi kao da su postali imuni na zločin. Kao da im je više dosta spominjanja onog što je bilo u cilju da se pravda zadovolji. Mnogi su digli ruke od Srebrenice i njene budućnosti. Srebrenica je ostavljena na milost i nemilost vremenima raznim da se njome poigraju, a Srebrenica još uvijek ima priliku da doživi sretniju i prosperitetniju budućnost.
Najgora kletva
Više ni međunarodna zajednica i UN ne gledaju Srebrenicu onim „lažnim“ očima iskrenosti. Zabavili su se o sebi. Nisu li ih stigle kletve majki, jer najgora je kletva: „Da Bog da se o sebi zabavili“.
I jesu, zbog svoje pohlepe za upravljanjem svjetskim bogatstvom, Ujedinjeni narodi i države više ne obraćaju pažnju na mjesto gdje se zbio genocid, kao što ih sada ne dotiču zločini koji se dešavaju daleko od njihovih kuća.
Gigantski državni aparat BiH, također, o Srebrenici više ne vodi računa. Srebrenica je prepuštena na milost i nemilost vremenima teškim i pokvarenim ljudima. Naši političari, bošnjački, se zabavili o sebi i svojim stolicama, od prljavih poslova nemaju kada da gledaju na realnost.
Nije li i njih stigla kletva majki kao i međunarodnu zajednicu i UN? Kletva onoga kome učinjena nepravda brzo dospije do onoga prema kome upućena. Niko od visokorangiranih bošnjačkih političara nije posjetio Srebrenicu od zadnjih izbora, a ni prije izbora nisu voljeli doći u Srebrenicu.
A lokalni vlastodršci, njih su kletve već odavno dokrajčile, jer ni sami ne znaju gdje su i šta su, kuda idu i šta rade i šta im je cilj? I oni su se zabavili o sebi, bez da im naumpada da još uvijek Srebrenica je tu, od nje žive i od nje zavise, a ne obratno.
Tako ni međunarodna zajednica i UN, država BiH, lokalna vlast ne žele Srebrenicu kao živi grad i grad živućih ljudi, jer ovakvom politikom i ovakvim zalaganjem za par godina Srebrenica će biti pusta, a još uvijek Srebrenica ima priliku za svjetliju budućnost.
Srebrenica je i suviše važna da bi se prema njoj ovako odnosili. Srebrenica je i suviše važna da bi je prepustili mešetarima i pokvarenjacima. Srebrenica je i suviše važna da bi ostala bez budućnosti.
Mačka i miš skupa
Noćas, kada mačka i miš ščućureni jedno uz drugo preživljavaju noći i dane do nekih boljih vremena, vakat je da i mi svi, bez obzira koliko se voljeli ili mrzili, stanemo jedni pored drugih, pogledamo jedni drugima u oči i kažemo da više se nema vremena za gubiti.
Učinimo Srebrenicu primjerom prosperiteta i pomirenja. Recimo i priznajmo istinu koja se zbila, prestanimo okretati glavu od tuđe nesreće da ne bi doživjeli svoju. Prestanimo, jer ne bi valjalo da se svi pozabavimo o sebi, i tek tada nikome neće biti dobro.
Srebrenica mora da bude simbol genocida prepoznatljiv u svijetu, za to Bošnjaci i njihovi predstavnici na svim nivoima vlasti moraju da se zalažu, ali to zalaganje do sada nije bilo prepoznato.
Cijela država mora da stane iza Srebrenice kao najvećeg zločina u prethodnim vremenima, također, neka država stane i iza svakog zločina ma gdje je on počinjen, ali Srebrenica mora biti tačka od koje svi moramo krenuti.
Mnogi ne znaju, u Srebrenici ima dobra i dobrih ljudi. Ima djece i učenika koji su odlični i primjernog vladanja u školi, a još su hrabri sportisti i neotkriveni intelektualci. Zbog svih njih ne dozvolimo da sjećanje na ovaj grad ne živi u lijepim pričama o djetinjstvu za laku noć.
Izvor: Al Jazeera