Od ‘Crne ruke’ do državnog kriminala

U Evropi ne postoji, niti može postojati, grupa ljudi koja ima takvu poziciju kao Služba u Srbiji, piše autor (sff.ba)

Povodom obeležavanja 120 godina postojanja Službi bezbednosti, u čijim se raljama nalaze sve naše kolektivne i pojedinačne sudbine, vredi ispričati priču o ulozi tih obaveštajnih organizacija u sportskom pokretu Jugosavije i Srbije. Sve počinje 1899. godine, kada oficiri Dragutin Dimitrijević Apis i Voja Tankosić i drugi osnivaju tajnu organizaciju “Crna ruka”. Ona je najpre ubila kralja Aleksandra Obrenovića i kraljicu Dragu, da bi, desetak godina kasnije pripremila i izvela atentat u Sarajevu na austrougarskog prestolonaslednika Franca Ferdinanda i suprugu Sofiju, posle čega je izbio Prvi svetski rat.

Napomena o autorskim pravima

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: “Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.”

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ideološka osnova te organizacije bila je nacionalizam pod parolom “Za kralja i otadžbinu”. Posle Drugog svetskog rata, komunisti Josipa Broza prave organizacije za odbranu svoje ideologije, pod parolom “Za Tita i Partiju”. Po uzoru na službe iz tadašnjeg Sovjetskog saveza, nastaju Uprava Državne bezbednosti (UDBa) u civilnom i Kontraobaveštajna služba (KOS) u vojnom sektoru.

Posle rušenja Berlinskog zida i pada komunizma, dolaskom Slobodana Miloševića na čelo Partije i srpske države krajem osamdesetih godina prošlog veka, Službe dobijaju zajedničko ime – Državna bezbednost i sa komunističke vraćaju se na nacionalističku ideologiju pod parolom “Slobo Srbine, Srbija je uz tebe”. Ne treba, naravno, naglašavati da su sve ideologije čista laž, jer ni jedna ideja nije toliko velika, niti je ijedna stvar na planeti toliko vredna da bi se za nju žrtvovao nečiji život.

Kako su UDBa i KOS formirali klubove

Današnje Bezbedonosna informativna agencija (BIA) i Vojna obaveštajna agencija (VOA) privatizovane su i kriminalizovane do te mere da služe isključivo za odbranu aktuelne vlasti. Ali, vratimo se na početak. BIA je naslednik UDBa-e, a VOA KOS-a. Te dve komunističke bezbedonosne organizacije su posle Drugog svetskog rata podelile resore u sportu. Civilnoj tajnoj Službi pripao je Fudbalski savez Jugoslavije, kao najmasovnija sportska organizacija i Fudbalski klub Crvena zvezda kao klub građanske orijentacije. U Hrvatskoj je Zvezdin pandan bio Hajduk, a u Bosni i Hercegovini Velež i Sarajevo.

S druge strane, KOS osniva Sportsko društvo CDNA, po uzoru na sovjetske vojne klubove, da bi kasnije, posle Titovog raskida sa Josifom Staljinom, CDNA preimenovan u Partizan. KOS dobija u nadležnost i krovnu sportsku kuću svake nacije – Olimpijski komitet. Pandan Partizanu u Hrvatskoj bio je Dinamo, a u Bosni i Hercegovini Željezničar.

Te dve nereformisane komunističke službe, prelaskom na nacionalističku ideologiju, aktivno učestvuju u razbijanju Jugoslavije. Od navijačkih armija popularnih klubova, Službe u Srbiji prave paravojne i parapolicijske vojske, kojima, sa DB legitimacijama, komanduju kriminalci evropskog ranga. U ratnom požaru, u kojem službena Srbija i danas tvrdi da nije učestvovala, izgorela je država Jugoslavija.

Služba je jača i od suda

Posle Dejtonskog sporazuma, u mirnodopskim uslovima, paravojni komandanti i ratni profiteri, preko Službe i zadržanog delegatskog sistema iz komunizma, nastavljaju rušilačku misiju u srpskom fudbalu i sportu uopšte, na osnovu podele resora iz komunističkih vremena.

Samo dva puta i samo na kratko vreme došlo je do poremećaja, i to oba puta u Olimpijskom komitetu. Pripadnici vojne obaveštajne službe dozvolili su da 2005. godine delegati izaberu najznamenitijeg Srbina u svetu biznisa Filipa Ceptera za predsednika, računajući da će im on dati svoj novac, da ga, kao i sa državnim, bez kontrole troše. Cepterov pokušaj da svojim novcem promeni delegatski sistem i budžetski način finansiranja završio je, sudski dokazano, nezakonitim njegovim smenjivanjem. Sudska presuda, međutim, nije imala nikakvog efekta, jer, pokazalo se, Služba je jača i od suda.

Drugi poremećaj dogodio se prilikom izbora aktuelnog predsednika srpske olimpijske kuće Božidara Maljkovića. Svi savezi su podržali izbor Ivana Todorova iz Džudo saveza, jer je on jedini ispunjavao uslove iz Statuta. Ali, on nije izabran, jer je neko javio današnjem šefu države Aleksandru Vučiću da je Todorov iz BIA-e, a predsedničko mesto pripada čoveku iz VOA-e. Čovek koji Srbiji pušta kišu vratio je stvar na početak, naredio da se promeni Statut i tako je Maljković postao prvi čovek srpskog olimpizma. Todorov je, za utehu, postao ambasador Srbije u Budimpešti.

‘Senke nad Balkanom III’

Kad se svemu doda uloga Službe u društveno-političkom životu Srbije, likvidacijama političkih neistomišljenika, jasno je da se Srbija ne može izvuči iz haosa u koji je zapala sve dok je vode Službini ljudi. Jer, Služba nije društvena klasa kojoj je u interesu uspostavljanje pravne države ili napredak celog društva. Služba je interesna grupa ljudi čiji je cilj isključivo vlast te finansijska i svaka druga moć koju vlast donosi.

Srpska BIA i ruski KGB su u Evropi jedine dve nereformisane bezbedonosne službe koje rade po metodama iz komunističkih vremena. Te udbaške metode najveći su problem srpske političke scene, jer je Služba uz njihovu pomoć napravila najkoruptivniji sistem u Evropi, dajući državu u ruke kriminalcima, ratnim zločincima i profiterima. Da li ste ikada čuli i jednog političara Srbije da uopšte pomene, a kamoli traži da se demontira taj generator kriminala i korupcije koji se zove Služba?

Zato je Evropa za Srbiju daleko, a Rusija blizu, jer u Evropi ne postoji, niti može postojati, grupa ljudi koja ima takvu poziciju kao Služba u Srbiji. U Rusiji je Služba način života, sa više od jednog veka dugom tradicijom. Zapravo te dve Službe nisu ništa drugo nego tv serija Senke nad Balkanom – treći deo.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera