Petog aprila/travnja 1992. u Sarajevu, kao prve žrtve srpskih snajperista stradale su dvije prelijepe, obrazovane, mlade žene – Suada Dilberović i Olga Sučić.
Poput mnogih sugrađana, one nisu pristale na svijet ograničen balvanima, tj. barikadama. Željele su koračati slobodno, ići preko mosta, ići tamo gdje žele.
Mjesto njihovog ubistva, Vrbanja most, sada se zove Most Suade i Olge, a iz urbanog Sarajeva do okončanja krvavih sukoba uklonjene su sve barikade. To je bila i pobjeda Suade i Olge, njihove ljubavi prema slobodnom gradu i zemlji.
Kao očevidac dešavanja na tom mostu, kasnije sam ponešto zapisala u svoj dnevnik. Nalik na EKG-snimak, bile su to užurbane bilješke o životu u trenutku kada ga je trebalo spašavati. O hrabrosti ljudi koji su neko vrijeme išli naprijed prkoseći mecima. O početku četverogodišnje opsade.
Napomena o autorskim pravimaPreuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: “Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.”
Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.
Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.
Petog aprila/travnja 2020. sarajevske ulice su gotovo puste. I sada pod nevidljivim udarom. Ali ovaj put na udaru su svi, i oni koji su ranije udarali po Sarajevu.
Sada napadač u vidu korona virusa vreba na svakom ćošku. Gotovo bi se moglo reći da je cijeli svijet pod opsadom.
Teorije zavjere
Kako to u kriznim situacijama biva, teoretičari zavjere su se odmah isprsili i stalno na kompjuteru iskaču najave o intervjuima sa njima.
Danima sam se od takvih štitila ignoriranjem, a onda rekoh: hajde da pogledam bar jedan, pa još jedan…
Da vidim zašto neki od tih videosnimaka imaju milijunske preglede. Odgledala sam, čini mi se, u posljednje vrijeme gotovo sve popularne emisije koje se bave nesretnom teorijom zavjere, a vezuju se za korona virus. Možda nećete vjerovati, ali ima u tim budalaštinama i nešto utješno.
Donekle je, recimo, utješna mogućnost da netko kontrolira sve ovo, da nije riječ o stihiji i osvetoljubivosti zapostavljene Majke Prirode, koja nam je za uzvrat servirala ‘poganca’, zarazan i po život opasan virus.
Što će reći, čak i globalna zavjera nekakve internacionalne bande izgleda utješno u usporedbi sa virusom kojeg još nitko ne kontrolira.
Tako da na brdovitom Balkanu, zahvaljujući rječitim i veoma uvjerljivim profesorima i doktorima društvenih nauka, izbezumljeni gledatelj saznaje da je sadašnja zdravstvena i sveopća situacija u svijetu plod opake zavjere nekakvih bjelosvjetskih moćnika koji čak imaju spremnu vakcinu ali još neće da nam je daju, dok ne istrijebe jadne starce i ljude sa oslabljenim imunitetom koji su “ionako trošak za državne budžete”.
Sve je bolje od paralizirajuće zebnje
E neka su zlobnike provalili, razotkrili… nesvjesno i olako pomišlja moja prosta duša slavenska (tj. zapadnobalkanska i srednjeeuropska), pa mi bude lakše, neovisno o tome da li je upiranje prstom smisleno i potkrijepljeno dokazima.
Jer, za početak, važno je nevidljivom neprijatelju skinuti plašt koji ga čini takvim. Važno je učiniti ga vidljivim. A onda ćemo se mi već nekako s njim razračunati, imamo mi, Balkančerosi, junaštva i čojstva na izvoz.
Ljudima, prestrašenim neizvjesnošću, teorije zavjere nude – bez obzira koliko su protivrječne (jedni okrivljuju Zapad, drugi Istok) – izvjesnu moć.
Moć da nekog okrive i da se na nekog ljute. Ljutnja postaje dominantna emocija. A sve je bolje od paralizirajuće zebnje: ono kad ne znaš ‘odakle te gađaju’.
I to pogotovo sad kad se srdžba teško može pretočiti u agresiju – budući da smo svi, kad ne radimo, primorani sjediti u kući.
Ipak, neka od pitanja koja pokreću teoretičari zavjere podudaraju se sa valjanom zabrinutošću zastupnika ljudskih prava, a vezuju se za upitnu kvalitetu neke buduće vakcine, trajno ograničenje slobode kretanja, čipovanje ljudi, prisilno liječenje, diktaturu kao općeprihvaćen način života itd.
Dok se te dileme množe, upitajmo se: sjeća li se i'ko danas Zik virusa? Kamo sreće da uskoro možemo to pitanje i za koronu postaviti.
Izvor: Al Jazeera