Novo radno mjesto: Čuvar kontejnera i vodovoda

Komunalna policija nema vremena da čuva kontejnere (EPA)

U Srbiji cvetaju ruže, teku med i mleko, privredni rast prevazilazi očekivanja najvećih dežurnih optimista, a ekonomija je u takvom zamahu da su počela da niču i nova zanimanja. Jedna od friških profesija zove se – čuvar kontejnera. Ovo zvuči kao vest sa Njuzneta ili nekog sličnog humorističkog sajta, ali nažalost nije. Novosadska Gradska čistoća dodelila je nedavno privatnim preduzećima ugovor vredan skoro šest miliona dinara (50.000 evra) za patroliranje gradom i čuvanje kontejnera.

Posao su dobile firme za obezbeđenje “Ipon Security” i “G4S Secure Solutions” čija će dužnost biti da nadgledaju kontejnere, da sprečavaju uništavanje metalnih konstrukcija podzemnih kontejnera, gase požare, onemogućuju pisanje grafita i lepljenje plakata po kantama za đubre i – da sprečavaju neovlašćeno iznošenje smeća iz kontejnera.   

Eto, zahvaljujući Gradskoj čistoći iz Novog Sada saznali smo da postoji i krivično delo krađe smeća. Nadležni iz Gradske čistoće pravdali su svoj postupak navodnom štetom od milion dinara na mesečnom nivou koju im nanose sakupljači sekundarnih sirovina tako što “kradu poklopce, razvaljuju kontejnere, lome poklopce, seku džakove u podzemnim kontejnerima“. Kako se to uništavaju metalni kontejneri i zašto bi to radili baš oni nesrećni ljudi koji od tih kontejnera na jedvite jade preživljavaju, nije pojašnjeno.

Iskorenjivanje siromašnih

Sve i da su nadležni u pravu, nije jasno zašto bi građani svojim novcem plaćali privatne kompanije za nešto što su već platili finansiranjem Komunalne policije kojoj sve ono što će raditi čuvari kontejnera spada u opis radnog mesta. Osim ako Novosađani nisu toliko bogati da imaju para i za bacanje.

Uvođenje čuvara kontejnera direktno će pogoditi sakupljače sekundarnih sirovina koji i bez toga spadaju u najugroženije delove stanovništva. U Srbiji oko 30.000 ljudi obavlja ovaj posao, boreći se za goli život, radeći po čitav dan, prelazeći desetine kilometara po najgorim vremenskim uslovima i dobijajući za kilogram sakupljenog papira između 1,5 i 4 dinara. Njihov životni vek je samo 46 godina, a čuvari kontejnera će doprineti da se dodatno skrati. Državni organi toliko ne podnose siromaštvo da su smislili sasvim originalan način da ga iskorene: tako što će iskoreniti siromašne koji će poumirati od gladi. Ako znamo da su čak 70 posto sakupljača Romi, jasno je da ova mera sadrži i neskrivenu dozu rasizma. 

Svojevremeno je Predrag Čudić napisao pesmu Sumrak na Bulevaru revolucije u kojoj se mogu pročitati i sledeći stihovi: “Poznati doktor na kanti za smeće/ Napisao je titulu i ime / Da drugi neko smeće ne podmeće,/ On svoje đubre ne deli ni s kime!”

To je tad izgledalo kao plod bujne pesničke fantazije ili detalj koji je oštro oko satiričnog pesnika uočilo i unelo u pesmu. Danas je jasno da živimo u stvarnosti koja je daleko luđa od svake književne fikcije.

Zar vodovod nije pod Božjom zaštitom?

Tome u prilog ide i činjenica da smo pored čuvara kontejnera dobili još jedno novo zanimanje – čuvar vodovoda. Novosadsko Javno komunalno preduzeće “Vodovod i kanalizacija” raspisalo je tender za neodređeni broj profesionalnih čuvara objekata vodovodnog sistema kojima je namenilo budžet od 35 miliona dinara (oko 290.000 evra). Naivčine sklone zdravom razumu bi se zapitale ko je do sada čuvao vodovod, te kako su svih ovih godina Novosađani uopšte mogli da piju vodu i da se tuširaju bez čuvara vodovoda.

Izgleda da svako malo neko ukrade čitav vodovodni sistem, pa grad mora sve iznova da gradi, od izvorišta do vodovodnih cevi. Nadležnima je takva situacija dozlogrdila, pa su rešili da angažuju privatno obezbeđenje i reše problem jednom za svagda. Zlobnici bi se zapitali čemu čuvari ako znamo da je vodovod u Novom Sadu prethodnih godina više puta osveštan, pa se valjda nalazi pod direktnom Božjom zaštitom. Ali, ako crkve imaju gromobran, može i vodovod da ima čuvare.

Zašto se zaustaviti na kontejnerima i vodovodu pored tolikih ugroženih objekata u Srbiji koje vandali i lopovi vrebaju sa svih strana? Pod hitno bi trebalo uvesti i sledeća zanimanja: čuvar klupe u parku, dežurni redar skadarlijske kaldrme, lični telohranitelj raspevane fontane na Slaviji, branitelj saobraćajnih znakova, anđeo čuvar praznine u narodnom džepu.

Pored toga, primećeno je i da u nekim delovima zemlje pojedinci neovlašćeno koriste vazduh u svrhu disanja. Neki od njih baš ne znaju za meru, pa dišu punim plućima, pogotovo u planinskim predelima gde je vazduh najčistiji. Ovoj pošasti može da se stane u kraj samo otvaranjem novog radnog mesta – čuvara vazduha.

Udomljavanje partijske vojske

Možda nekom otvaranje ovakvih radnih mesta deluje neozbiljno, ali to bi bar rešilo jedan ozbiljan problem s kojim se srpsko društvo suočava – narasli broj nezaposlene partijske vojske. Tolike hiljade aktivista su lepile plakate, delile flajere, presretale slučajne prolaznike, tukle se sa plakatarima iz protivničkih partija, da bi se posle izbora ispostavilo da je broj radnih mesta u državnoj službi ipak ograničen.

Ne smemo dozvoliti da mladi partijski jurišnici klonu duhom i pomisle kako se rad ne isplati. Zato ih treba sve redom zaposliti, makar i na izmišljenim radnim mestima. Inače, čemu uopšte bavljenje politikom? Što reče jedan novopečeni naprednjak iz malog grada nadomak Beograda: “Bio sam u SPS-u, bio sam u DSS-u, bio sam u DS-u i ništa nisam dobio. Sad sam ušao u SNS. Ako ni sad ne dobijem posao, povlačim se iz politike”.

Neki partijski aktivisti su imali sreće, pa su uspeli da se lepo udome. Vojvođanski istraživačko-analitičarski centar VOICE objavio je vest da je Radio-televizija Vojvodine angažovala honorarne saradnike za pisanje komentara na sajtu ove kuće, za šta su dotični plaćeni 80.000 dinara mesečno. Naravno, ne dobijaju se tolike pare za pisanje bilo kakvih komentara, već isključivo za pohvale i panegirike aktuelnim vlastima. Tako smo dobili još jedno zanimanje koje bi se moglo nazvati “pisac komentara ispod vesti”, kolokvijalno – bot. Ili: čuvar lažne slike o vladajućoj kasti.

Posle ove čuvarske sage, građani Srbije bi mogli da se najzad zapitaju kuda odlazi njihov teško zarađeni novac i koga sve plaćaju, a da to i ne znaju. Što bi ih odvelo do sledećeg pitanja: Zašto dopuštaju da njihovu državu vlast tretira kao svoj partijski plen? A onda se nameće i staro Juvenalovo pitanje: Ko će čuvati čuvare? Odgovor je jednostavan, svako od nas ga može pronaći u ogledalu.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera