Novak Đoković, jedan u 1.000 godina

Novak Đoković – ne postoji osim njega nijedno ime i prezime iz Srbije po kojem će civilizirani dio planete zemlje odmah znati ko je i odakle je, piše autor (Reuters)

Otvoreno tenisko prvenstvo Australije, drugi februar 2020. Samo jednom u hiljadu godina u kalendaru se poklope brojke ovako: 02. 02. 2020. Samo jednom u hiljadu godina rađa se čovek i sportista kao što je Novak Đoković. Novak Đoković – oslušnite malo zvuk tog imena. Zvuči kao pesma, kao žubor čistih i bistrih planinskih potoka koji su se prelivali po svim našim planinama pre nego što su ih nepomenici uma ogubana stavili u cevi mini hidroelektrana.

Novak Đoković – ne postoji danas, osim njega, ni jedno srpsko ime i prezime po kome će civilizovani deo planete zemlje odmah znati ko je i odakle je. A teško da će ikada više i postojati, jer je Srbija kao država postala najveći teatar apsurda na svetu, a Srbi kao nacija najveći apsurdisti koji se mogu zamisliti. Novak Đoković, kao ličnost i njegova sportska ostvarenja, deluje nestvarno pri samoj pomisli na sredinu iz koje je potekao.

Napomena o autorskim pravima

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: “Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.”

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ta sredina dočekuje sve svoje svetske i evropske sportske prvake na samoprozvanom “šampionskom balkonu” Gradske skupštine u Beogradu, samo ne šampiona među šampionima Novaka Đokovića. Zašto? Zato što Nole nacionale, jedini od svih srpskih sportista, ne dozvoljava da se njegovi uspesi politizuju, a pogotovu ne da se zloupotrebljavaju u političke svrhe. Evo detaljnog objašnjenja:

‘Sportska galaksija’ iz 2003.

Te 2003. godine, zbog suprotstavljanja nacionalističkoj i ratnoj politici Slobodana Miloševića, oteran sam sa Radio-televizije Srbije na prinudni odmor. Pokrenuo sam autorsku emisiju u to vreme pod nazivom Sportska galaksija. Samo par meseci od prvog izdanja emisije, Sportska galaksija je, na predlog tadašnjeg predsednika Teniskog kluba Partizan Dušana – Duleta Grujića, snimila razgovor sa, kako je rekao, budućim najboljim teniserom sveta i njegovim ocem Srđanom Đokovićem.

U tom razgovoru Srđan Đoković je tražio ne sponzore, nego poslovne partnere koji će, kad Novak postane svetski igrač, a on će to vrlo brzo postati, dobijati procente od “prajz manija” i sponzorskih ugovora, u zavisnosti od uloženog novca. Prilog je objavljen u Sportskoj galaksiji broj 16 od 22. 07. 2003. godine, kada je Novak Đoković imao samo 16 godina.

Već 2006. godine, dakle samo tri godine od pomenutog razgovora, Novak Đoković je osvojio prva dva profesionalna ATP turnira. Najpre je pobedio u Amestortu, na Otvorenom prvenstvu Holandije, a odmah potom trijumfuje i u francuskom Mecu, što ga je uvrstilo među 20 tenisera na svetskoj rang listi. Sledeće, 2007. godine, u portugalskom Eštorilu, Nole u finalu pobeđuje Francuza Rišara Gaskea i pehar mu uručuje fudbalska legenda Benfike i svetskog fudbala Euzebio.

‘Dođite na moj teren’

Tada je ušao među deset najboljih na svetu i tog časa je proradio vulkan primitivizma i loših navika svih “naših naroda i narodnosti” na Balkanu. Počinju razvlačenja u dnevno-političke svrhe, svojatanja i otimanja o parče Novakove slave. Čak i od onih koji, kako je govorio Srđan Đoković, samo tri godine ranije nisu imali razumevanje da pomognu razvoj talentovanog dečaka. Čestitke stižu sa svih strana, javljaju se i oglašavaju pokušavajući da ga razvuku svi – od političara i političkih stranaka, do sponzora, mentora, crkvenjaka i kvazipatriota.

Novak Đoković je i u toj i takvoj situaciji pokazao svoju izuzetnost. Humanitarnom teniskom egzibicijom na Pašićevom trgu u Beogradu, sa tadašnjim predsednikom države Borisom Tadićem i gradonačelnikom Beograda Nenadom Bogdanovićem, poručio je za sva vremena: “Možete, gospodo političari, da se družite sa mnom i da mi čestitate, ali ne u vašim kabinetima, već na mom terenu, pred građanima i u korist građana.”

Pred sam kraj Tadićeve vlasti, 2011. godine, Novak Đoković ostvaruje svoje i snove svoga oca i cele porodice i postaje najbolji teniser planete. To je postigao na impresivan način, u teniskom hramu, londonskom Vimbldonu, gde je još u 19. veku počela da se pravi istorija teniskog sporta. Novak je u finalu pobedio Španca Rafaela Nadala i skinuo ga sa prvog mesta. Srbija je gorela od strasti i emocija. Bio je to apsolutno najgledaniji prenos u istoriji srpske televizije.

Finale tog Vimbldona i taj meč Đoković – Nadal ulaze u istoriju televizijskog sportskog reporterstva po reporteru koji – ćuti. Novak dobija pobednički poen, pada na vimbldonsku travu, ljubi je i gricka, jer, kako je sam izjavio, nije znao šta će sa sobom od sreće, a TV reporter – ćuti. Posle izvesnog vremena, na televizijskom ekranu veoma dugog vremena, javlja se i kaže: “Ćutim jer mi stoji knedla u grlu…” I, nastavlja da – ćuti.

Bijeg od ‘šampionskog balkona’

Pred očima čitave planete rađa se najbolji sportista Srbije svih vremena i najbolji sportista sveta te godine, a reporter nema šta da kaže “zbog knedle u grlu”. Reporter je tu da lepotom misli izrazi emocije i osećanja svih nas. Kad će taj čovek imati bolju priliku za tako nešto, pogotovu kada se zna da je Novak Đoković jedna velika srpska emocija. A reporter ima pravo na sve vrste emocija osim jedne – da ćuti.

Srbija je te 2011. godine, posle tolikih čemernih godina, dobila čoveka koji vraća nacionalni ponos i uliva nadu da se sopstvenim radom može ostvariti ozbiljan uspeh. Postao je svetao primer svima, osim onima koji vode društvo i državu. Oni su pokušavali da čak i preko Novaka obmanjuju ljude kako je to i uspeh države Srbije i njihove politike. Novak Đoković im to nije dozvolio i zato ga nema na “šampionskom balkonu” Gradske skupštine u Beogradu.

E sad, to je da čovek ne poveruje. U takvom ambijentu, u takvoj sredini gde državu vodi i njome vlada talog društva, u tom društvu kome su skakavci pojeli čitave decenije života, iznikao je čovek zadivljujućih vrlina. Rođena je jedna od najvećih svetskih sportskih zvezda današnjice, četvorostruki sportista planete – Novak Đoković.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera