Nova era za IVF ili genetički inženjering

Neki se pitaju i to da li bi ovo bio prvi slučaj genetičkog inžinjeringa (EPA)

Piše: Jelena Kalinić

Vlada Ujedinjenog Kraljevstva je na putu da podrži „troroditeljsku“ vantjelesnu oplodnju (IVF). Kao da ova vijest nije sama po sebi dovoljno bombastična, nego je dodatno popraćena naslovima koji sadrže kovanicu „GM-bebe“.

Ministarstvno zdravlja je već napravilo prijedlog seta regulativa o ovom pitanju. Ako ih Parlament usvoji, Ujedinjeno Kraljevstvo bi bila prva zemlja na svijetu gdje bi bio dozvoljen ovakav poseban slučaj IVF-a.

In vitro oplodnja je danas opšteprihvaćena procedura, a uspješno se vrši od 1978, kada je rođena prva „beba iz epruvete“. Robert G. Edwards, fiziolog koje je razvio ovu proceduru, primio je Nobelovu nagradu za medicinu 2010. godine.

„Poseban slučaj in vitro fertilizacije“ znači da bi ovaj postupak ponudio pacijentima opciju zamjene mitohondrija u slučaju da kod budućih roditelja postoji neki od poremećaja funkcije mitohondrija.

Počnimo ispočetka. Mitohondriji su malene ćelijske strukture, zadužene za proizvodnju energije u ćeliji. Osim toga što proizvode energiju, zanimljive su još zbog jedne neobične osobine – imaju svoju vlastitu DNK, koja je umnogome drugačija od one DNK o kojoj obično govorimo, one koja je smještena u nukleusu ćelije.

Nasljedni poremećaji

I ne samo to – mitohondrije možemo naslijediti samo od majke, budući da spermatozoid pri ulasku u jajnu ćeliju gubi svoj „rep“, a upravo su tu smješteni njegovi mitohondriji. Dakle, svako od nas ima nuklearnu DNK smještenu u 23 para hromosoma (46 hromosoma) i to, vrlo grubo rečeno, 23 hromosoma od majke i 23 od oca, ali i blizu 1% mitohondrijalne DNK izvan te centralne „gomile“ DNK, a koju nasljeđujemo isključivo od majke. Dakle, ako majka ima neki poremećaj mitohondija, ona i samo ona taj poremećaj može prenijeti na potomstvo.

Statistika britanske agencije HFEA, zadužene za inspekciju i regulaciju klinika koje se bave vantjelesnom oplodnjom i istraživanjima humanih embriona, kaže da jedno od 200 djece rođene u Ujedinjenom Kraljevstvu ima neki nasljedni poremećaj funkcije mitohondrija, povezan sa nekom mutacijom na mitohondrijalnoj DNK. 

Kod nekih oboljelih simptomi poremećaja funkcije mitohondrija mogu biti vrlo uznemiravajući. Neki od njih su teški spontani grčevi mišića i miopatije (Kearns–Sayreov sindrom), demencija, migrene, poremećaji rada srca i jetre, gubitak sluha, dijabetes, te kraći životni vijek. Novija istraživanja nalaze uzročno-posljedičnu vezu između mutacija mitohondrijalne DNK i pojave Parkinsonove bolesti.

Sva djeca koja budu začeta ovom metodom će se pratiti kroz cijeli život, kako bi se stekao potpun uvid u bezopasnost metode.

Zamjena mitohondrija je testirana procedura, kojom se nuklearna DNK iz jajne ćelije majke (koja ima poremećaj mitohondrija) premješta u jajnu ćeliju donora, koja ima normalne mitohondrije i onda se vrši in vitro oplodnja. Postoji još jedna inačica procedure, a to je da se prvo uradi in vitro oplodnja, pa se onda radi premještanje u ćeliju donora, ali je cilj isti – zamijeniti „loš“ mitohondrij sa funkcionalnim.

Mitohondrijalna DNK sadrži gene, njih svega 37 (ostalih skoro 23.000 gena je smješteno u nukleusu ćelije), koji regulišu sintezu nekih enzima potrebnih za metabolizam ćelije, najviše onih potrebnih za Krebsov ciklus (metabolički ciklus koji generira energiju, a odvija se upravo u mitohondrijima) i nema opasnosti da dijete naslijedi neku „vidljivu“ osobinu, kao što je boja očiju, krvna grupa ili struktura kose od donora. Međutim, očigledno je da procedura stvaranja embrija koji ima nasljedni materijal od tri roditelja otvara osjetljiva bioetička pitanja.

Neka od najprominentnijih jesu ona koja se tiču prava donora da ostane anoniman, odnosno prava djeteta da sazna čiju je DNK naslijedilo, te kakve psihološke efekte može na dijete, odnosno mladog čovjeka, imati saznanje da je rođen/-a upotrebom doniranog genetičkog materijala.

Ova pitanja su stara tridesetak godina, ali nikada nisu „isprana“. Međutim, neki se pitaju i to da li bi ovo bio prvi slučaj genetičkog inžinjeringa, odnosno stvaranja ljudskog bića sa poboljšanim karakteristikama i zadiranje u prirodne procese. Učešće tri osobe u činu stvaranja novog ljudskog bića, pa makar taj čin bio u epruveti, s ciljem da se dobije biće koje neće patiti i trpiti bol, ne oduševljava crkvene oce. Jedan dio društva smatra da je bolja, bezopasnija i humanija opcija od ovog „troroditeljstva“ usvajanje djeteta bez roditeljskog staranja.

Tanak led

Osim ovih izraza negodovanja i neslaganja sa puštanjem seta regulativa u parlamentarnu proceduru, postoji i mišljenje da odobravanje ove procedure dovodi društvo na tanak led i da je to istinski trojanski konj za društvo, kojim bi se navukle, a poslije odobrile i druge, mnogo opipljivije i kontroverznije procedure u legalne vode.

Ljudi zaduženi za nadzor procedure donošenja regulativa u Ministarstvu zdravlja, poput prof. Dame Sally Davies, smatraju da je jedina ispravna odluka omogućiti legalnu primjenu ove spasonosne procedure, koja sprječava patnju i prenošenje opasnih mutacija DNK na buduće generacije potomaka, što je prije moguće.

Idući korak u zakonskoj proceduri odobravanja ovog posebnog oblika vantjelesne oplodnje jeste glasanje u Parlamentu. Prijedlog seta regulativa će doći u parlamentarnu proceduru 2014. godine. Ako Parlament odobri regulative, očekuje se da će veliki broj ustanova specijalizovanih za vantjelesnu oplodnju podnijeti zahtjeve za odobravanje licence koja bi im omogućila da ponude tretman zamjene mitohondrija.

Također, bitno je napomenuti da će se sva djeca koja budu začeta ovom metodom pratiti kroz cijeli život, kako bi se stekao potpun uvid u bezopasnost metode i kako bi se pokazalo da li ova metoda ima potencijalne skrivene komplikacije, koje bi se očitovale tek nakon dugog vremenskog perioda.

Izvor: Al Jazeera