Nisu droga i loši putevi jedini problem u BiH

Dileri droge zaobilaze BiH zbog loše putne infrastrukture, sugerirano je u novinskom tekstu (Al Jazeera)

Nedavno sam pročitao naslov teksta u novinama koji sugeriše da “krijumčari droge zaobilaze Bosnu i Hercegovinu zbog loših puteva”. Tvrdnja koja više priliči novom skeču Top liste nadrealista nego informiranju javnosti o važnom društvenom pitanju, jer u tekstu nema apsolutno ništa čime se to dokazuje, a čini mi se da nije ni duhovito. Ali je dobra ilustracija države u cjelini.

Pitanje krijumčarenja droge otvara mnoštvo podpitanja koja nas brzinom mišljenja mogu odvesti u centar apsurda poremećene stvarnosti, jer je zamjena teza postala i ostala “osnovna metodološka disciplina” u komunikaciji između njih i nas, odnosno vlasti i građana (posao novinara je da ključne informacije proslijede i njima i nama te da se formira javnost po određenim pitanjima).

Nažalost, stvari su odavno izmakle kontroli. Na jednoj strani brda su predstavnici vlasti, kao aktivni učesnici rijaliti predstave koja ima za cilj da odvuče pažnju od onog od čega se živi (svako, na svom primjeru, zna kako), a na drugoj građani, kao nijemi i pasivni posmatrači, koji (nekritički) prihvataju svoju dnevnu dozu sintetizovanog narkotika, napravljenog u nekoj političkoj kuhinji ili labaratoriju (koji će pomoći da se zaboravi realno stanje i onemoguće suštinska pitanja). Između tih bosanskih planina je golema provalija.

Ko će hapsiti kapitalce

Možda krijumčari ne zaobilaze Bosnu i Hercegovinu zbog loših puteva, već zbog slabe kupovne moći stanovništva? Odnosno, možda su sve te velike akcije hapšenja dilera ili njihovih šefova najobičnije predstave za publiku, jer mi nikada ne saznamo epilog. Samo (na tv ekranima) vidimo entitetske specijalce, pod punom ratnom opremom, kako po dvojica vode virtuelnog osumnjičenog, s lisicama na rukama i kako kapuljačom skrivaju lice, a glavu su mu potisnuli nadole. Pošto je uvijek isto, možda je to neki stari snimak?

Na tim snimcima najbolje se vidi da je to dio rijalitija vladajućih elita, imajući u vidu da je javnost posebno osjetljiva na drogu, koja uništava mlade živote, ali je pitanje kakve su stvarne dimenzije tog problema, jer nema potpune informacije. U državi u kojoj se i najobičnije statistike subjektivno koriste onako kako to kome u vlasti odgovara. Najviše u slučaju ekonomskih rezultata (vidi se da brojke idu asfaltom, a stvarni život makadamom). Popis stanovništva da ne pominjemo.

Svakom normalnom građaninu je važno da se zloupotreba naroktika i opojnih sredstava svede na najmanju moguću mjeru (nikad se ne može potpuno iskorijeniti), ali vlast u cjelini mora imati isti odnos i prema drugim oblicima kriminala i nepoštenog ponašanja, a ne samo stvarati predstavu da policija nešto radi. Treba uhapsIti i kazniti onoga koji je Rusima prodao jabuke iz Poljske, ili mesara koji je Turcima prodao pokvareno meso, ali i sve one koji su, zajedno s Litvancima, opljačkali stotine miliona eura iz zvorničke glinice, ili lopove koji su sarajevsku Hidrogradnju odveli u stečaj.

Pogotovo se mora, ako se želi vratiti povjerenje u državu, uhapsiti kapitalce, veliki ribe, kod kojih je očigledan nesrazmjer između osobnih primanja i imovine. Postupak je prilično jednostavan – samo treba dokumentovati i dokazati otkuda tolika razlika (što je obaveza onog kod koga taj nesrazmjer postoji). Zakon ne poznaje zaštićene ili privilegovane građane, dok institut imuniteta zastupnika i političkih funkcionera služi da ih zaštiti od političkog progona, i ništa drugo. Ako postoji očigledna sumnja, imunitet se može ukinuti.

Ako bi mediji bili slobodni, ako bi tužilaštva i sudovi radili svoj posao bez političkih pritisaka, ako bi, recimo, jedan dio novca. umjesto u beskorisnu administraciju. bio uložen u mala i srednja poduzeća, ako bi poljoprivreda i turizam dobili povlašćen status, a energetika se usmjerila na obnovljive izvore, Bosne i Hercegovina bi za godinu postala uređena država, jer ima sve potencijale. Samo nema dobre volje među političkim elitama, koje provode populizam, lažni nacionalizam, ali i kriminal, koji, kako sada funkcionišu uređenje i politički sistem, nema ko sankcionisati.

Droga koja se dijeli besplatno

Mi ćemo i dalje gledati spektakularne akcije hapšenja sitnih kriminalaca, koje će proglasiti za državne neprijatelje broj jedan, ali će se stvarni neprijatelji skrivati iza nacija, čiji pretstavnici nisu sposobni da shvate da su samo dio političkog projekta koji nema puno veze s opstankom, odnosno egzistencijom. I ostaćemo svjedoci da će naši sugrađani, i dalje, masovno odlaziti da žive negdje drugdje, ali ne zato što je ekonomska situacija loša, što nema posla i što su putevi najgori u Evropi, već zbog laži i prevare, političke neizvjesnosti i poniženja kroz koje građani prolaze.

Primjer za to je nedavni slučaj u Zenici, kad je Bakir Izetbegović, član Predsjedništva Bosne i Hercegovine, upozoren na porodicu koja teško živi i kojoj je potrebna pomoć države, pred svima bahato izvukao 100 eura iz džepa i poslao tim ljudima. Što je najgori populizam, jer ne može političar koji drži do sebe i poštuje dostojanstvo građana na taj na način rješavati probleme. Ili slučaj Milorada Dodika, predsjednika bh. entiteta Republika Srpska, koji je junački zavukao ruku u državnu kasu i darovao hramu Svetog Save u Beogradu 250.000 eura.

Nije ni čudo što krijumčari droge zaobilaze Bosnu i Hercegovnu. Ne zato što su putevi loši, već zato što su političari izmislili drogu koju dijele besplatno. Ali, samo na prvi pogled.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera